Milojko Pantić: Bosno moja divna mila

Gizdav fudbal igrali su bh. velikani Safet Sušić i Ivica Osim, piše autor

Nova formula po kojoj će se za dve godine završnica Evropskog prvenstva u fudbalu igrati u 12 gradova evropskih država (Rim, Amsterdam, Baku, Bilbao, Bukurešt, Budimpešta, Kopenhagen, Glazgov, Dablin, Minhen, Sankt Petersburg i London), kao i nov način kvalifikovanja za završnicu preko Lige nacija otvaraju realnu mogućnost da se prvenstvo kontinenta pretvori u “Ex-Jugoslavija-open”.

Jer, ako Engleska, kako se očekuje, preko Lige nacija dođe do završnice, onda se u kvalifikacionoj Grupi A, u konkurenciji Češke i Bugarske, otvara realna šansa za Crnu Goru, pa čak i za Kosovo. Srbija u Grupi B može na dva načina do šampionata kontinenta. Vicešampion sveta, Hrvatska, u Grupi E nije upitna. Slovenija nije bez izgleda u Grupi G, kao, uostalom, i Bosna i Hercegovina u konkurenciji Italije, Finske, Grčke, Jermenije i Lihtenštajna.

O Bosni i Hercegovini hoću ovom prilikom da kažem koju reč više. Jer, kao što sam na minulom Svetskom prvenstvu u Rusiji navijao da naša bivša republika Hrvatska razbije stari svetski fudbalski poredak, tako su sada sve moje simpatije na strani izabranika Roberta Prosinečkog. I verujem da će Bosna i Hercegovina uspeti da se plasira na Prvenstvo Evrope, uprkos neviđene vlastodržačke separatističko-nacionalističke, a ne patriotske opstrukcije koju čini rukovodstvo bh. entiteta Republika Srpska.

Otjerali su Aleksu iz Mostara

Jer, kakva je to politika kad uđeš u trojno Predsjedništvo države, ne da bi se izborio za bolju poziciju svoga naroda, već da bi opstruisao rad tog najvišeg organa. Zašto si uopšte išao na izbore kad stalno izjavljuješ da za tebe Bosna i Hercegovina kao država ne postoji? I to još u savezu sa hrvatskim nacionalistom, koji je za vreme svog mandata uspeo da otera i tvorca neprevaziđene pesme Emina Aleksu Šantića iz Mostara. Šantićeva ulica se danas zove Bulevar Mileta Budaka.

Nemojte misliti da političko stanje u jednom društvu ne utiče na sve oblasti života, pa i na fudbal. Jer, vlastodržci, to su na ovim našim balkanskim prostorima društvene grupe koje misle da im osvajanje vlasti daje moć da sa onima koji nisu na vlasti rade šta im padne na pamet. Takva politička destrukcija kao plod ličnih i partijskih, a ne nacionalnih interesa, postojala je, međutim, i 2014. godine, pa je Bosna i Hercegovina uspela da se kvalifikuje za Svetsko prvenstvo u Brazilu.

Moram na ovom mestu da vas podsetim šta sam baš tim povodom napisao o Safetu Sušiću, najboljem fudbaleru svih vremena te bivše jugoslovenske republike, i Ivici Osimu, njenom najboljem treneru, u tekstu pod naslovom: “Bosno moja divna mila…”

Tri gola svjetskim prvacima

Ta pesma nenadmašnih Safeta Isovića i Nade Mamule iz perioda moje mladosti i danas mi odzvanja u ušima. U njoj sam i našao reč koja najbolje ilustruje fudbalsku igru kojom su reprezentativci Bosne i Hercegovine stigli do Brazila. Bosna je u pesmi divna mila, ali i lepa, gizdava… Takav gizdav fudbal igrali su i stručni tvorci ovog velikog uspeha Safet Sušić i Ivica Osim, ali i mnogi pre i posle njih. Od Muhameda Mujića, Sule Repca, Haseta Ferhatovića i Ilijasa Pašića do Kuljeta Vladića, Duška Bajevića, Vahe Halilhodžića i Blaža Sliškovića. Gizdav fudbal mogu igrati samo oni kojima je igra, pesma i muzika u krvi.

Za Papeta Sušića i Švabu Osima vezuju me nezaboravne fudbalske uspomene iz bivše velike države. Kako zaboraviti tu Papetovu generaciju koja je 1982. godine otišla u Španiju, na Svetsko prvenstvo, sa neskrivenom ambicijom da igraju najmanje u polufinalu? Jer, pre toga, u prijateljskoj utakmici u Beogradu, Pape je sam pobedio svetske prvake Argentince, postigavši tri od četiri gola.

Predvodio sam filmsku ekipu Televizije Beograd sa zadatkom da snimimo dokumentarac o, kako se verovalo, najvećem uspehu jugoslovenskog fudbala do tada. Bili smo sastavni deo reprezentacije, od priprema do neslavnog povratka u Beograd.

Da Pape nije solirao protiv Irske…

Ispali smo već posle prvog kruga, zbog jednog jedinog gola manjka. Taj gol je trebalo da damo Severnoj Irskoj, ali bilo je 0:0. “Ako sam mogao da dam tri gola svetskim prvacima, valjda mogu i jedan amaterima iz Irske”, rezonovao je u sebi Pape, tvrdoglavo pokušavajući svih devedeset minuta da sam, iz solo akcije, postigne pogodak. “Zašto si toliko solirao?”, pitao sam ga za šankom u hotelu, dok smo čekali autobus koji će nas odvesti na aerodrom Barahas?

“E, moj Panto, tako je to u fudbalu. Ja sam došao u Španiju da budem najbolji igrač Svetskog prvenstva, a kakav je to najbolji fudbaler ako ne može da pogodi mrežu Irske? Ta misao me je proganjala sve vreme utakmice. Sada je i meni jasno da je trebalo drugačije da igram, da više sarađujem sa ostalima, ali sada je kasno.”

Prošlo je više od 30 godina od tada. Pape je bio vanserijski igrač, preteča današnjeg Lea Mesija, koji će sa svojom Argentinom igrati protiv Bosne i Hercegovine u prvoj utakmici grupne faze  Svetskog prvenstva. Dakle, Bosna je imala svog Mesija i pre nego što se Lajonel rodio. Ako će neko znati da kaže svojim igračima kako da igraju protiv Mesija i Argentine, onda je to Pape Sušić. Ne sumnjam da će i Gaučosi tog dana naučiti šta je to gizdav fudbal.

Da je Švabo više vjerovao u mlade…

Švabo Osim je još autentičnija fudbalska ličnost. “Štraus sa Grbavice”, koji je driblinzima “lomio kičme” protivnicima, umetnik u kopačkama, kao trener napravio je, što bi Englezi rekli, “game changing”, iliti potpun obrt, u poimanju fudbalske igre. On, koji je sa loptom na travi pravio najlepše arabeske, zabavljajući i sebe i publiku, kao trener više je cenio fudbalske radnike od umetnika.

Provodili smo noći i noći u beogradskom restoranu “Madera” raspravljajući i sporeći se oko toga. Iako mu igre i rezultati gotovo svih timova koje je kao trener vodio daju za pravo, ja i danas mislim da je na Svetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine pogrešio što nije imao više poverenja u raskošno talentovane Dejana Savićevića i Predraga Mijatovića, Roberta Prosinečkog, Zvonimira Bobana…

Nisam odavno video Osima, pa ne znam da li je napravio novi “game changing”. Jedno je, međutim, sigurno: ni jedna reprezentacija učesnica Svetskog prvenstva u Brazilu neće imati u svom rukovodstvu takva dva fudbalska unikata kao Bosna i Hercegovina. Zato i fudbal koji njihovi puleni budu igrali ne može biti drugačiji nego – GIZDAV.

Izvor: Al Jazeera