Često sam sklona upirati prstom u mane i slabosti zdravstvenog sistem Bosne i Hercegovine i nije to bez razloga. Članovi moje porodice i ja imali smo, nažalost, neprijatnih, pa čak i vrlo traumatičnih iskustava, s druge strane bilo je i onih izuzetno pozitivnih. Međutim, od kako je proglašena pandemija korona virusa sve češće osjećam potrebu da branim zdravstvene radnike. Naravno ne mislim na one koji siluju medijski prostor niti one koji su dio nekih afera, ali mislim na one koji su na prvim linijama fronta, posebno onim u direktnom kontaktu s pacijentima zaraženim koronavirusom, od samog početka do danas.
Poznajem mnogo onih koji neumorno rade, bez obzira na sve prepreke i nedostatke baš tog zdravstvenog sistema u okviru kojeg su prisiljeni boriti se sa, kao što posljednjih dana svjedočimo sve većim brojem novopotvrđenih slučajeva zaraženih korona virusom.
Virus nije nestao iako su skoro sve restriktivne mjere ukinute na teritoriju cijele države. Činjenica je da smo mnogo opušteniji, to primjećujem u supermarketima, na šalterima, javnom prijevozu. Nažalost, zdravstveni radnici, posebno oni u Tuzli, Tešnju, Banjoj Luci, Zenici i Sarajevu, nemaju prostora za opuštanje. Oni moraju biti spremni za nove pacijente zaražene korona virusom ali i za sve druge pacijente čije bolesti i potrebe za ljekarskim intervencijama nisu vezane za pandemiju. Prije pružanja bilo koje zdravstvene usluge svaki ljekar mora zaštiti sebe, svoje kolege ali i pacijente.
—
Nažalost sve je izglednije da se zdravstveni radnici, najprije oni u Tuzlanskom Kantonu ali i deseci hiljada njihovih kolega širom BiH, uskoro neće moći adekvatno se zaštiti. Naime, prema riječima direktora UKC- a Tuzla Vahida Jusufovića, kada je riječ o zaštitnoj opremi koja se koristi u kontaktu s COVID pozitivnim pacijentima, tuzlanski UKC raspolaže s količinama koje mogu zadovoljiti potrebe za još 10 do 15 dana. U međuvremenu, tone humanitarne pomoći u kojoj se nalazi i prijeko potrebna medicinske opreme koja je stigla iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata već dvadeset četvrti dan neiskorišteni stoje u magacinima.
Državne institucije nadležne za donošenje odluka i izdavanje dozvola koje su neophodne da bi se izvršila raspodjela donirane medicinske opreme zdravstvenim institucijama u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu, već dvadeset i četiri dana ne poduzimaju konkretne korake koji su odavno mogli riješit opravdane brige zdravstvenih radnika hoće li se moći zaštiti ako se broj pacijenata zaraženih koronavirusom nastavi povećavati ovim tempom.
Apela je bilo, kako direktno iz zdravstvenih institucija tako i iz strukovnih sindikata. Nezavisni sindikat zdravstva FBiH koji broji oko 18.500 zaposlenih u javnim zdravstvenim institucijama u koordinaciji s njihovim kolegama i RS-a uputio je hitan zahtjev Vijeću ministara da nalože Koordinacionom tijelu BiH za zaštitu i spašavanje pri Ministarstvu sigurnosti, da izvrši sve potrebne radnje kako bi se donirana medicinska sredstva u najkraćem roku raspodijelila svim zdravstvenim ustanovama na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Procedure iznad svega
Uzimajući u obzir da obim pandemije korona virusa ne jenjava neprihvatljivo je da donirana medicinska pomoć stoji neiskorištena dok zdravstveni radnici crpe posljednje rezerve zaštitne opreme kako bi zaštitili kako sebe tako i cijeli zdravstveni sistem, i svakako građane.
Da li su brojni državni službenici koji su zaduženi za provođenje formalnih procedura neophodnih za konačnu raspodjelu medicinske opreme svjesni rizika kojem se mjesecima unazad, svakodnevno izlažu zdravstveni radnici ili iz svojih privilegiranih položaja ne prepoznaju njihove potrebe?
Posljednje što treba ljudima koji su na prvoj liniji fronta, pored stresa i neizvjesnosti kojima su neminovno izloženi zbog prirode posla koji obavljaju, jeste dodatna zabrinutost da se neće moći adekvatno zaštiti ne zato što zaštitna oprema nije dostupna već zato što nadležne institucije nisu provele nužne formalne procedure za raspodjelu medicinske opreme.
Mnogo se polemisalo o tome da li nam je sva ova humanitarna pomoć potrebna, kao da je korona virus potpuno nestao, međutim, ispostavilo se da je naše zdravstvene institucije posljednjih dana željno iščekuju. Kako je predsjednik Nezavisnog sindikata zdravstva FBiH Zijad Latifović, istakao u zahtjevu upućenom Vijeću ministara “radi se o značajnoj donaciji u zaštitnoj opremi i pomagalima koja bi nam pomogla da lakše prebrodimo ovu krizu i da pružimo bolju zaštitu našim građanima. Da se ne radi o beznačajnim pomoćima govore i podaci koje nam je na naš upit dostavilo Ministarstvo vanjskih poslova, kojem se u ovom trenutku zahvaljujemo na iznimnom trudu u diplomatskom lobiranju i koordinaciji kako bi pomoć stigla u Bosnu i Hercegovinu.“
Zanemareni građani
Ne mogu zaboraviti brigu i strah koje sam osjetila kada me mama jednog jutro nakon dugotrajnog ležanja u bolnici pozvala i rekla mi da joj je doktor propisao novu terapiju koja joj je hitno potrebna. Međutim, rečeno joj je da bolnica već duže vrijeme ne posjeduje taj lijek, savjetovali su joj da javi nekome ako može da joj nabavi lijek. Ljekari su već do tada iscrpili skoro sve opcije da joj pomognu a zaista su se trudili. Na sreću uspjeli smo pronaći lijek koji i nije iskorišten do kraja. Na samom početku pandemije vidjela sam apel na društvenim mrežama, kako porodica nekog dječaka s drugog kraja države traži taj isti lijek.
Nedostatak tog lijeka nije krivica medicinskog osoblja već silne administracije koja je uposlena kako u zdravstvenom sistemu tako i u brojnim državnim agencijama zaduženim za nabavku lijekova. Ova vapaj zdravstvenih radnika da im se osigura osnovno pravo da budu adekvatno zaštićeni na svome radnom mjestu još jednom me podsjetilo koliko se u nepotrebno komplikovanom birokratskom sistemu zanemaruju osnovne potrebe i prava svih nas koji nismo dio povlaštene elite bili pacijenti ili zdravstveni radnici.
Izvor: Al Jazeera