Jedna od blagodati mjeseca ramazan jeste i to što nije svake godine u isto vrijeme, budući da je islamski kalendar lunarni i lunarna godina je kraća od sunčeve za otprilike deset dana. Ove godine ramazan je počeo krajem maja i trajat će skoro do kraja juna. To baš i nisu mjeseci u kojem naša dijaspora uveliko dolazi u Srebrenicu.
Nama Srebreničanima, naša dijaspora posebno fali uz ramazan, jer smo unazad desetak godina naučili da s njima provodimo ramazanske dane. Ali, i bez naših najmilijih rasutih po bijelome sivijetu, razaman je svake godine sve ljepši u našoj Srebrenici.
Ramazan je kada naša skoro nepokretna hadži Zejneba, uz mnoštvo muke i poteškoća, ipak dođe u džamiju, skoro svaku teraviju, a opet joj na čehri vidiš zadovoljstvo, sreću i smiraj.
Ramazan je kada moja čaršija oživi kao livada poslije blage ljetne kiše. Slično kao u onoj reklami, ramazan ti daje krila. Ramazan, mjesec milosti i suosjećanja, daje krila našoj Srebrenici.
Miris somuna
Ljudi tik prije iftara se okupljaju da uzmu vruć somun kod Begića, kako bi što svježiji donijeli na iftarsku sofru, a lepršave marame naših nana, žena i mektebskih djevojčica razlete se čaršijom u predteravijiski vakat.
Ramazan je kada je svima lijepo, eh, to je u našim čaršijama, širom Bosne i Hercegovine, tako cijeli mjesec. Mnogi bi poželjeli da je ramazan cijelu godinu, samo da im se u dušu zadrži onaj rahatluk, sigurnost i osjećaj neizmjerne Božije milosti.
Ramazan je kada komšiju srećemo radosniji. Ramazan je kada sebe i svakoga oko sebe volimo isto. Volimo sresti ljude, našaliti se s njima i nekom uljepšati dan.
Raduje me posebno činjenica što se u našoj Srebrenici osjeti ramazan.
Organizuju se iftari po lokalnim restoranima, nekad i više od 150 ljudi. Raduje me i što je uz ramazan krenula i obnova još jedne porušene džamije u gradskoj jezgri Srebrenice.
Humanitarci zovu sa svih strana želeći da pomognu one kojima je pomoć potrebna, ili da doniraju iftare za postače.
Osamnaest sati bez jela i pića, a mjesec, bez ružnih i nevaljalih postupaka i sa zadovoljstvom u duši, je mjesec kao da svi dobiju krila s kojima se vinu u sretniji život.
Iftari za starije
Ovaj ramazan naša omladina uvodi i jednu novinu, jednu prelijepu gestu, jedan divan događaj, naša omladina će spremiti iftar za svoje starije sugrađane i komšije i otvoriti im vrata i s njima u njihovim kućama iftariti. Iftar koji je vrijedan svake pažnje.
Slabo ko zna, da mnoge majke Srebrenčanke, ne žele, iako imaju gdje i kod koga, otići iz Srebrenice. Iako su iznemogle, i mnoge žive same, one su tu u svom i na svom. Takvim majkama će naša divna omladina otvoriti vrata, spremiti im iftar i sa njima provesti sat ili dva da se ispričaju i posavjetuju i duše jedni s drugima razgale.
To je ramazan, kada grad jedan živne, i ne spava do zore. Ramazan je kada kuće pred akšam šire mirise naše bosanske kuhinje.
Što nije cijela godina kao ramazan?!
U Srebrenici!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera