Muke s pozdravom „Za dom spremni“

HOS, Za dom spremni
Milanović je za ploču HOS-a poručio da 'to treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom' (Reuters)

Nisu naši stari bili blesavi kada su rekli da ono što možeš napraviti danas – ne ostavljaš za sutra. Upravo bi odgađanje rješavanja problema, što je i inače njegova boljka, premijera Andreja Plenkovića moglo koštati, ako ne fotelje prvog čovjeka hrvatske Vlade, ono sigurno niza nevolja u zadržavanju pozicije najmoćnijeg čovjeka u državi.

Neće, međutim, Plenkovića glave doći porezna reforma kojom je obilato pomogao bogatima na račun sirotinje; funkciju mu neće ugroziti ni spašavanje Agrokora s upitnom ulogom njegovog ministra financija Zdravka Marića u cijeloj priči s Ivicom Todorićem; autoritet mu neće uzdrmati niti niz poteza koje najprije odigraju, pa odmah potom povuku članovi njegovog tima.

Plenkoviću problem radi jedna crna, mramorna, ne osobito skupa spomen-ploča koju su pripadnici HOS-a postavili u Jasenovcu u znak sjećanja na poginule suborce. Ploču na kojoj se kočoperi grb te braniteljske udruge s prvim bijelim poljem na šahovnici i s neizbježnim pozdravom „Za dom spremni“, HOS-ovci su postavili prije nepunih godinu dana na zgradi jasenovačkog vrtića u kojoj je za vrijeme Drugog svjetskog rata stolovalo zapovjedništvo koncentracijskog logora predvođeno po zlu čuvenim ustaškim koljačem Vjekoslavom Maksom Luburićem.

Premda u Hrvatskoj sličnih ploča ima koliko vam duša hoće (ili neće, ovisno s koje strane gledate), ova jasenovačka pokazala se kao kap koja je prelila čašu i domaćim antifašistima i međunarodnoj zajednici, s obzirom da je HOS-ovci nisu slučajno postavili na kuću iz koje se rukovodilo likvidacijom 80 tisuća logoraša, većinom Srba, Roma, Židova i komunista.

Traženje ‘zakonitog načina za zamjenu ploče’

Dok je Plenković imao stabilnu parlamentarnu većinu u koaliciji s Mostom, uspijevao je ovu sramotu držati u ormaru. Odlaskom Mosta u opoziciju te uključivanjem HNS-a i zastupnika manjina u vlast, ploča je iskočila iz skrovišta. Mada je na sve načine pokušavao odgoditi rezanje političkog gordijskog čvora posluživši se onim poznatim motom po kojem kad ne želiš riješiti problem osnuješ komisiju (formirao je tijelo pod nazivom Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti), politička pragma više nije dopuštala ionako kompromitiranom HNS-u da šutke promatra drastično snižavanje otužnog rejtinga. Slično je i s Miloradom Pupovcem i njegovim SDSS-ovcima koji suočeni sa sve jačom konkurencijom na srpskoj manjinskoj političkoj sceni moraju reagirati.

Plenkoviću je, naprosto, dogorjelo. Ako nastavi inzistirati na odgodi može mu se dogoditi da izgubi tanku parlamentarnu većinu što bi moglo dovesti do pada Vlade. A ako, pak, izađe u susret liberalnijem dijelu vladajuće koalicije, čeka ga žestoki obračun s još uvijek jakim desnim krilom HDZ-a koji čeka prvi pogrešan korak da se obračuna s njim i na čelo stranke dovede nekoga sličnog Tomislavu Karamarku.

Kako sada stoje stvari, izgleda da se Plenković odlučio za ovo drugo. „Naći ćemo zakonit način za zamjenu ploče“, kratko, ali prilično odlučno je poručio referirajući se na izjave iz HNS-a po kojima će se ploča skinuti i da je to bio jedan od uvjeta za sudjelovanje te stranke u obnašanju vlasti.

Nije se, međutim, Plenković referirao samo na njih, nego i na svoga ministra pravosuđa Davora Bošnjakovića koji je tek dan ranije kazao da se ništa neće mijenjati do ožujka iduće godine, s obzirom da ne postoje „zakonske pretpostavke“ da se skine ustaško znakovlje.

Jer, apsurdno, ploča s HOS-ovim grbom i pozdravom u skladu je sa zakonom, budući da je udruga HOS-ovaca uredno registrirana još u vrijeme SDP-ove vlasti, ali nije s Ustavom koji ne dopušta upotrebu fašističkih simbola, da o poštivanju osnovnih civilizacijskih vrednota, ne govorimo. Uostalom, i saborski odbor za Ustav još je lani konsenzusom donio zaključak da njezino postavljanje „vrijeđa žrtve ovog ustaškog logora i sve žrtve ustaškog režima“.

Još više od ovih pravnih zavrzlama Plenkovića muče njegovi jastrebovi čiji je prvi čovjek, a Plenkovićev zamjenik u HDZ-u, Milijan Brkić jasno kazao da je ploča postavljena zakonito, da su HOS-ovci bili besprijekorna ratna jedinica koja u „svom ratnom putu nema ni najmanje mrlje“, da su protiv njih oni koji „nikada nisu ni željeli Hrvatsku“ i sve tako dalje.

Endehazija – meta za potkusurivanje

Javili su se i HOS-ovci (na konferenciju za novinare došli su s „prigodnim kravatama“ s istaknutim pozdravom „Za dom spremni“) izrazivši razumijevanje za Plenkovićeve probleme, ali i jasno poručujući da im ne pada na pamet odustati od odavanja pijeteta svojim pripadnicima. Priliku nisu propustili ni tzv. „šatoraši“ koji su logorujući ispred zgrade Ministarstva branitelja godinama držali u šahu prethodnu SDP-ovu vlast, pa cijela ta ujdurma vuče na stvaranje široke desne fronte protiv premijera.

Sve to zapravo pokazuje i dokazuje da hrvatska politika ne zna ili nema volje barem se deklarativno suočiti sa sramnom ulogom NDH u Drugom svjetskom ratu kako bi se jednom za svagda cijela ta tužna epizoda stavila na mjesto na kojem zaslužuje i treba biti. Za usporedbu, Ursula Haverback, njemačka „naci baka“ kako je zovu, ovih dana dobila je dvije godine zatvora zbog negiranja holokausta i tvrdnji da Auschwitz nikada nije bio korišten za masovno istrebljenje ljudi.

Umjesto toga, endehazija ostaje meta za potkusurivanje ovaj put kroz uvredljivu provokativnu nakaradnu ploču u Jasenovcu. Ako se ona konačno skine nije trebala biti ni stavljena), a sve drugo u hrvatskom društvu ostane kako je i sada, ispast će po onoj da smo džaba krečili i da je cijela priča izvedena samo zato da Kurta zamijeni Murtu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera