Ne mora se svaki dan jesti kad se navikne da nema

Milorad Dodik je obećavao i govorio mnogo dok je običan svijet u Republici Srpskoj siromašio (AP)

Za politički život u Bosni i Hercegovini može se svašta reći osim da nije interesantan, maltene zabavan. Dok obični puk to sluša čekajući platu od mnogima i golemih 800 maraka, barem im ovo skretanje pažnje s egzistencijalnih problema “uljepšavaju” bh. političari svojim izjavama.

A “svakako se ne mora svaki dan ni jesti kad se navikne da nema”, reče onomad ministar iz Narodne stranke Radom za boljitak.

Da ova stranka vodi računa o svojim glasačima pokazali su humanitarnom akcijom kada su okupljenima u Banjoj Luci dijelili piliće isteklog roka.

Slična rečenica “poslala” je federalnog premijera Fadila Novalića čak do BBC-a, gdje je dobio nekoliko redova zbog hešteg “oprostiFadile” jer su korisnici društvene mreže Twitter danima postavljali slike ćevapa, čokolada i ostalih “bahatosti” uz hešteg “oprostiFadile” kada je već premijer pojasnio da treba da se štedi i da se može mjesečno preživjeti “bez bahatosti” s 800 km mjesečno (prema izvještaju iz jednog supermarketa).

Zemlja velikih obećanja i velikih paradoksa

Tako redom živimo u državi “zlatnih kašika”, u kojoj će za “godinu” posao dobiti 100.000 nezaposlenih, gdje u dugovima do guše imamo “budžetski deficit” i rast BDP-a, sve dok se na sjednicama Kluba poslanika SDA nije počelo sa “davljenjem poslanika” koji su protiv nekog stranačkog prijedloga.

Uvođenje “par-nepar” brojeva na registracijama prema kojima u Sarajevu jedni mogu voziti paran dan, drugi neparan, bila je akcija neviđena od doba komunizma ili, kako ga sada nazivamo, samoupravnog socijalizma. Efekata na zagađenost vazduha u Sarajevu, dakako, nije bilo.

SDP, koji je dobar samo u gubljenju vlasti i “nasljeđivanju imovine”, ipak je uspio da iz Saveza socijalističkih partija izgura “pobratimsku stranku” – Savez nezavisnih socijaldemokrata zbog govora mržnje. Njihov premijer Federacije BiH Nermin Nikšić ostao je upamćen po tome što su kanaderi za vrijeme požara po Bosni i Hercegovini gasili vatru samo oko njegove vikendice.

Opet priča o nezavisnosti

I taman kad smo pojeli piliće isteklog roka, servirana nam je priča o nezavisnosti. Ne samo Republike Srpske već i negdašnje Herceg-Bosne, koja i dalje ima svoju “Elektroprivredu”.

I dok Hrvati to samo onaku pomenu kroz redove pred lokalne izbore u Mostaru, u kojem nema izbora već 11 godina, čisto da im se članstvo ne ohladi, u RS-u je ova priča svakodnevnica.

U RS-u, ako niste znali, za preživljavanje jednog mjeseca trebaju tri prosječne plate, ali zato referenduma i nezavisnosti nikada dosta.

Već smo imali referendum o Danu Republike Srpske, na koji smo potrošili tri miliona maraka, ali pare nisu bitne – bitna je volja naroda.

Neprevaziđeni tvorac izjave o nezavisnosti Republike Srpske ista je ona osoba koja je svojevremeno kao predsjednik Uprave Investiciono- razvojne banke RS-a, opravdavajući kredit koji je dala svom sinu, rekla:

“Je li vi hoćete da moj sin bude narkoman? Logično da ću mu dati kredit ako je taj kreditni zahtjev ispunjavao kreditne uslove”, svojevremeno nam je pojasnio aktuelni predsjednik RS-a Milorad Dodik.

Nije nam pojasnio da li će ostale pubertetlije koje su tek došle do punoljetstva postati narkomani jer roditelji nemaju tih tri miliona maraka!

Neponovljivi Milorad Dodik

Tvorac izjava “Sarajevo je kao Teheran” ili “Baš si ružna” i “Šta ti radiš na mojoj pres-konferenciji?” do “Dabogda dobio infarkt” ubjedljivo je prvi po vrijeđanju svih ostalih, tako da je Doris Pack jedno vrijeme bila “persona non grata” uz riječi da će pored nje proći kao “pored kioska”, dok se Packova nije spremila, potrpala stvari u kofer i u roku sedam dana bila u Banjoj Luci kao “dragi gost sa kojim su zatrpani svi nesporazumi”.

I taman dok smo mislili da će “Tuzlanska jelka” probiti sve granice šege koje vlasti tjeraju sa građanima, onako “naher” pokidana s tri-četiri ukrasa, i kad je stiglo saopštenje da Kabinet gradonačelnika nije ništa kriv, a i jelka zamijenjena “uspravnijom varijantom”, počela je trakavica o vizi Milorada Dodika.

Za mjesec dana više niko ne zna ko je i da li je iko uopšte pozvao predsjednika ovog bh. entiteta i na šta u Washington, znamo samo da Trump nije na svoju inauguraciju.

Kad je konačno vidio da nema ništa od diplomatske vize, pa da nema ništa ni od obične vize, predsjednik entiteta RS-a, kojem je budžet svake godine veći, a ove 12 miliona maraka, svoj neodlazak opravdao je “štedljivošću”.

“Neću da trošim pare za avionsku kartu za Ameriku, pa sam odustao”, pojasnio je Dodik, koji se potom našao pod američkim sankcijama kao prijetnja Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Inauguracija Donalda Trumpa

Umjesto njega i njegovih lobista, koje građani entiteta RS plaćaju najmanje pet miliona maraka godišnje, pozivnicu na bal na kojem je trebala da bude Melanija Trump, nova “prva dama” SAD-a, dobio je njegov savjetnik za privredu Milenko Umićević, koji je iz tvornice obuće poslao Melaniji onomad dva para cipela.

Ni on neće ići ako ne ide predsjednik.

“Kupio sam Trumpu priglavke sa zmijanjskim vezom, šal podijeljen na Republika Srpska, pola FK Borac i namjeravao sam da mu kupim knjigu Republika Srpska. Gospođi Melaniji takođe sam kupio spavaćicu sa zmijanjskim vezom, ali šta ćeš ti tu kupiti kad imaju oni svega… Uslikao sam jednu sliku ćevapa, onako bogatu sa lukom i fafaronom, eto, da se osjećaju udobno kad dođu u Banju Luku, a ćevape sam pojeo ja. Ono kad je došlo pismo DHL-om, kontam ‘Umrla tetka iz Čikaga’, a kada sam otvorio, oni meni pojašnjavaju da je to pismo od pamuka i da košta 400-500 dolara. ‘Odbij ruke’, rekoh”, pojasnio je Umićević.

Kako god, sada Milorad Dodik može napraviti “feštu” koju je obećao na Trgu Republike u Banjoj Luci. Prema nalogu Osnovnog suda, bivši predsjednik SDS-a Mladen Bosić treba mu uplatiti 6.000 KM zbog pretrpljenog duševnog bola. Bosić je možda i najbolje zaokružio sve navedeno:

“Nije meni problem uplatiti taj novac. Štaviše, dao bih ja to njemu, da ode na liječenje usljed toliko pretrpljenog duševnog bola, jer je i specijalizovani neuropsihijatar presudio da Dodik treba psihijatrijsko liječenje.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera