„Žao mi je, Safete, ali firma mora nekoga otpustiti ukoliko želimo zadržati svoj identitet“, saopštio je nesretnom radniku vlasnik i direktor firme „Lafo Sarajevo d.o.o.“
„Ali, direktore, zašto? Vrijedno radim, ne kršim disciplinu… a i posla ima, nisam prekobrojan“, iznenađeno je obrazlagao Safet.
„Jesi prekobrojan, Safete. Ti si po abecednom spisku trideset i prvi radnik ove firme i ukoliko želimo smanjiti troškove moramo te otpustiti“, dalje će direktor.
„Kakve to veze ima? I moji su doprinosi isto minimalni kao i svima“, reče radnik znajući da su zahvaljujući logici organa zaduženih za fiskalnu disciplinu u državi svi radnici firme i direktor lično prijavljeni na minimalan iznos plate. Tako je i u praksi potvrđeno da se i luksuzni Mercedes može voziti od minimalca, samo ako se hoće i zna.
„Ima veze. Koštaš nas 3.600 konvertibilnih maraka bespotrebnih troškova godišnje i lakše nam je tebe otpustiti nego mijenjati ime po kojem smo poznati našim poslovnim partnerima“, zaključi direktor onako racionalno i hladno kako samo iskusni menadžer to zna.
Ugroženi i golubovi prevrtači, i nadogradnja noktiju
Safet je tek tada shvatio da razlog njegovog otkaza leži u primjeni odredbe po kojoj se za korištenje imena „Sarajevo“ mora platiti nadoknada koja se, briljantnom ekonomskom logikom tvoraca uredbe, iz nekog razloga obračunava na osnovu broja zaposlenika firme. Tako će firme koje imaju do 10 uposlenih za korištenje imena grada Sarajeva plaćati godišnje 720 konvertibilnih maraka (360 eura), one koje imaju između 10 i 30 radnika plaćaju 1.200 konvertibilnih maraka (600 eura), dok će naknada za preduzeća koja zapošljavaju preko 30 radnika iznositi četiri puta više – 4.800 konvertibilnih maraka (2.400 eura).
Ovo se može doimati kao pomalo nategnuto poređenje ali nije – ukoliko vam firma zapošljava više od 30 radnika, a želite da u nazivu ima riječ „Sarajevo“, to će vas zadovoljstvo koštati 4.800 konvertibilnih maraka (2.400 eura) što je negdje u visini godišnjih doprinosa za dva radnika prijavljena na minimalni iznos plate. Drugim riječima, ne može zakon o radu rasteretiti privredu koliko je proizvoljni parafiskalni nameti sa svih strana mogu uništavati.
Tako je Safet dobio otkaz i omogućio svom poslodavcu da zadrži ime firme i još uštedi. Na kraju krajeva, „Lafo Sarajevo d.o.o.“ posluje sa malom dobiti i 4.800 konvertibilnih maraka (2.400 eura) za nju jeste velik novac, neuporedivo veći nego kakvoj drugoj firmi koja ima npr. milionsku dobit, stotinu radnika, „Sarajevo“ u nazivu i isti iznos takse. Svođenjem broja radnika ispod 30 prestaju njene muke sa gradskim brandingom, ali Safetove se nastavljaju…
Nakon što je dobio otkaz, Safet je u inbox dobio poruku u ime uprave Grada u kojoj se poziva na sastanak u vezi sa Facebook stranicom koju vodi – Sarajevo Roller. Naime, neko je u gradskoj upravi procijenio da administratori svih stranica koje u imenu imaju riječ „Sarajevo“ trebaju biti sazvani kako bi se „dogovorili detalji oko administrativnog dijela vođenja stranice“, šta god to značilo. Inače, njegova je stranica posvećena sarajevskom prevrtaču i promociji golubarstva ali, što jest’-jest’, u imenu sadrži riječ „Sarajevo“ u nekom padežu ili izvedenom obliku ili skraćenici.
Tako je, došavši kući, saznao da je i njegova supruga dobila sličnu poruku u vezi njene stranice „Sanela nadogradnja noktiju SA – Novi Profil“. Zbunjena žena se uplašila i odmah izbrisala skraćenicu SA koja asocira na Sarajevo jer je lakše i to nego se peglati po sastancima sa birokratskim aparatom koji samo radi svoj posao.
Nelogični propisi
Naravno, i Sanela i Safet su izmišljeni, firma „Lafo Sarajevo d.o.o.“ ne postoji, ali tačno je da su mjere sarajevskih gradskih vlasti u pogledu zaštite prava na korištenje imena grada blago rečeno loše osmišljene, teško sprovodive, ekonomski neopravdane i neproduktivne, odnosno osmišljene su paušalno i amaterski, provodive su onoliko koliko kome u gradskoj upravi bude ćeif, ekonomski imaju opravdanje samo kao prilika da Grad sa skučenim nadležnostima oporezuje bilo šta a produktivne će biti samo onoliko koliko omoguće da stranačkim uhljebima omoguće da novim pritiskom na narod opravdaju svoje plate.
Zbog toga se iz uprave Grada hvale kako su na ovaj način u 2017. godini prikupili „čak“ 43.900 konvertibilnih maraka (21.950 eura) što je brojka koje bi se, ustvari, trebalo stidjeti. Prostom računicom, ukoliko postoji samo deset pravnih subjekata sa više od 30 uposlenih i Sarajevom u imenu firme ili proizvoda to znači da su gradske vlasti masivno podbacile u naplati prihoda po osnovu prava na korištenje imena jer bi samo za tih deset firmi trebali imati na računu 48.000 konvertibilnih maraka (24.000 eura).
Brojne su nelogičnosti i nedorečenosti u ovom propisu. Tako, naprimjer, ne znamo da li se on primjenjuje na registrirana zaštićena imena odnosno brandove kao što su Sarajevski kiseljak i Sarajevsko pivo i gdje je u cijeloj priči zavod za zaštitu intelektualnog vlasništva. Ukoliko se primjenjuje, zašto ovako poznati brandovi za pravo na korištenje imena plaćaju isti iznos kao i neki malo ozbiljniji zanatlija?
Dalje, šta se smatra skraćenicom riječi „Sarajevo“? Da li se to odnosi samo na nekadašnje registarske oznake Sarajeva „SA“ ili se po tom osnovu može oglobiti i hotel „Saraj“ jer imenom podsjeća na „Sarajevo“? Tačno je da riječ „saraj“ ima svoje značenje ali, hej – govorimo o pet osmina imena Sarajeva!
Onda, da li se pod izvedenim oblicima podrazumijevaju i imena Sarajeva na stranim jezicima ili hladno možemo otvoriti firmu u čijem imenu stoji npr. turski naziv „Saraybosna“ i izbjeći plaćanje naknade? Jednako tako, da li će gradske vlasti Sarajeva ispostaviti fakture za korištenje imena vlastima u Istočnom Sarajevu i tamošnjim firmama i društvenomrežnim profilima?
A Istočno Sarajevo?
Pojam Istočno Sarajevo je – realno – izveden iz imena Sarajeva dodavanjem geografske odrednice i time spada među nazive čije korištenje podrazumijeva finansijsku kompenzaciju gradu na čijem je čelu Abdulah Skaka. Nadalje, šta uraditi sa inostranstvom? Kako naplatiti korištenje imena kad to radi ćevabdžinica „Sarajevo“ u New Yorku ili restoran istog imena u bečkom četvrtom okrugu?
Zakon o privrednim društvima Federacije BiH kaže da ukoliko ime firme sadrži ime kantona, grada ili općine, njena registracija i upis u sudski registar su mogući „samo na osnovu odobrenja nadležnog kantonalnog, gradskog, odnosno općinskog organa određenog posebnim zakonom na području na kojem društvo ima sjedište.“ Ovo znači da ili su brojni poslovni subjekti registrirani protivno zakonu, ili je gradska uprava više od deceniju propuštala naplatiti nadoknadu od preduzeća kojima je uredno izdala odobrenja za korištenje imena. A ovo se odnosi samo na firme, dok su obrti posebna priča.
Očito je da je u pitanju prilično zamršena materija u koju se upliću elementi i upravnog i privrednog i ustavnog prava, te prava intelektualnog vlasništva i o svemu ovome se može napisati čitav magistarski rad. O tome je jako teško govoriti i nijedna od teza u ovom tekstu nije tu kao neka ultimativna pamet nego čisto kao ilustracija percepcije novog nameta i načina njegove primjene. Uzmemo li da nijedna od njih ne stoji, opet se postavlja pitanje da li je traženje od administratora Facebook grupa da se sa gradskom upravom „dogovore“ oko vođenja stranica svrsishodan i da li način na koji je to uređeno dostojan ugleda i imena grada Sarajeva?
‘Dođite da se dogovorimo’
U poruci gradskih vlasti upućenoj administratorima, od kojih mnogi svoje vrijeme i druge resurse koriste za promociju voljenog grada, stoji poziv prema kojem se „treba i mora dogovoriti“ oko detalja vođenja stranice, podsjetnik na to da je korištenje imena grada „direktno naša nadležnost“, autoritativni upit o identitetu administratora „željeli bismo ime i prezime glavnog administratora“ i na kraju prijetnja obraćanjem Facebooku i reakcijom pravnim putem. Možda je to previše za očekivati, ali uljudna administracija koja brine o imidžu grada bi barem ugradila mali element poštovanja prema entuzijazmu onih koji njen posao rade bolje od onih koji su za to plaćeni.
Naime, Turistička zajednica Kantona Sarajevo na Facebooku ima dvije stranice od kojih jedna ima kvačicu na slovu „č“ u imenu i 35 pretplatnika, a druga je bez kvačice i 13 pretplatnika. Ni na jednoj nema redovnih objava. Turistička zajednica redovno objavljuje na svojoj stranici Visit Sarajevo koja ima nešto više od 6.000 pratitelja. Poređenja radi, stranica „Sarajevo Forever“ čijem administratoru je upućena poruka onako arogantnog tona ima 13.000 pratitelja i na promociji Sarajeva radi svakodnevno i bez trošenja budžetskog novca.
Najmanje što takvi administratori zaslužuju jeste poruka u kojoj bi stajala jedna rečenica poput „cijenimo trud i ljubav koje ulažete u promociju našeg grada“ i jasne upute za vođenje stranice u skladu sa smjernicama i vizijom gradske uprave. To bi bilo sasvim dovoljno da se izbjegnu svaki nesporazum i svaka opasnost od zloupotrebe imena grada a inteligentnije vlasti od ovih u Bosni i Hercegovini bi sa Interneta regrutovala uspješne entuzijaste i dala im posao umjesto da im se obraća reketaških rječnikom.
Je li, ono, councle ili council?
Naravno, viziju gradske uprave bi bilo lako sprovesti kad bi ta uprava imala nekakvu viziju ali samo letimičan pogled na njenu internetsku stranicu pokazuje da je ona zaglavljena u nekim drugim vremenima i da nema ni osnovnu svijest o potrebama građana i turista. Tako stranica sarajevo.ba kao zvanična stranica Grada Sarajeva ne sadrži apsolutno ništa osim podataka o administraciji, suhoparnih historijskih činjenica bez ikakve interaktivnosti sa posjetiteljem, te galerije sa par albuma slika.
Opet, možda je previše za očekivati ali valjda se podrazumijeva da na zvaničnoj prezentaciji Grada Sarajeva možete saznati da tu postoji i neki filmski festival, neka Sarajevska zima, te da su tu i neki muzeji i galerije… Toga nema, ali zato uredno na naslovnoj stranici stoji link na „City Councle“ gdje je vjerovatno riječ o gradskom vijeću koje se na engleskom kaže „Council.“
Može se reći da su te nedostajuće informacije sadržane na stranici visitsarajevo.ba ali ona je u domenu drugog nivoa vlasti, a Grad kao Grad sa velikim G „treba i mora“ na svojoj stranici imati i neke turistu upotrebljive informacije. Naravno, na više stranih jezika jer nijedna od ove dvije stranice nije dostupna ni na jednom stranom jeziku sem engleskom, a turisti u Sarajevo dolaze i iz Njemačke, Italije, Francuske, arapskih zemalja…
Sve u svemu, i ukoliko istraju u namjeri brisanja stranica čiji administratori odbiju saradnju to ni na koji način neće biti u interesu Sarajeva. Budući da do sad nije zabilježena nikakva šteta od postojećih stranica sa Sarajevom u imenu, smanjenje njihovog broja će samo smanjiti fond dostupnih informacija koje su od koristi i građanima i turistima i otežat će njihovu pretragu.
Ići u susret turistima
Pametna administracija ide u smjeru olakšavanja dostupnosti informacija jer nikad ne znate koji će klik mišem kojeg turista dovesti. U tu svrhu je, naprimjer, zvanična web-stranica nizozemske turističke zajednice nazvana holland.com iako se zemlja ne zove Holandija nego Nizozemska. Primijećeno je da američki i britanski turisti u google pretragu unose „holland“ i dato im je ono što traže – sve u svrhu povećanja broja turista.
Da se ne lažemo, ovdje priča počinje i završava na oporezivanju što je, po običaju, cijela vizija naših vlasti. Stručnjaci kažu kako je Sarajevo svojevrstan brand i kako je njegova „poznatost“, kao prvi korak u brandiranju ostvarena. O drugim koracima nije ništa rečeno, što u prevodu znači – imamo ime za koje se zna, a nemamo pojma šta s njim da radimo osim da oporezujemo one koji ga koriste.
Potpuno je razumljivo i opravdano to da gradske vlasti žele spriječiti da se imenom Sarajeva koristi bilo ko ali postavlja se i pitanje koliko korist od njega zaslužuju oni koji su ga naslijedili a krajnji im je domet eksploatacija onog što su ostavile generacije prije njih. Jugoslovenski javni prevoz, austrougarska infrastruktura, otomanska historija…
Zato Isa-begu Ishakoviću osim za utemeljenje trebaju zahvaliti i za brand design – nije čovjek ni slutio da će skoro šest stoljeća kasnije harač na korištenje njegovog branda iznositi hiljade maraka godišnje.
A što se gradskih vlasti tiče… možda ne bi bilo zgoreg to brisanje stranica sa Facebooka početi sa one dvije stranice Turističke zajednice. Njihovih četrdesetak pratitelja će to već nekako podnijeti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera