Ko se boji dobro opremljene i naoružane policije još

Teško da će puške promijeniti situaciju u kojoj je Republika Srpska pred početak ove školske godine zatvorila 15 područnih škola (AP)

“Izjavljujemo da će Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, preko Republičke direkcije za promet računarske i digitalne opreme, uvesti tablet računare Apple iPad 2, količina 1.500 komada, te tablete Galaxy Note 8, količina od 1.000 komada”, napisao je u jesen prošle godine ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Dane Malešević. Jednako tako, u aprilu prošle godine Malešević je u intervjuu za Srnu najavio kako će za potrebe opremanja učitelja i učenika u Republici Srpskoj biti izdvojeno ukupno osam miliona maraka (četiri miliona eura) jer je oprema koju posjeduju zastarjela.

Prema Maleševićevom objašnjenju, problem ministarstva na čijem je čelu je u tome što se proteklih godina nije radilo na nabavci opreme i kako će novi tableti biti podijeljeni školama i na raspolaganju učenicima i nastavnicima. Tako će dotrajali iPadi prve generacije i tableti Galaxy Note starijih serija biti zamijenjeni novim i modernim računarima operativnih sistema iOS i Android. Hoće… ali u paralelnom univerzumu.

U ovom našem univerzumu, preciznije na Balkanu i u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je odvojilo oko milion konvertibilnih maraka (oko pola miliona eura) za nabavku 2.500 pušak… pušk… komada automatskog oružja dugih cijevi. Tako će biti nabavljene automatske puške MO5EI, količina 1.500 komada, te automate M92, količina od 1.000 komada – baš onako kako je to u jesen prošle godine najavio ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač.

Dvjesta na sat

Dok se, dakle, MUP RS oprema, političkog šefa Lukačeve i Maleševićeve šefice i predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika je u brzoj vožnji zaustavila jedna druga policija – ona Republike Hrvatske. Naime, presretač hrvatske prometne policije zaustavio je nedavno Dodika negdje kod Vinkovaca i njegovoj pratnji naplatio kaznu zbog vožnje brzinom od, kako je navedeno, 200 kilometara na sat! Zlobnici bi rekli da ova situacija sa policijskim presretačem nije prvi put da je Dodik ispoštovao naredbu “SLIJEDI ME!” nekog (zvaničnog ili nezvaničnog) organa hrvatske politike, no to ionako nije tema današnje emisije.

Ono što je zanimljivo jeste Dodikova izjava kojom je prokomentarisao kaznu za ovaj prekršaj.

“Stvarno brzo vozim i kada vozim privatno. Ovi policajci u Republici Srpskoj, da smiju da me zaustave, i oni bi me uvijek kažnjavali za prekoračenje brzine”, rekao je novinarima Dodik i u jednoj rečenici za sva vremena srušio i posljednju iluziju ustavne jednakopravnosti građana pred zakonom u svom režimu. Da, režimu jer u slučaju iz Dodikove izjave ne smjeti znači bojati se, bojati se znači strah, a vlast od koje se strahuje je režim.

Ovdje ćemo posegnuti u riznicu otrcanih citata i odabrati onaj Orwellov o tome kako su na njegovoj Životinjskoj farmi sve životinje ravnopravne, samo što su neke ravnopravnije od drugih. Tako postoje građani koje saobraćajna policija u danima sušnih budžeta kažnjava zbog toga što npr. nemaju uže za vuču iako imaju članstvo auto-moto saveza u koje je uračunata intervencija šlep službe, ukoliko nemaju set rezervnih sijalica iako na autu imaju svjetla koja se mijenjaju samo u ovlaštenim servisima ili ako im je istekao rok trajanja kompleta za prvu pomoć. S druge strane, postoje i građani koje ista ta policija – po priznanju sa najvišeg mjesta – ne “ne želi” ili “neće” nego NE SMIJE sankcionirati u činjenju akta kršenja zakona.

Dakle, ukoliko imamo dvije glasno i jasno izražene premise od kojih je jedna da MUP dobija nove igračke a druga da se igračke MUP-a koriste protiv osoba koje nisu Milorad Dodik, dolazimo do konkluzije da će se i igračke M92 i MO5EI vrlo vjerovatno koristiti ako ništa ono bar kao sredstvo za pokazivanje mišića osobama koje nisu sadašnji predsjednik Republike Srpske. Ukoliko dugim cijevima ne služe za kompenziranje kakvog drugog nedostatka, ako me razumijete.

Na tragu ovog je i izjava aktuelnog ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića koji je naglasio kako je navedeno oružje namijenjeno zastrašivanju podanika u Republici Srpkoj kao i oponenata Dodikove vlasti među Srbima. Uz Mektića, napetost Bošnjaka koji su se u pauzama između praćenja raspada vladajuće Stranke demokratske akcije (SDA) zabrinuli naoružavanjem MUP-a RS pokušao je smanjiti i lider Partije demokratskog progresa Branislav Borenović koji je cijelu priču ocijenio predimenzioniranom jer se “ne radi o 2.500 nuklearnih bojevih glava”.

Legalno vs. ilegalno oružje

Realno, i Mektić i Borenović su u pravu jer u današnjim uslovima u BiH i u modernom ratovanju 2.500 dugih cijevi ne znače ama baš nikakvu stratešku prednost, naročito ako su legalne i ako se za njih zna. U slučaju izbijanja rata bi ionako veći problem predstavljalo silno oružje koje je preživjelo akciju prikupljanja ilegalnog naoružanja “Žetva” jer – ruku na srce – 2.500 komada zaštekanog oružja je cifra ispod koje na Balkanu ne ide nijedno selo koje imalo drži do sebe. Šta da se radi kad smo prije “Žetve” imali bogatu “sjetvu” tako da danas kad se gdje zapali kakva pojata seljanima prvi potez nije gašenje požara nego blagovremena evakuacija van artiljerijskog dometa…

U međuvremenu, paralelno sa jačanjem MUP-a RS oprema se – doduše na drugi način – i policija u Federaciji BiH. MUP Kantona Sarajevo je tako dobio 90 policijskih vozila, policajci u Unsko-sanskom kantonu će dobiti oko 1.000 uniformi i pet novih vozila, a slične investicije se očekuju u još nekoliko kantona. Sve ovo bildanje i ušminkavanje represivnog aparata treba (doduše, krajnje ozbiljno) posmatrati u kontekstu ovogodišnjih izbora i uz žaljenje što Bosna i Hercegovina nije zemlja u kojoj će se glasovi osvajati opremanjem škola i podjelom modernih učila.

Teško da će puške promijeniti situaciju u kojoj je Republika Srpska pred početak ove školske godine zatvorila 15 područnih škola ili gdje se broj učenika osnovnih škola u Federaciji BiH u posljednjih pet godina smanjio za više od pet posto. Vijesti poput one izmišljene sa početka teksta da se iz budžeta odvajaju milioni maraka za tablete i kompjutere za škole bi zasigurno ulijevale optimizam i vjeru u bolji život u ovoj zemlji ali na to ćemo još morati sačekati, baš kao i na jednakost građana pred zakonom bez obzira na njihovo ime, prezime i funkciju.

Šteta je što naši političari zakon priznaju i poznaju samo van okvira svoje države ali se opet i tu može naći nešto dobro. Gledajmo na stvari pozitivno – Dodikova kazna za onih 200 km/h kod Vinkovaca je prvi put da je neki bh. političar kažnjen za prebrzo kretanje na nekom europskom putu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera