Kako treba izgledati idealan kandidat za Predsjedništvo BiH

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je osmog maja donijela nešto što se formalno zove Odluka o raspisivanju i održavanju općih izbora u Bosni i Hercegovini 2018. To u praksi znači da će građani – čuj mene: građani – pripadnici konstitutivnih naroda i ostali u ovoj zemlji birati ko će u narodne četiri godine sjediti u 13 njenih parlamenata i primati vjerovatno najneproporcionalniju platu u odnosu na odrađeni posao na cijeloj planeti. Osim toga, birat će se i predsjednik entiteta Republika Srpska u paketu sa dva potpredsjednika te ono što će svima biti najzanimljiviji dio izbora – članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Za slabije upućene, Predsjedništvo BiH čine tri njegova člana od kojih se dva biraju sa teritorija entiteta Federacija BiH dok treći dolazi sa druge strane međuentitetske linije, iz entiteta Republika Srpska. Iz Federacije BiH će se tako u oktobru birati dva člana Predsjedništva između ukupno 12 kandidata. Od tih 12, sedam je kandidata za bošnjačkog člana dok se njih pet bori za poziciju onog hrvatskog. Za razliku od ovog federalnog pluralizma, u RS je situacija dosta jednostavnija i svodi se na svojevrstan politički dualizam oličen u dva kandidata i očekuje se da se glasači jednostavno izjasne da li su za politiku trenutne vladajuće stranke i njenog lidera ili nisu.

A šta to, ustvari, glasači žele? Ponuda kandidata uvijek dolazi sa strane aktera u političkoj areni i kroji se prema ambicijama političkih stranaka i njihovih lidera. Kandidature zavise isključivo od procjena i ambicija političkih elita, a rijetko ko od njih predstavlja upravo ono što biračima treba i šta birači žele. Tako se izbor uvijek manje-više svodi na glasanje protiv neprihvatljivih kandidata u korist onih koji su biraču koliko-toliko podnošljivi i prihvatljivi.

Bez žena u Predsjedništvu BiH

Čovjek nekako ne može da se ne upita – šta bi bilo kada bi se biračko tijelo pitalo kakve kandidate i potencijalne članove Predsjedništva BiH oni žele? To se vrlo lako sazna putem anketa i drugih načina ispitivanja javnog mnijenja, a prema onome što se može saznati iz svakodnevnih razgovora sa ljudima ta ispitivanja bi rezultirala otprilike sljedećim ishodom.

Saznali biste da ljudi žele da konačno u Predsjedništvo BiH sjedne jedna žena. Otkako je uspostavljeno tročlano rotaciono predsjedništvo, u njemu su u svakom sazivu sjedila po trojica nositelja XY spolnih hromozoma. Žene čine više od polovine biračkog tijela, a poznato je da su zemlje u kojima one vladaju prosperitetnije i miroljubivije. Stara šala kaže kako kad bi žene vladale svijetom u njemu ne bi bilo ratova nego samo puno zemalja koje međusobno ne govore. U šali i bez šale mi ipak nismo spremni za ženu u Predsjedništvu. Želimo mi to ali ipak je to muški posao, balkanska politika je svijet mužjaka, pa žene niti se nešto kandiduju niti se za njih glasa. Ali da nam treba žena na čelu, to je definitivno.

Dalje, treba nam neko mlad. Dosta je više starih i sivih lica koja nisu u stanju donijeti promjenu. Za to trebaju mladi ljudi. Mladi, ali iskusni. Jer gdje će neko mlad voditi državu, za to je ipak potrebno iskustvo. Politika je vučji brlog, to su sve stari iskusni vukovi, naročito ovi stranci koji nam dolaze, sa njima ne može izići na kraj niko zelen. Nije politika nastala lani niti su problemi koje imamo i odnosi koji nas opterećuju tu od juče. Ne može se neko mlad snaći u tome ali definitivno nam treba mladih na najvišim pozicijama.

Bez postojećih talova i koalicija

Kad govorimo o opterećenosti prošlošću, treba nam neko nov i neopterećen. Da nije bio prije u nekim strankama, da je nov i da nije dio nekih postojećih ili bivših talova, koalicija… Da je nov. Mada se taj neko nov ne može snaći u toj mreži, tu treba neko ko ima ljude koji su mu dužni neke usluge, neko ko nekog drugog ima u šaci, neko ko može postavljati uslove i praviti kompromise na našu korist. Ne može to neko nov ko nije bio “unutra”, za to treba ipak biti insajder ali definitivno da nam treba neko nov da malo razbije ovu učmalu političku baruštinu.

Bilo bi dobro da taj neko nov dođe iz inostranstva, da zna kako funkcioniše moderan svijet, da zna prepoznati gdje mi imamo prostora za napredak i da zna kako to postići. Trebaju nam ljudi koji su se obrazovali i ostvarili u stranom svijetu, da nam prenesu iskustva i donesu međunarodne veze. Samo, takvi ljudi su kao – da izvine ovaj internet na poređenju – kao životinje iz zoološkog vrta, ne znaju oni kako je u šumi, kako je u džungli, ako me razumijete. To što oni znaju i mogu dobro funkcioniše tamo gdje žive ali ovdje bi ih pojeli za doručak ovi naši mangupi i lopovi. Ali definitivno da nam treba ljudi koji su se ostvarili vani, to nije sporno.

Onda, trebaju nam ostvareni ljudi. Trebaju nam ljudi iza kojih stoji stečeni kapital, kojima politika ne treba da u njoj zarade. Mada, i dosta takvih koristi politiku za daljnje bogaćenje pa završe mandat duplo bogatiji nego što su bili na njegovom početku ali nam definitivno treba ostvarenih i dobrostojećih ljudi u politici.

Doduše, kad su u pitanju ovi ostvareni, za velik dio njih je nepoznato kako su se uspjeli na brzinu ostvariti i postoji šansa da su neki od njih do bogatstva došli na poreznoj upravi nepoznat i nedokučiv način. Zato nam trebaju ljudi za koje znamo da njihova imovina odgovara njihovim primanjima i koji mogu dokazati porijeklo svake svoje marke. Trebaju nam ljudi koji su pošteni iako u politici poštenje i nije baš neka vrlina. Ko nije znao sebi neće znati ni narodu ali definitivno nam trebaju ljudi sa čistim imovinskim kartonima a ne neki ratni i postratni profiteri.

Bez nacionalizma i zveckanja oružjem

Ne treba nam neko ko se obogatio na muci ovog naroda. Treba nam pravi patriota koji je dijelio njegovu patnju. Treba nam neko ko će znati braniti interese Bosne i Hercegovine, odbraniti Republiku Srpsku i osigurati opstojnost i ravnopravnost hrvatskog naroda – kako iz čije perspektive – ali bez nacionalizma i zveckanja oružjem, toga nam je dosta. Ali definitivno nam treba izraženog čvrstog patriotizma i pomirljive retorike.

Prema tome, ako sumiramo ono što čujemo od prosječnog Bosanca i Hercegovca – ili, ako insistirate, prosječnog bosanskohercegovačkog Bošnjaka, Srbina, Hrvata i Ostalca – dolazimo do idealnog kandidata kakvog bi oni željeli vidjeti u predsjedništvu svoje zemlje. Dakle, govorimo o ženskoj osobi muškog spola, u mladoj životnoj dobi sa višedecenijskim političkim iskustvom, da to višedecenijsko iskustvo na bh. političkoj sceni nije stekao/la u postojećim političkim strankama, da donosi svoje iskustvo, znanje i konekcije iz inostranstva a da pritom nije mrdnuo odavde, da je ostvaren u biznisu ali da nema neku značajnu imovinu, da je krvario za Bosnu i Hercegovinu/Republiku Srpsku/hrvatski narod ali da nema ratnu prošlost, da je čvrst u iskazivanju političkih stavova pomirljivom retorikom…

Eto, tako nekako bi trebao izgledati idealan kandidat kojega bi našim biračima trebao ponuditi neko ko bi pitao ljude za njihove želje i potrebe. Ovakva osoba, samo kad bi se kandidirala, bila bi sigurno dostojna da je naš prosječni birač uzme u obzir, i možda čak i razmotri mogućnost da joj povjeri glas prije nego što iziđe na izbore i opet glasa onako kako je uvijek i glasao.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera