Nerijetko možemo čuti izraz ,,mentalna higijena“, pri čemu se mnogi zapitaju, kakva je to higijena, šta li je to?! Pa, prvo pomislimo higijena je obavezno pranje ruku, redovno kupanje, održavanje čistom odjeću koju nosimo… Jednostavno rečeno, mentalna higijena je disciplina koja se bavi očuvanjem psihičkog zdravlja.
Živimo u turbulentnom vremenu, gdje u ,,bici za opstanak“ izgubljeni između želja i mogućnosti, stvarnosti i fikcije, često zaboravljamo da se posvetimo sebi, da stanemo, prolijemo tempere po platnu, obojimo život veselim bojama, pogledamo kroz ružičaste naočale, damo sebi oduška i slobodu koja nam je neophodna. Veliki, po mom mišljenju, među glavnim faktorima u doprinosu očuvanja mentalnog zdravlja, zdravog i kritičkog pogleda na život imaju kultura, umjetnost, avangardna, subverzivna ali i klasična, vječna, neprolazna.
Naravno, mislim na književnost, muziku, teatar, vizuelne umjetnosti, jednostavno sve ono nakon čega nam se otvaraju novi vidici, širi pogledi na život, jer umjetnost, ali prava, kvalitetna razara predrasude, razbija ih poput stakla u hiljede i hiljade sitnih komadića, koji završe na reciklaži, odakle izlazi novo staklo, čisto, besprijekorno. Shodno toj reciklaži, kultura reciklira sve ono negativno u čovjeku, predrasude, netrpeljivost, mržnju, razbija iracionalne strahove, čineći od nas bolje ljude.
,,Lut fest“ Istočno Sarajevo
Od ranog djetinjstva, potrebno je razvijati kulturne navike, omogućiti pristup kulturnim sadržajima, naravno shodno uzrastu. Ne održavaju se bez razloga koncerti klasične muzike za bebe, jer ta muzika je ljekovita, terapijska i to bi i roditelji koji nisu u mogućnosti da odvedu svoju djecu, bebe na takve događaje trebali znati, i pronaći, jer bar sada se sve može naći na internetu, YouTube-u, pa umjesto muzike koja razara nervni sistem, pustite im Mocarta, Betovena, Baha, ali kompozicije namijenjene njihovom uzrastu, biće vam zahvalni, vjerujte. Ali ono što djecu zaista oduševljava, fascinira, a ponekad i plaši, jeste lutkarstvo, ta za mene čarobna vještina stvaranja kreacija, koje nas uvode u neke nove svijetove, pune boja, šarenila, a prije svega pametnih i mudrih pouka.
Kada se govori o istorijatu lutkarskih predstava, vraćamo se u Indiju, u daleki deveti vijek prije nove ere, gdje su pronađeni tragovi prvih lutkarskih predstava, tada održavanih za vjerske rituale, i nailazimo na izraz ,,Sutradhara“, odnosno u prevodu ,,Čovjek koji vuče konce“ (The holder of strings). Mi bismo rekli marionete, koje su samo jedna od vrsta lutaka koje se danas koriste u predstavama lutkarskih pozorišta, jer sada imamo i takozvane lutke čarape, koje glumci stavljaju na ruke, lutke veličine glumaca u koje se oni transformišu oblačeći kostime…
Naročito značajni za razvoj kulture jednog grada, nebitno koliko u toj sredini ima pozorišta, ustanova kulture, ali i za ugled države, jesu pozorišni festivali, naročito međunarodni, gdje se sreću umjetnici iz raznih država, razmjenjuju iskustva, uče jedni od drugih. Jedan od takvih festivala jeste i Međunarodni festival profesionalnih lutkarskih pozorišta ,,Lut fest“ u Istočnom Sarajevu, koji je ovoga maja, od 12. do 17. proslavio jubilej, 20 godina postojanja.
Ove godine zaista sa ponosom nosi epitet jedinstvenog, međunarodnog festivala u državi, s obzirom na učešće pozorišta iz Austrije, Bugarske, Estonije, Belgije, Italije, Srbije, Hrvatske i naravno domaćih BH pozorišta u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo i Kulturnom centru Pale. Veliki osjećaj zadovoljstva jeste živjeti u sredini u kojoj se održavaju predstave eminentnih evropskih pozorišta, posmatrati učitelje i učiteljice, vaspitače i vaspitačice škola i obdaništa, kako odvode djecu na predstave.
Kultura: Rat 1:0
Odrastajući za vrijeme rata, ipak nismo bili uskraćeni za kulturne sadržaje, naročito one namijenjene djeci, koje ću uvijek pamtiti, te odlaske sa mamom i sestrom na dječije predstave u Kulturni centar Pale, koje su organizovali entuzijasti, ljudi koji nisu htjeli, da bez obzira na ratno stanje, najmlađi, djeca budu uskraćeni za kulturne sadržaje, kako u oblasti pozorišta, tako i muzike, slikarstva…
Tada nam je ipak Pozorište mladih bilo nedostupno, ali kada se sve smirilo, stabilizovalo, počeli smo odlaziti i u Pozorište mladih, tada već na predstave primjerenije malo starijoj djeci, tinejdžerima, mada i na predstave za malu djecu, jer po mom mišljenju, upravo u tim predstavama možemo spoznati Univerzum, naučiti razlikovati dobro od lošeg. Ne, nije bilo problema, kultura i kulturni radnici, upravo i jesu to, kulturni ljudi, koji te ne posmatraju kao neprijatelja, samo zato što si iz drugog dijela grada, koji je de iure drugi grad, drugi entitet, ali de facto jedno, jer politika, rat, ne može protiv prirode, geografije, 14 kilometara ostaje 14 kilometara, a ne 1400 kako bi neki htjeli.
Raduje činjenica da će Grad Istočno Sarajevo, pored postojećih Forum teatra i Studentskog pozorišta Pale, konačno dobiti novo, Narodno pozorište, koje bi trebalo početi sa radom početkom 2020. godine, jer ustanova kao što su pozorišta, opere, muzeji, galerije, kulturni centri, biblioteke, nikada nije dosta, kao ni festivala. Možda je to jedina prihvatljiva, legitimna pohlepa, pohlepa za kulturom.
A opet sa druge strane, poražava saznanje da mnogima u ovoj državi takve ustanove i manifestacije nisu dostupne, što je sramota, ne za građane, nego za nadležne, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. Umjesto bacanja novca na jalove rasprave, putovanja, preskupe automobile, otvarajte pozorišta, galerije, muzeje, to je jedan od veoma efikasnih načina pomoći, jer nije sve u novcu i materijalnom.
Izvor: Al Jazeera