Oglasi

Kolica za krvna zrnca

Jedno malo biće se svaki dan bori za život i njegova porodica čini sve što je u njihovoj moći da mu olakša.
Kolica koja je osigurao Zavod su bila neadekvatnaUstupljeno Al Jazeeri

Mnoge porodice iz Unsko-sanskog kantona u BiH je uzdrmala priča kako je bihaćka kompanija za nabavku ortopedskih pomagala Otto Bock Adria varala Zavod zdravstvenog osiguranja i pacijente, te lažnim nalazima ostvarivala profit na nepostojeća pomagala.

Novinarska priča je otkrila o kakvom se lancu radi i koliko su u njemu uvezani svi akteri ove priče. Zbir kojeg je dobila od ovakvog “poslovanja” firma Otto Bock Adria je ravnih 1,4 miliona KM za četiri i po godine.

Mnogo je to novca za nešto što nikada nisu isporučili, a gdje je potreba toliko velika da se čovjeku ledi krv u žilama. Najbolje to opisuje priča majke djeteta sa poteškoćama koje je od rođenja u kolicima sa kombinovanim dijagnozama kao što su cerebralna paraliza, tetraparaeza, epilepsija, deformacije stopala, izostanak govora, mentalni zaostatak itd. Jedno malo biće se svaki dan bori za život i njegova porodica čini sve što je u njihovoj moći da mu olakša.

Tako je majka Sanela Halikić – Silić krenula u potragu za kolica za svoje dijete prije nekoliko mjeseci jer su mu stara postala mala. Nakon što je “zatvorila” krug administrativnih procedura i nalaza iz Otto Bock Bihać je i dobila kolica. "Mom šoku nije bilo kraja kad sam ih vidjela", priča Sanela.

‘Nemamo ništa, uzimaju nam dušu’

“Kolica su bila obični kostur bez ikakvog dodatka i apsolutno neadekvatna. Kad sam se pojavila sa djetetom na našoj Klinici za ortopediju njegov ljekar mi je rekao da su ta kolica mučenje i zlostavljanje za dijete. Rasplakala sam se. Kolica koja bi njemu bila adekvatna koštaju preko 5.000 KM i mi taj novac nemamo. Tetraparaeza znači da 'klizi' na sve strane i dijete se mora poduprijeti sa svih strana. Bila sam zaista očajna i nisam znala šta dalje. Izjadala sam se rodici koja živi u Poljskoj i već nakon par dana ona me je pozvala. Kupila je kolica za moje dijete i poslala mi ih. Adekvatna, onakva kakva su mu potrebna i mojoj sreći nije bilo kraja. Međutim, nakon malo vremena polomio se ram i pošto su kolica bila pod garancijom proizvođača, ja sam im javila. Kompanija je odmah poslala zamjenski dio, sa tim da su napisali da rezervni dio košta 50 eura.Tu me dočekuje sljedeći šok. Špediter me je pozvao da me pita imam li platiti tih 50 eura, plus troškove carine, plus špediterske troškove. Nisam mogla vjerovati da za dijete koje je sto posto invalid moram platiti carinu za rezervni dio za kolica. Nemam, naravn,o sav taj novac pa je špediter vratio kolica u skladište u Austriji! Da mi nije Sarajevo daleko, došla bih zajedno sa djetetom pred Federalnu vladu sa transparentom da nas zlostavljaju jer mi u Bihaću nemamo naknadu za prevoz djece, nemamo ni dječiji doplatak, njegovi lijekovi nisu na listi, nemamo bukvalno ništa, samo nam uzimaju dušu. Pa neka je uzmu, jer ovako se ne može živjeti!”

Slušam priču majke Sanele i srce mi se slama. Neko je naplatio 1,4 miliona u svoj džep na muci ovakvih ljudi. Ukrao od onih koji su u potrebi, pa još mu je taj isti sistem koji mu je kreirao takvu mogućnost pomogao da bukvalno zlostavlja ljude i broji im krvna zrnca kad nešto treba dati.

Onda ti dobri ljudi priskaču u pomoć, ali sistem te opet onemogući da dobiješ nešto za svoje dijete. Nije to “nešto” bilo šta – to je krucijalno za nekoga ko nije u mogućnosti ustati, hodati, kretati se.

Profitiranje na invalidima

Ljudi koji istinski trebaju ortopedsko pomagalo prolaze kroz pakao i uz silne peripetije dobiju neadekvatnu “stvar” sa jedne strane, dok sa druge neki korumpirani ljekari i kompanije hladno uzimaju novac u milionskim iznosima za nešto što niko nije vidio. Kako je to moguće. Koliko to košta dostojanstvo u BiH? Kakav to pakleni um može skovati ovakvu krađu i to od onih koji su najnemoćniji?

Sve ovo otkriva kakav je biznis u BiH napravljen na osobama sa invaliditetom i to u bezbroj segmenata.

Koliko se zapravo kriminalnim miljeima isplati držati osobe sa invaliditetom u nehumanim uslovima i uslovljavati ih sa bezbroj nelogičnih stvari da bi im se stavilo što više prepreka na put, a zbog kojih će oni odustati na kraju. Jer lakše je spomenutoj kompaniji da majka za nepokretno dijete nabavi kolica humanitarnom akcijom pojedinca, a oni će da naplate novac i enormno se bogate na ljudskoj muci.

Povrh svega toga još će da profitira i neki špediter jer mu je sistem to omogućio. Dijete će do daljnjeg da čeka svoja kolica, majka da plače, a relevantne institucije da provode inspekcije.

Ja nešto mislim; ko će da odgovara za sve ove prevare i enorman profit pojedinaca koji je trajao godinama. I da, ne samo u Unsko-sanskom kantonu, ima takvih primjera širom BiH, zabrinjavajuće su masovni i zapravo pokazuju koliko je nekome u interesu da nas drži obespravljenim taocima dok se on masno bogati!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.