Kompleksaši Montenegra, ujedinite se

Moet, Šampanjac, Ruke, Pranje ruku
Kad se prosipa skupocjeno piće i peru se ruke, piše autor, to je pravi primjer kako se piša po sirotinji (Podgori?ki vremeplov/Facebook)

Zahvaljujući crnogorskim šanerima koji donose kradenu garderobu iz Italije u Crnu Goru, mnogi se Crnogorci oblače po poslednjoj modi.

Druga je priča što nose Armani farmerke a da nemaju u džepu ni deset eura. Što ponekad žele da tuku homoseksualce, a kunu se u Dolce & Gabanna, što je takođe paradoksalno samo po sebi.

Lako se nabave šanerisane naočare, farmerke i košulja, kožna jakna, kradena kola, i tad stupa na snagu nova poslovica koja zvuči kao da je stara: Ima se, može se, ko nema, pretvara se.

Garderoba ima dvostruku funkciju u toj situaciji, da pošalje lažnu poruku posmatraču kako se živi dobro, a druga funkcija je da zaliječi šizofreniju onoga što se zakitio lažnim perjem.

Svi šaneri na Kvazimoda liče

Sve je dobro uhodano, i funkcioniše već dugo taj odnos i podjela na snobove i one koji bi željeli da snobovi postanu. Nije poenta graditi sebe, već da postigneš da ti drugi zavide što imaš više od njih. Bogatstvo je u oku posmatrača.

Dok je još postojala feribot linija Bar – Bari, najveće face na brodu uvijek su bili „grbavi tipovi“ kako su ih zvali, jer obično bi ukrali po nekoliko sakoa i jakni, pa obukli na sebe što više da zavaraju carinu po povratku u Crnu Goru.

Tako su se šetali palubom. Stvar je u tome da nisu skidali etikete, pa kad se one sabiju za vratom i naprave gužvu, svi šaneri na Kvazimoda liče.

Novopečeni bogatuni imaju problem sa takvom situacijom, jer dok dokažu da oni zaista imaju brdo para, sve cure koje padaju na pare već će da odu sa napadnim momcima koji se pretvaraju da su imućni.

Ima tu neke kosmičke pravde i ako ćemo iskreno, ima i ljubavi, jer ako nema para, a odnosa ima, onda se valjda ljubav kao začin podrazumijeva. Komična, ali krajnje ozbiljna situacija.

Rešenje je iskrslo prije nekoliko godina, kad je diskoteka u Podgorici prva obezbijedila posebne stolove koji se sa sve stolicama i ljudima izdižu u vis zavisno od toga koliki ceh naprave ljudi za stolom. Koliko se popije, toliko se penju sto i ljudi iznad ostalih.

Tako su se utrkivali paraši crnogorski. Ko će više da popne sto. Ko za stolom ak’ i malo višem pije, imućniji je od onoga za nižim stolom.

Taman kad su svi pomislili da su se bogatuni malo primirili i da su se ušuškali i počeli da zaista uživaju u svom sumnjivo stečenom novcu, oni opet stupaju na scenu. Ne da im đavo mira, pa su opet smislili savršen trik da privuku pažnju. Iako glup, trik uspijeva.

Ako se peru ruke, onda je riječ o zločinu

Novi metod je da se u klubu iznad kible peru ruke. Da se sve snimi telefonom i postavi na društvene mreže. Poenta je da se ruke ne peru vodom, već najskupljim pićem koje postoji u toj diskoteci ili kafani.

Dakle, šalje se poruka prisutnima u diskoteci, kao i auditorijumu na društvenim mrežama. Paraši koriste sve kanale komunikacije da bi iskazali svoju bahatost. Peru ruke, prosipa se Moet i Dom Perignon, piče narodnjaci u pozadini i sve tad ima smisla.

Pranje ruku pićem, snimanje tog čina i oduševljenje mase koja posmatra zapravo je kliše. Reality show organizuju oni koji nemaju hrabrosti da uđu, ili ih niko ne zove, a voljeli bi da se izglupiraju i skrenu pažnju na sebe.

Peru ljudi ruke. Simbolično, kad se ruke peru, ako imamo u vidu žargon, onda je riječ o zločinu. Krvave ruke nasuprot čistim rukama. Zna se da su kriminalci nakon pucnjava često pišali sebi na ruke. Trljali su rukama svoju mokraću da bi uklonili čestice baruta, jer neko je propričao da je to djelotvorno.

Pišanje ima smisla i u ovoj novoj situaciji, jer kad se prosipa skupocjeno piće i peru se ruke, to je pravi primjer kako se piša po sirotinji. Čak i kibla ima dovjako značenje, ona što se koristi za led i flašu, i ona druga, u koju čovjek ispušta svoje tjelesne tečnosti.

Lažna predstavlja i kićenja tuđim perjem

Nažalost, ne postoje precizna pitanja pomoću kojih se može utvrditi dugotrajnost, čuvenje porodice i pripadnost eliti. Otuda i toliko lažnih predstavljanja i kićenja tuđim perjem.

Previše je odjednom porodica koje tvrde da su oduvijek u gradu, da nemaju dodira sa selom i od svega narodskog „peru ruke“. U nekim normalnim zemljama važnost porodice mjerila se po tome koliko pismenih predaka neko može da nabroji. To je bio reper.

Ali ako se mijenjaju metodi pokazivanja imućstva, i pitanja o pedigreu treba da se prilagode. Zato, čim neko počne da priča o tome kako porodica vjekovima pripada eliti, treba postaviti jednostavno direktno i jednostavno pitanje: Koliko može neko predaka da nabroji koji su imali priliku da vrše veliku i malu nuždu u kući u kojoj žive.

Dakle, pitanje nije naivno ni banalno, jer imajući u vidu da na par kilometara od centra Podgorice i dalje nema gradske kanalizacije već postoje septičke jame, teško da možemo da govorimo o eliti.

Drugo, elita zaboravlja duhovnu skalu, jer joj je vid i rezon pomućen kešom. S toga, ekipa koja pere ruke Dom Perignonom i Moetom treba da odgovori na pitanje koje se tiče i toga, da li su njihovi preci rmbačili da bi se potomci sprdali i snimali, ili je to zapravo prava slika kako se troši nelegalno zarađen novac roditelja.

Važno je da svi znaju, da se još nije proizveo tako skup šampanjac koji može istinski prljave ruke da opere.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera