Svaki put kad neko pomene nasilje nad ženama, čini mi se da je ljudima uvijek u glavama neki ljubomorni dečko ili muž koji je tuče, jer se ona sama za sebe ne zna da izbori ili neće. Koliko puta smo mi žene slušale od drugarica one tipične rečenice: “Ma, on mene voli, ne bi bio ljubomoran da nije tako…”, “Prava ljubav uvijek mora imati tu dozu ljubomore…” Ja jesam, i to mnogo puta. Previše, ako se mene pita.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Često se zapitam kako svi ti ljudi ne pomisle prvo na ono svakodnevno nasilje koje nas kasnije oblikuje i uči šta je normalno, a šta nije, i da neke stvari ne prihvatamo, nevezano od koga su. Ne trebamo se nelagodno osjećati svaki put kad nas neko pozdravi i pita – kako si, kad ćeš se više udati, gdje su djeca, jer, pobogu, vrijeme je, šta se čeka?. Ako nije to, onda – kad će drugo dijete, svađaš li se sa mužem? Pa onda održavanje braka, samo da ti neko ne kaže da nisi uspio, jer nisi sposoban ni brak da održiš, i slični komentari.
Jedan od većih problema je što se svakodnevno vrši nasilje nad nama i mi toga nismo ni svjesni, jer mnoge žene ni ne znaju šta sve podrazumijeva nasilje. Mnoge žene misle da su neke rečenice i postupci normalni, jer nasilje je sve što je opipljivo i vidi se. Prije godinu dana sam bila na radionici o nasilju nad ženama, gdje je djevojka prijavila policiji da je dobijala na ulici ružne komentare od nekih momaka i zvižduke. Šta je policija uradila? Samo se nasmijala i rekla: “Ma, ‘ajde, to nije ništa, treba da ti laska…”
#tičemese, jer zaista nas se tiče
Živjeti na Balkanu zbog raznih stereotipa i razmišljanja nije lako. Mi još uvijek nismo otišli dalje od samog početka, iako se žene stalno bore, stalno. Pa je tako ove godine pokrenuta akcija “Šesnaest dana aktivizma, šesnaest dana borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama”. Širom svijeta na svim društvenim mrežama osvanuo je hešteg #16daysofactivism, #16days, #16danaaktivizma, #16dana, #orangetheworld… a društvene mreže su postale jedno veliko narandžasto mjesto, puno podrške.
Ne samo na društvenim mrežama, nego i uživo, organizovale su se razne akcije, prikupljanja novca, doniranja, edukacije, tribine, radionice… Žene su se ujedinile sve k'o jedna, da pomognu onima koje se same ne mogu da izbore sa problemima. Objavljena su razna istraživanja i narod se opet šokirao činjenicama, iako mi to svaki dan gledamo i slušamo. Ćutimo i zatvaramo oči, jer nas se ne tiče, pa smo na kraju dobili i hešteg #tičemese, jer zaista nas se tiče.
Tiče me se, jer dosta mi je da stojim na ulici i nelagodno se osjećam zbog pitanja na koja ne želim da odgovorim. Tiče me se, jer vidim kroz šta mnoge žene prolaze sad i kroz šta su prolazile prije. Tiče me se, jer neću da otupim toliko da mi bude svejedno. Znate kako kažu – od svejedno se nikad ne oporavi i onda ti svako može da radi šta god se njemu ćefne. Eto, nek’ se malo tiče i vas.
Budite primjer drugima
Ne budite ona komšinica koja gleda šta ste danas obukle, gdje ćete i kakav je to muž ako vas pušta da idete sa drugaricom na kafu. Ne živimo to vrijeme i to vrijeme treba da prestane. Mi živimo u vremenu u kojem trebamo da se osjećamo slobodno i da živimo onako kako nas to usrećuje, a ne da svaka druga žena u životu mora imati traumu za cijeli život zbog tamo nekoga, jer to je sve “normalno”. Nije normalno i prestanite!
Učite svoju djecu da uvijek imaju vašu podršku i pokažite im svojim primjerom kakav je svijet, da ne uče i prolaze kroz šta su mnoge žene prošle i dalje prolaze. Koliko slučajeva smo vidjeli u medijima gdje djevojčice kažu da nisu znale da nije normalno da ih nedolično dira njihov otac, stric, kum… A koliko tek onda ne znaju da nekog povređuje verbalna komunikacija? Ne znaju ni odrasli, a ne djeca.
Nisam pisala monstrouzne primjere, šokantne događaje, sve ste ih vi pročitali već, neke su žene i doživjele, a neke su čule, jer lako je zatvoriti uši na sve što nije prijatno. I da, ja jesam prijavila nasilje, ne pišem uzaludno i ne zatvaram ni oči ni uši, jer mene se tiče, neću da sutra budem ja jedna kojoj se to dešava i da neko odluči da se njega baš ja ne tičem.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera