(Neza)sit gladnom ne vjeruje!

Trebamo kriviti 'gladne' građane kojima nije dobro, ali ipak dozvoljavaju političarima da se tako ponašaju (Arhiva)

Plate političara u Bosni i Hercegovini su previsoke za njihov (ne)rad, posebno ako ih uporedimo sa platama njihovih birača. Zarada izabranih zvaničnika na nivou Bosne i Hercegovine je skoro deset puta veća od prosječne plate. Ova razlika je još veća ukoliko uzmemo prosječnu platu radnika u proizvodnji.

Penzije, od stida, ne želimo ni spomenuti.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, plate parlamentaraca u zemljama Evropske unije iznose najviše tri prosječne plate. Slična situacija je i u susjednim zemljama. Po toj računici političari u Bosni i Hercegovini ne bi trebali zarađivati više od 3.000 KM (1.530 eura), međutim to je za mnoge od njih samo osnova plate na koju se dodaje paušal, naknada za odvojeni život, smještaj i prevoz, te topli obrok.

Domaći političari već godinama pričaju o značaju približavanja Evropskoj uniji, ali jedino u čemu su uspjeli stići Evropsku uniju su njihove visoke zarade. Na tome bi im pozavidjeli čak i zastupnici u Njemačkom Bundestagu. Njihova zarada je „samo“ tri puta veća od prosječne plate.

Pri tome je bitno napomenuti da oni svoju platu zarade svakodnevnim, mukotrpnim radom za razliku od bh. parlamentaraca koji rade svega par dana mjesečno.

Kritike na društvenim mrežama

Problem je što političarima čak ni to nije dovoljno pa svako malo čujemo vijest o povećanjima osnovice na platu, paušala ili naknada. Građani na to reagiraju kritikama na društvenim mrežama i po forumima, a već sljedeći dan to zaborave. Mi u stvari trebamo biti zahvalni što političari sebi ne dodijele i veće plate jer je očito da ni opozicija ni građani ne planiraju poduzeti ništa konkretno protiv toga.

Stoga ne čudi ni najnovija odluka Vijeća ministara BiH o povećanju toplog obroka zaposlenima u institucijama Bosne i Hercegovine, tako da umjesto dosadašnjih šest KM (tri eura) sada primaju osam KM (četiri eura) po danu. Nije njih stid tražiti više iako u restoranu Institucija Bosne i Hercegovine mogu imati kompletan obrok, sa tri slijeda, za tih šest maraka dok uposlenici u drugim firmama za iznos svog toplog obroka mogu kupiti nekoliko kifli.

Nije ih stid uzimati više novca iz budžeta kako bi mogli bez dodavanja sopstvene 2-3 marke (1-1,5 eura) naručiti i lignje sa roštilja, dok građani, koji taj budžet pune, o lignjama mogu samo sanjati. I dok se većina radnika jednostavno prehranjuje u pekarama, jer si ručak u restoranu ne mogu priuštiti ni vremenski ni novčano, državni službenici se moraju mučiti odabirom između morskih plodova, bifteka ili nekog drugog jela, i sve to za par KM.

Paradoks je da se u restoranu Institucija BiH, sa pristupačnim cijenama, mogu hraniti samo oni koji imaju dovoljno novca da si priušte ručak u bilo kojem restoranu u blizini, dok onima, kojima bi to mnogo značilo, nije dozvoljen pristup i za isti takav obrok moraju plaćati mnogo veće cijene.

Čast i dostojanstvo na prodaju

Predubok je jaz između onih koji platu primaju iz budžeta i onih koji taj budžet pune. Taj jaz vremenom postaje nepremostiv. (Neza)sit gladnog ne razumije!

Ne trebamo kriviti (neza)site političare jer je njima dobro, trebamo kriviti „gladne“ građane kojima nije dobro, ali im ipak dozvoljavaju da se tako ponašaju. Najveća kazna za političare bi bila da im na izborima oduzmu ono što je njima najvrjednije: političku moć i vlast, a sa tim i zaradu, no građani ni to ne rade.

Tako visoke plate političara u Bosni i Hercegovini su uzrok mnogih problema. Motiv većine političara u BiH je upravo visoka zarada, često uvećana zloupotrebom položaja i nelegalnim aktivnostima, a ne želja da učine nešto za svoje sugrađane i svoju državu. Takvi kadrovi nisu dovoljno sposobni niti konkurentni za tržište rada.

Zbog toga pojedini političari nakon gubitka funkcije završavaju na birou rada. Razlika između njihove političke i tržišne vrijednosti je prevelika pa je razumljivo što se svim silama bore za ostanak u vlasti, te su spremni za to prodati i svoju čast i dostojanstvo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera