Lažni vašarski ‘vječiti’ derbi

U posljednje vrijeme bahatost igrača prevazilazi granice pristojnosti, piše autor

U zarobljenoj i okupiranoj državi Srbiji politički okupatori iz polukriminalnih i kriminalnih struktura društva dozvolili su nam da se o sportskom jadu zabavljamo. Naravno, ne mislim tu na srpske atletske bisere, zlatnu Ivanu Španović, bronzanog Strahinju Jovančevića, Amelu Terzić i njihov uspešan nastup na Dvoranskom prvenstvu Evrope u Škotskoj. Mislim tu, pre svega, na nekadašnja opštenarodna dobra, danas uzurpirane fudbalske klubove Crvenu zvezdu i Partizan.

Uzurpator svega postojećeg u državi Srbiji dozvolio je svojim prijateljima, navijačima iz huliganskih dana, da papirološkom manipulacijom, odnosno običnom izmenom Statuta, postanu upravitelji (bolje reći, neformalni vlasnici) Zvezde. S druge strane, taj naš kralj političkog, sportskog i svakog drugog segmenta dozvolio je Miloradu Vučeliću da pravnim nasiljem prisvoji najpre Sportsko društvo, a onda i Fudbalski klub Partizan.

Aleksandar Vučić je to dozvolio zato što je Vučelić član prvog tima ratnih profitera, kojima su nekadašnja UDB-a, potom Državna bezbednost i, na kraju, Bezbednosno-informativna agencija, kolokvijalno nazvane “Služba”, omogućile da tokom ratova, sankcija, bombardovanja i stalne lažne borbe za Kosovo, na grbači građana i otimanjem nekadašnje državne i društvene imovine, steknu enormno bogatstvo. Vučelić i njemu slični su u tom timu leva krila, a glavni igrači su bili i(li) sada su: Slobodan Milošević – Ivica Dačić – Vojislav Šešelj – Tomislav Nikolić – Aleksandar Vučić – Željko Ražnatović Arkan – Dragan Marković Palma.

Sportski teren kao rijaliti šou

Zato, kad čovek sve to zna, onda mu ne pada na pamet da gubi vreme gledajući timove koje vode dve interesne kriminalne grupe ljudi. Oni koji imaju jak stomak i koji su gledali TV prenos te nekadašnje utakmice svih naših utakmica kažu da skoro nisu videli prljaviji derbi i da su sevale varnice na sve strane. Jedan igrač je čak ležao onesvešten. Konačno, da su golovi pali iz spornih situacija. Posle ovakvog derbija, normalan čovek ima razloga da posumnja u regularnost jesenje pobede Zvezde nad Liverpulom u Ligi šampiona. Jer, igrački mnogo slabija Zvezda dala je dva gola i pobedila jedan od trenutno najboljih klubova Evrope, a u derbiju nije mogla da pobedi trećerazredni Partizan.

Shvatili su pravi fudbalofili, ljudi koje su lopovi oterali sa stadiona, da je u zarobljenoj državi sve laž, pa je lažno i njeno fudbalsko prvenstvo. Drugačije i ne može biti kada fudbalski sport vodi bivši telohranitelj nekadašnjeg generalnog sekretara Srpske radikalne stranke – Slaviša Kokeza.

Moram na ovom mestu da citiram deo izveštaja sa “Marakane” kolege iz jednog dnevnog lista, koji u svom tekstu kaže: “Varnice na derbiju postoje maltene od kada su se najveći rivali prvi put sastali. Ali, u poslednje vreme bahatost fudbalera prevazilazi granice pristojnosti. Jedno je sporečkati se u žaru borbe, ali psovke rivala već od trećeg minuta, udaranje suparnika laktom u lice, hvatanje za gušu ili šamar… pokazuju elementarnu nepristojnost. Dok smo znali za stid, starlete nisu postojale. Ako u fudbalu zaboravimo na pristojnost, teren će postati najgori rijaliti šou, u kome će se mešati igra sa loptom i borilački sportovi, psovanje, nasilje nad suparnikom i nasilje nad zdravim razumom.”

Fingirana tuča navijača i policije

Kad sam svom nekadašnjem prijatelju i oteranom predsedniku Crvene zvezde Dobrivoju Tanasijeviću rekao da većina pravih fudbalofila neće da gleda takve igre Zvezde i Partizana, odgovorio mi je da on ide da navija za Zvezdu, da je Zvezda u njegovom srcu, bez obzira ko je i kako vodi. To pomalo liči na rezon iz vremena fašizma: “Ja navijam za Minhen 1860 bez obzira da li su ‘hitlerovci’ u njemu ili ne.”

Nikako sebi ne mogu da objasnim šta se dogodilo sa svešću i savešću mojih nekadašnjih prijatelja Zdravka Mrvića, jedinog predsednika Partizana koji je podneo ostavku zbog neuspeha, i Den Tane, jedinog predsednika Zvezde koji je dao svoj novac da bi ga i, pored toga, uzurpatori oterali kao legendarnog golmana Zvezde, BSK-a i Minhena 1860 Pericu Radenkovića. Ne mogu da verujem da ne vide ko i kako vodi Zvezdu i Partizan. Zar im je zaista svejedno što je, umesto njih, na čelo srpskog fudbala došao nekadašnji telohranitelj kralja političkog sportskog i svakog drugog kupleraja u Srbiji? Iluzije su, ne samo njihove, da Zvezda i Partizan mogu biti ono što su nekada bili. Te iluzije sužavaju ljudima vidike i čine privid normalnosti. Iluzije žive u duši i teško se krune, ako ih je uopšte mogućno eliminisati.

Prošao je, dakle, još jedan lažni derbi u “Kokezaniji”, garniran, naravno, i ovoga puta fingiranom tučom navijača sa policijom i međusobno. Tako će biti sve dok građani ne skinu sa vlasti one koji su zarobili sve državne institucije – od parlamenta do sporta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera