Kuća, a pametna

Sva 'pamet' kuće je u njenom racionalnom trošenju električne energije (EPA)

Prije nekoliko dana prošetala sam “pametnom” zgradom u Banjoj Luci. Prolazeći hodnicima ili prostorijama u kojima su smješteni agregati, pumpe i ine mašine, sjetim se rečenice mog oca: “I zato neko lopata”.

Pratila me ta njegova misao-opomena kroz svaku prostoriju u tom modernom objektu. Sve je napravljeno s misijom da uštedi energiju. Moj otac je vodio računa o elektičnoj energiji koju u postratnoj godini nije plaćao ili je plaćao dosta manje od tržišne vrijednosti. Vazda bi opominjao za dokono trošenje struje, prizivajući svijest i savjest na rudare koji u jamama ”lopataju”.

Tako sam nekidan razumjela što je zgrada “pametna”, a nije mi izgledala kao space shuttle. Shvatila sam da je sva njena pamet u racionalnom korištenju energije (primjerice – hladni zrak koji se koristi za grijanje, zagrijava se djelomično onim koji ide vani). Postoje u ovom dijelu svijeta slični objekti, ali stručnjaci nam objasniše da, u toj u kojoj smo se našli, sve je još savremenije i racionalnije u upotrebi energije.

Svjetla se sama pale i gase

Koliko je to važno objasniše informacijom da samo jedna trećina energije proizvedene u svijetu kvalitetno i racionalno upotrijebi. Najviše se energije gubi upravo u objektima. Pritom 1,3 milijarde ljudi nemaju dostupnu električnu energiju, a milijarda ljudi u svijetu nema pouzdanu i kvalitetnu energiju.

Upozoriše  stručnjaci i da će se u narednih četrdeset godina potrošnja energije udvostručiti, a mora se smanjiti i potrošnja karbon-dioksida (to je ona priča o Kyoto protokolu koju sve češće slušamo). Opet se sjetih oca i kada sam ga devedesetih godina prošlog stoljeća upitala zašto vozi Yugu, a ne Mercedesa, odgovorio je: “Yugo manje dimi”. Nije mi baš sa osam godina bilo jasno o čemu on to, ali danas ga se sjetim kada svi pričaju o emisiji štetnih gasova i efektu staklene bašte i globalnom zagrijavanju.

Dok sam šetala “pametnom” zgradom, primijetih da se svjetla za mnom sama pale i gase. I nije to baš nešto u današnje vrijeme neuobičajeno (na našoj kući nekoliko ih radi po istom principu), ali simbolično racionalizaciju utroška energije ilustruje činjenica da su se svjetla samo napola palila – svako drugo ili treće. Drugačije je kada se nešto treba popraviti i zato treba više svjetlosti, u suprotnom dovoljno je vidljivo. 

Internet i globalno zagrijavanje

Odjednom mi je ta šetnja postala podsjetnica na vrijednosti kojima me otac učio, ali suočila me sa svakodnevnicom u kojoj svako “objavite“ na društvenim mrežama ima puno veću energetsku cijenu nego što sam mislila – nije samo ono što otkuca moj strujomjer. Nisam razmišljala da se “online” informacije zapravo smještaju u zgradama i da je za njihovo čuvanje potrebno dosta energije – jer, da se ne bi pregrijale, treba ih i hladiti. To, opet, troši puno energije.

“Pametna” zgrada je u vlasništvu firme Lanako i namjenski je pravljena da bude prvi veliki data centar u regionu. U njoj su smještene mašine, koje nadziru softveri, sve sa jednim ciljem – da se skladište podaci. U zgradi su ugrađena “rješenja” firme Schneider Electrica čiji stručnjacima je upravo u fokusu racionalizacija potrošnje energije.

Dok su inženjeri objašnjavali šta biva sa fotografijama ili drugim informacijama koje gledamo na internetu, gdje se 1,3 miliona videa vrti u minuti, postala sam svjesna da se to nepregledno nebo interneta negdje skladišti – u data centre. Tu se smještaju i bolnički kartoni, koji su iz limenih ormara “ubačeni” u kompjuter, svaki naš odlazak u tržni centar, ali i dokonisanje po društvenim mrežama.

Nije mi palo napamet da sa servera firme podaci bivaju pohranjeni u Americi, a Google ih čuva negdje u nordijskim zemljama. Ono što me najviše zapanjilo je činjenica koliko se energije troši na čuvanje tih podataka. Svaki put kada objavim fotografiju na Facebooku, odzvoni u glavi “i zato neko lopata”, a gomile sadržaja koje gledam na internetu u dokonluku za posljedicu imaju globalno zagrijavanje.

Izvor: Al Jazeera