Može li ruralna desnica biti urbana?

Niko da se zapita kakve veze imaju ti ljudi s Titom, koji je umro prije gotovo 40 godina, i Jugoslavijom, koje nema (EPA)

Zašto neki ljudi ne mogu živjeti danas i ovdje već u bližoj i daljoj prošlosti traže životne motive i ideje? Vjerovatno zato što za njih sadašnjost nije inspirativna, a ne shvataju da je za takvo stanje kriva ista ta prošlost koju nisu shvatili najbolje. Historija ih nije ničemu naučila. I sad mi moramo, zajedno s njima, uvijek iznova, na popravni ispit. Što je čisto gubljenje vremena i prostora.

Tako nekakvo udruženje Urbana desnica iz Splita pokušava pisati novu historiju i traži zabranu spominjanja Tita i Jugoslavije na društvenoj mreži Facebook. I pošlo im je za rukom – desničarska mladež uspjela je skrenuti pažnju na sebe. Zato mediji pišu o njiima, društvene mreže polemišu za i protiv, čitaoci (iz svog prikrajka) potajno navijaju za jedne ili druge, a niko da se zapita kakve veze imaju ti ljudi s Titom, koji je umro prije gotovo 40 godina, i Jugoslavijom, koje nema (uskoro će biti tri desetljeća).

Znači, oni propituju nešto što je, s obzirom na današnju brzinu promjena i dinamiku života, već odavno u historiji (koju nikad neće naučiti jer “nije važna historija nego ideologija”). I nije problem što propituju nego što vjeruju da mogu postići svoj cilj nekim smiješnim zabranama (u demokratskom društvu, koje i njima omogućuje slobodu govora, ali i okupljanja u udruženje). Osim ako taj cilj nije da budu primijećeni, što je također do neke mjere problematično jer je njihovo polazište na pogrešnim temeljima. Oni, zapravo, i ne znaju šta propituju.  

Ideologije su mrtve

Sad, najlakše ih je proglasiti nekom vrstom “resentimenta ustaštva” i zalijepiti im etiketu, ali mi se čini da je mnogo korisnije raščlaniti pojmove kojima se bave. Prvo ta pretenciozna konstrukcija “urbana desnica”, koja, možda, ima za cilj da sugeriše da je ljevica ruralna. Pojmovi “desno” i “lijevo” nastali su u vrijeme procesa uspostavljanja kapital-odnosa i kod nas se nepravilno koriste jer kapital-odnos nikad do kraja nije uspostavljen, tako da su, “revolucionarnim rječnikom” rečeno, desno od centra “strpani” kapitalisti i imperijalisti, ali i nacionalisti, nacionalsocijalisti i fašisti, a lijevo od centra jesu sve te grupe koje se političkim i drugim sredstvima bore protiv njih. Što je, naravno, netačno.

Ideologije su odavno mrtve i ovi pojedinačni pojavni oblici imaju samo propagandni (manipulativni) karakter. Iza njih, gotovo u pravilu, stoje stranke koje i na taj način prikupljaju glasove za osvajanje vlasti. Potpuno je svejedno s koje strane dolaze jer je vlast plijen i to političkim elitama omogućuje da raspolažu i upravljaju resursima, a ovim marginalnim gupama da se eventualno nešto ogrebu ili prerastu u ozbiljnu političku grupaciju koja neće imati nikakve veze s onom “ideologijom” s kojom je izašla iz anonimnosti. To često viđamo u našem političkom prostoru.

Zato nas ne treba čuditi ako jednog dana Urbana desnica osvoji određen broj mandata u Saboru i uđe u vlast i svi zaboravimo kako je to počelo. Na sličan su način u Hrvatskoj nastale mnoge stranke (Hrvatska narodna stranka, Most, Živi zid) i ne vidimo da njihov “ideološki predznak” igra neku bitnu ulogu. Štaviše, HNS, koji je dobio mandate na platformi tzv. ljevice, sad je na vlasti u koaliciji s tzv. desnim HDZ-om. Toliko o ideologiji. To je tema samo ako zatreba.

Slično je i s Titom i Jugoslavijom – ako zatreba, iskopat će oni i mrtvog Tita da njegovim “likom” ili “djelom” priprijete toj djeci koja ne zna ništa o njemu jer ni u školi ni na vjeronauci ne uče ko je on, šta je on, da prostiš. S jedne strane, kakav je “zločinac” bio, ali s druge da “oni ne mogu okrečiti koliko je napravio i pokrasti koliko je ostavio”, tako da davno pokopane kosti služe samo za izbornu političku borbu, a ne za ozbiljno sagledavanje činjenica i historijskog konteksta u kojem je živio.

Tito i Ante Pavelić

Ili historijskih prilika i neprilika u kojima je nastala i prva i druga Jugoslavija. Od koje su svi imali neke koristi, a kad su ostvarili te svoje skrivene političke i druge želje, razvalili su je na najgluplji mogući način. Pojednostavljeno rečeno – “ruralno je napalo urbano i pobijedilo”, bez obzira na to što se danas svi lažno predstavljaju da su urbani. Ko je onda i zašto ratovao? Ko su ovi što se zovu “urbana desnica” i šta je s “urbanom ljevicom”? Ako je Tito “zločinac”, šta je onda Ante Pavelić? Ako je Jugoslavija bila tamnica naroda, zašto je to i dalje tema kad je već poprilično dugo nema i neće je biti, a mi živimo jedni pored drugih (treba li sve susjede protjerati i ograditi se bodljikavom žicom?)?

Pitanja ima taman toliko koliko ima odgovora i onaj ko iskreno hoće može ih pronaći – ako nema ideoloških, vjerskih i nacionalnih predrasuda. Preduvjet je da živi u sadašnjosti i da ima kulturu (ili sposobnost) sagledavanja fakata na osnovu različitih izvora i da nije “oruđe i oružje” u rukama kriminalnih političkih opcija. Ako poštuje druge i drugačije. Ako doživljava cijeli svijet kao globalno selo u kojem se sve zna, a historiju razumije u njenoj sveukupnosti i nepristranosti.

U protivnom, to je mali, ruralni miš koji ne izlazi iz svoje rupe. Osim noću, anonimno.

Izvor: Al Jazeera