Korona je u pohod smrti krenula iz Kikinde

Većina apoteka u žarištu virusa nema maski, rukavica, alkohola i drugih dezinfekcionih sredstava, piše autor (Kikindske)

Kikinda je zvanično postala žarište korona virusa prošlog utorka, 17. marta, kada je to vaskolikoj javnosti Srbije obznanino mučeničkim glasom Aleksandar Vučić, a nezvanično je to bila još početkom marta, u danima kada je isti taj mučenik (koji nas spašava od smrtnog virusa) pričao o rakiji kao leku, upoređivao mrtve od ujeda komaraca i novog virusa i opsesivno vodio ličnu i partijsku kampanju, pripremajući se za start predizborne trke.

Danas je bilans u žarištu na severu Banata sledeći: jedan 59-godišnji Kikinđanin je preminuo, dvojica šezdesetogodišnjaka su u teškom stanju i leče se u Pokrajinskoj bolnici u Novom Sadu, još je jedna mlada Kikinđanka tamo, ali sa lakšim simptomima bolesti, a na stotine je u kućnoj izolaciji, jer su imali kontakte sa obolelima, ili su prehodnih dana stigli iz inostranstva.

Kada se činjenice podastru, jasno je da je opasni virus stigao krajem februara sa jednim Kikinđaninom iz Milana, koji tamo ide na lečenje od teške bolesti. Vratio se u Kikindu, avionom  do Temišvara, i očigledno u tom trenutku niko ni u Rumuniji, a ni kod nas, u Srbiji, nije ozbiljno shvatao razmere epidemije u Italiji. Prvi oboleli je njegov otac, star 61 godinu, bubrežni bolesnik i dijabetičar, i on se početkom marta prijavio lekarima u Domu zdravlja, a potom i u Opštoj bolnici, ali nije pominjao da mu je sin bio u Milanu, niti ga je to neko pitao. Sumnjao je na kamen u bubregu i prošetao se kroz nekoliko ordinacija u nekoliko dana, a išao je i na posao u fabriku i družio se u svom komšiluku.

Gdje je nestao gradonačelnik?

A u gradu je tih dana bilo živo, naročito u sedištu vladajuće Srpske napredne stranke, koja se zadala da što brže sakupi što više potpisa za izbore. Na stotine Kikinđana tiskalo se 4. marta čekajući da podrži listu “Aleksandar Vučić – Za našu decu”, mnogi od njih zaposleni u javnom sektoru – gradskoj upravi i preduzećima, vrtićima i školama, zdravstenim ustanovama…

O koroni baš niko od naprednjačkih čelnika lokalne vlasti nije razmišljao, niti se pripremao za vanredne mere, ponukani zasigurno “opuštajućim” izjavama svog vođe i oficijelnih stručnjaka, a i zabavljeni svojom političkom i funkcionerskom budućnosti. U podeli prolaznih mesta na izbornoj listi SNS-a, aktuelni gradonačelnik je gubio bitku od dvojice moćnijih Kikinđana u partijskoj hijerarhiji i podigao je bunu, no brzo je primiren i potom je u narednih desetak dana nestao iz javnosti.

Zvono za uzbunu u kikindskoj bolnici upaljeno je tek 6. marta, kada je objavljeno da je registrovan prvi slučaj obolelog u Subotici. Dva dana kasnije utvđeno je da je otac donosioca virusa zaražen i da mu se stanje pogoršava, pa je 9. marta kasno uveče prebačen u novosadski Klinički centar i tamo je do danas, sve vreme priključen na respirator. Od tog dana u izolaciju je otišlo devet lekara i nekoliko sestara, kao i tridesetak kolega iz fabrike gde radi oboleli.

Par dana kasnije na “veštačkim plućima” u Novom Sadu se našao i komšija prvoobolelog (65), a u gradu je još desetine njih dobilo mere izolacije. No, život je tekao uobičajeno – radile su sve fabrike i prodavnice, deca su išla u škole i vrtiće, igrale se utakmice, a naprednjačka vlast je krenula u još jednu furioznu kampanju. Lokalne novine pod njihovim uticajem donose 12. marta naslov “Neka bude kako narod hoće”, uz veliku fotografiju kandidata SNS-a.

‘Najsmješniji virusu u istoriji’

Jedino je bolnica bila u vanrednom stanju i počele su gradom da kruže glasine o stotinama zaraženih, no nije bilo zvaničnika koji bi tih dana dao tačnu informaciju o razmerama epidemije i preduzetim merama. Svi su čekali onog jednog, koji o svemu odlučuje, da se pojavi i kaže da li se i dalje radi “najsmešnijem virusu u istoriji čovečanstva”, koji ne može ništa našem genu i rakiji, ili je u pitanju nešto ozbiljnije. I tako smo polako došli do rigoroznih mera koje je država uvela 15. marta uveče.

Prvog dana vanrednog stanja, 16. marta, potvrđen je treći slučaj u našem gradu – 59-godišnji Kikinđanin, penzioner, poznanik prvoobolelog, sa kojim se sreo početkom marta u Domu zdravlju i srdačno izgrlio. I on je hitno prebačen u Novi Sad i priključen na aparate, ali nažalost, kao hronični bolesnik, podlegao je bolesti 20. marta i prva je zvanična žrtva koronavirusa u Srbiji.

Već drugog dana vanrednog stanja Kikinda je, kao žarište, podlegla strožijim merama i od tada su zatvoreni ugostiteljski objekti, pijace i trgovinske radnje, osim prehrambenih prodavnica i apoteka, počela je svakodnevna dezinfekcija javnih površina, gradskih ustanova, autobuske stanice. Redukovan je autobuski saobraćaj sa selima, a međugradski je zamro i pre nego što je zvanično zabranjen.

Policija rastjerala ‘socijalu’

Pojavio se u javnosti konačno i gradonačelnik, koji je na čelu Gradskog štaba za vanredne situacije, i dao nekoliko izjava medijima, pozivajući građane, kao i viši zvaničnici, da bez preke potrebe ne napuštaju domove. Kikinđani koji su mlađi od 65 godine u velikoj meri poštuju mere i preporuke, ali problem je što, uprkos činjenici da je grad žarište virusa, mnoge fabrike i dalje rade, pa par hiljada ljudi odlazi u industrijske zone, gura se u autobusima i fabričkim svlačionicama i većina nema dovoljno zaštitne opreme.

Paradoks je i da većina apoteka u žarištu virusa nemaju maski, rukavica, alkohola i drugih dezinfekcionih sredstava, i to uliva nespokoj građanima i sumnju u sposobnost vlasti da vlada situacijom. Tome u prilog idu i scene ispred Glavne pošte od pre tri dana, kada je na stotine Kikinđana došlo da podigne svoju “socijalu” i nakon nekoliko sati, kad se uvidelo da je đavo odneo šalu, policijski rasterano.

Zašto je dozvoljeno da se stvori ogromna gužva, pitanje je za Krizni štab, naročito što vladajuća partija do ljudi koji primaju neku vrstu državne pomoći lako dođe kada su joj potrebni njihovi sigurni glasovi, pa kako preko partijske mreže dostavljaju “BUŠ pakete” (brašno, ulje, šećer) pred izbore, tako da kroz državni aparat organizuju dostavu materijalne pomoći.

Srećom, ima i dobrih vijesti

Nemir je unela i dugačka kolona medicinskih i policijskih vozila, koja je pre neko veče prošla kroz grad i ušla u kikindsku bolnicu, ti snimci su postali najgledaniji na društvenim mrežama i potkrepljivali tvrdnje da će ceo grad biti stavljen u karantin. Ipak, sutradan je zvanično objašnjeno da se radilo o konvoju sa neophodnom medicinskom opremom i lekarima iz Novog Sada, koji su stigli u pomoć, i da nema rampi na ulazima u grad.

Kroz taj slučaj se ogleda nedostatak proverenih informacija, a i nedostatak kredibilnih medija, što stvara uslove za širenje dezinformacija i laži i samim tim dovodi do uznemirenja javnosti. Lokalna vlast je od uvođenja vanrednog stanja objavila tri teksta na gradskom sajtu i slabo šta čini da tačnim i odmerenim informacijama o širenju i o suzbijanju virusa smanji napetost kod sugrađana, koji su već ionako uznemireni zvaničnom informacijom da žive u žarištu epidemije.

S druge strane, komunalni sistem funkcioniše, što se dokazivalo i u prethodnim vanrednim situacijama, policija je u pogonu 24 sata, aktivisti Crvenog krsta pomažu, trgovinske radnje su dobro snabdevene, što sve bace svetlije tonove na mračnu sliku žarišta na severu Banata. Ima još dobrih vesti u ovo nevreme: privatne radionice i preduzetnice šiju maske, drugi su se priključili akciji dezinfekcije ulica, treći su se prijavili za volontere u Gradskom štabu, četvrti, koji imaju viška zaštitnih sredstava, nude pomoć preko Fejsbuka, Tvitera…

Daleko je sada februar

Na društvenim mrežama se vidi da, uprkos svemu, pozitivnog duha i dalje ne manjka, što se potvrđuje i uživo svako veče od 20:00 sati, kada se centar grada ori od aplauza upućenim svima koji rade i žrtvuju se u vanrednim okolnostima.

Dobra vest je i da niko od medicinskih radnika koji su dopali izolacije nakon prvog slučaja nije oboleo, a dobro je i što se u poslednja dva dana u pojedinim apotekama mogu naći oprema i sredstva za zaštitu od virusa. Sada mnogo znači i što je u dobroj meri očuvana mreža zavoda za javno zdravlje i njihova spremnost da reaguju brzo i delotvorno, a znači i što su mnogi Banaćani, sami po sebi, disciplinovani i u redovnim okolnostima – plaćaju na vreme račune i poreze, idu na preglede, poštuju institucije i od proglašenja vanrednog stanja većina se pridržava propisanih mera i pravila.

Ostaje nauk da se pravovremenom akcijom krajem februara moglo sprečiti da Kikinda postane žarište, ali tada smo zasipani opuštajućim pričama o smešnom virusu, rakiji, genima i bezbednom šopingu u Italiji, ali ostaje nada da je u poslednji čas sprečeno drastično širenje virusa i da će nas zaobići nagli porast obolelih.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera