Ko se boji ratnog zločinca još

Vojislav Šešelj
Zaštićen sa svih strana, jer na vlasti su njegovi najbolji učenici, Vojislav Šešelj je dobio novi zamah (EPA)

Pravosnažno osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj ponovo vrijeđa i prijeti. On, koji pod zaštitom srpskih vlasti i dalje protivzakonito sedi u parlamentu, po ko zna koji put ulazi u centar pažnje srpskih medija, skrećući tako pažnju sa nerazrešivih životnih i političkih problema.

Na svom Tviter nalogu zapretio je narodnoj poslanici Aleksandri Jerkov da će je linčovati, a autoru ovog teksta da će mu uskoro, uz psovanje majke, “dokazati da je ‘šešeljizam’ življi nego ikada i sposoban da se obračuna sa izdajničkim ološem“.

Sve se to događalo u danima kada je Vlada, po drugi put za dva meseca, enormno podigla cenu benzina. Ta vest je u medijima marginalizovana, a u fokusu je bio Šešelj sa pretnjama i izlivima mržnje prema svemu i svakome ko se protivi njegovim žločinačkim metodama u politici.

Rak rana srpske političke scene i društva, Služba državne bezbednosti, koja se u komunizmu zvala UDB-a, pod Slobodanom Miloševićem Državna bezbednost, a danas Bezbednosno informativna agencija, posle propasti komunizma i raspada Jugoslavije, stvorila je Šešelja i njemu slične.

Uz njegovu pomoć, obesmislila je višestranački parlamentarni sistem i, raspirivanjem međunacionalne i svake druge mržnje, zapalila ratni požar, kako bi se bez otpora devastirala i pokrala sva državna imovina bivše velike države. I taj čovek, u sadejstvu sa svojim najboljim učenicima, ne radi ništa drugo, nego o našem trošku, decenijama već u parlamentu i vlasti odanim medijima širi nacionalnu, rasnu, versku, polnu i svaku drugu mržnju.

‘Slobizam’ i ‘šešeljizam’ nisu prošlost

Nije potreban bolji dokaz da je Šešelj čedo nereformisane komunističke službe od činjenice da vladajuća većina u sadašnjoj Naodnoj skupštini Srbije već godinu krši Zakon o izboru narodnih poslanika, ignorišući zahtev Lige socijaldemokrata Vojvodine za oduzimanje poslaničkog mandata tom pravosnažno osuđenom ratnom zločincu. U tom Zakonu lepo piše da je jedan od razloga prestanka mandata pre isteka vremena pravosnažna sudska odluka kojom je poslanik osuđen na kaznu zatvora bezuslovno u trajanju od najmanje šest meseci.

Zaštićen sa svih strana, jer na vlasti su njegovi najbolji učenici, taj ratni zločinac je dobio novi zamah. Ne samo da širi mržnju, već i otvoreno preti. Napadajući i psujući me zbog toga što u svom prošlom tekstu tvrdim isto što i on u svom tvitu, da “slobizam” i “šešeljizam” nisu prošlost, već da su jači nego ikada, jer je njegov najbolji učenik, koji ga je svojevremeno služio i obavljao poslove kad god mu šta zatreba, sada predsednik Republike i gotovo svega u njoj.

Verujem da je posle ovih najnovijih banalnosti o nekakvim izdajnicima čak i mnogim radikalima jasno ko je i šta je Vojislav Šešelj. Jer, normalnog čoveka je baš briga šta lupeta ratni zločinac, proglašavajući druge izdajnicima onoga što on nije, a sam sebe proglašava za „najozbiljnijeg“ srpskog političara i „dokazanog naučnika“.

‘Dokazani naučnik’ manipulacije

Normalan čovek brine o svakodnevnim životnim teškoćama, strepeći svakog jutra od novih nameta koje će mu naneti nakaradna vlast, kao što je pre par dana ponovo poskupeo benzin. U uređenim državama bi zbog toga izbila revolucija. U Srbiji, međutim, višedecenijska lobotomija je “slobizmom” i “šešeljizmom”, odnosno nacionalizmom i šovinizmom, učinila svoje.

„Dokazani naučnik“ manipulacije, kao učitelj pomaže svom učeniku na vlasti tako što skreće pažnju javnosti od životnih tema i problema. Ne samo da niko, pa ni opozicioni političari, nije tražio ostavku Vlade zbog još jednog nameta na ionako bedne kućne budžete, nego je i u medijima glavna tema opskurni „velikosrbin“ Šešelj i njegove pretnje „izdajnicima srpstva“.

To je po društvo najpogubniji rezultat „politike“ Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja. I još jedan dokaz da građani na protestima moraju tražiti ukidanje prava bavljenja politikom liderima “slobizma” i “šešeljizma”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera