Ministrica nagrađena jer se ‘nada’

Obzirom da je Igor Radojičić relativno kratko na toj funkciji, nagrada ličnost godine se dodjeljuje nekome za njegove 'namjere', ne za realizovane projekte i rezultate (Anadolija)

Ako se malo potrudimo, svako od nas može primjetiti da bosanskohercegovačko društvo živi tri paralelne stvarnosti: realnu, irealnu i nadrealnu. Ili, drugačije rečeno, zonu, zonu sumraka i zonu prevare i laži. To je vidljivo u svim sredinama i segmentima života… Tako i 15. izbor za ‘Ličnost godine in memoriam Željko Kopanja’, u organizaciji jednog dnevnog lista iz Banje Luke, predstavlja dobar primjer loše prakse i nije jedini.

Mediji su samo ‘dokaz više’ narastajućeg licemerja u kojem su oni što sebe nazivaju nezavisnim, debelo umiješani i sudjeluju u moralnom i ekonomskom propadanju države. Iako im to nije bila namjera jer je ideja plemenita i pozitivna ali – realizacija je ravna katastrofi. Zašto? Pa zato što u jednom takvom izboru, ako birate najbolje, valjda javnost očekuje da su to – ljudi koji su postigli najbolje rezultate.

Naime, nisu sporni Zoran Mijić Mrmi, koji spasio sedam života ili teniser Damir Džumhur, koji se munjevito uspinje na svjetskoj ATP listi, ali ostala imena ne zaslužuju titulu i nisu ličnost godine, pošto niko nije vidio njihova ‘postignuća’. Što navodi na zaključak da su izbrani samo zato što su političari i što neko od njih može imati neke koristi, što je, takođe, jedna vrsta sukoba interesa i trgovanja uticajem. Korupcija u svom najsofisticiranijem obliku.

Podaničko društvo

Kako bih potkrijepio svoju tvrdnju krenimo redom da vidimo ko su sretni dobitnici. Najprije Igor Radojičić, aktuelni gradonačelnik Banje Luke i član najužeg rukovodstva SNSD-a, proglašen je za ličnost godine jer je, kako fino piše u obrazloženju, ‘uspio da pokrene i INICIRA brojne projekte, vodeći se time da Banja Luka postane prepoznatljiv regionalni centar’ (valjda mu je to posao).

Prvo što pada u oči, obzirom da je Igor Radojičić relativno kratko na toj funkciji, nagrada ličnost godine se dodjeljuje nekome za njegove ‘namjere’, ne za realizovane projekte i rezultate. Što je  odlična politička satira jer političari puno obećavaju, ali nikad ništa ne naprave. U suprotnom bi ekonomska situacija u entitetu Republika Srpska bila mnogo bolja, a i ‘ličnost godine’ je dijelom odgovorna za to. Što je neka vrsta paradoksa.

Laskavu titulu, ‘najbolji/a među ministrima u entitetu Federacija BiH’, ponijela je Zora Dujmović, ministrica za kulturu i sport. Tako da i to liči na neku neslanu šalu jer se događa u zemlji u kojoj kultura i sport nisu dio ‘reformske agende’. Nejasno je šta je ona napravila i koji su rezultati jer iz njene izjave se može pravilno razumijeti da se gospođa ministarka (obratite pažnju) ‘NADA da će njene kolege političari, kao i svi ti drugi koji trebaju ili mogu, dati svoj doprinos sektoru kulture i sporta, što će utjecati na dobrobit cijele zajednice’.  

Znači, dovoljno je da se ministrica ‘nada’ (a nada je neka vrste ublehe) i već je to organizatorima preporuka za ličnost godine. Što je definitivno premalo i obezvređuje smisao nagrađivanja jer su kriterijumi svedeni na prosječnost pa čak i ispod toga. Sama činjenica da je neko ministar, nikad i nigdje nije razlog da ga se nagradi (jer je za svoju funkciju odlično plaćen). Osim, u podaničkom i koruptivnom društvu.

Il’ je snijeg, il’ su labudovi

Najbolji među ministrima iz entiteta Republika Srpska je Anton Kasipović (trenutno je na funkciji ministra pravde). Još jedan, iz klijentelističke grupe SNSD-a, koji godinama sudjeluje u vlasti, a ne snosi nikakvu odgovornost za stagnaciju i propadanje. Naprotiv, čak je i nagrađen, što je moguće samo u zemljama u kojim ne funkcionišu kontrolni mehanizmi i u kojim je politička elita potpuno otuđena od svojih građana i uz pomoć određenih medija žive vlastite paralelne živote.

I sad, da bi se održao takav neprirodni sistem, narodu treba prodati ublehe (hljeba i igara), iako pomenuti pojam ima mnogo više značenja koji preciznije objašnjavaju o čemu se ovdje radi. Svi znamo šta je to ‘ubleha’ i ko su ublehanti, ali ne činimo ništa da to promijenimo. Kao da smo se pomirili sa svojom sudbinom i, kao nijema ili nezainteresovana publika, sjedimo negdje daleko i posmatramo kako se oni zabavljaju. U jednom od onih paralelnih svjetova.

I na kraju, najveći paradoks: najbolja ili ličnost godine u Vijeću ministara BiH je Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice. U državi koja i ne zna šta su to ljudska prava, a izbjeglice i nakon dvadeset i dvije godine od završetka rata k'o zombiji lutaju po zemlji i svijetu. Neko ko ima  imalo časti i poštenja, ne bi nikad pristao da primi priznanje, sve dok se stvari, u tom resoru, ne pokrenu sa mrtve tačke. Što je nerealno očekivati, sve dok većina ne odu ‘trbuhom za kruhom’, odnosno, u drugi, paralelni svijet.

Za zaključak dodat ću samo da se Semiha Borovac zahvalila na priznanju ‘koje je rezultat podrške građana’ i da je ‘nagrada cijelom Vijeću ministara’. Pa procijenite sami ‘il’ je snijeg il’ su labudovi’.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera