Kako su uhljebi uništili balkanski sport

Prlainović (bijela kapa) je nakon osvajanja medalje na OI rekao: Ne mogu da se radujem jer znam da ovaj uspeh nije plod sistema sporta u Srbiji. Zato pozivam sve nadležne da spreče gašenje vaterpolo klubova širom naše države (EPA)

Znate li zašto je Srbija kao evropski i svetski šampion i olimpijski vicešampion u tekućem novoosnovanom takmičenju Ligi nacija za odbojkašice igrala u totalno podmlađenom sastavu, sa igračicama koje nastupaju isključivo u domaćim klubovima, i naravno izgubila sve utakmice?

Zato što je to bio jedini način da odbojkašice šampiona države Željezničara iz Lajkovca, vicešampiona Crvene zvezde kao i Jedinstva iz Užica i Vizure, steknu kakvo takvo međunarodno iskustvo.

Jer njihovi klubovi su svi odreda iz finansijskih razloga odustali od takmičenja u evropskim kupovima.

Zbog nezapamćenog sportskog siromaštva, jedan od najboljih vaterpolo klubova Evrope svih vremena beogradski Partizan odustao je prošle sezone od Lige šampiona.

Od sedam muških i ženskih odbojkaških klubova iz Srbije koji imaju pravo učestvovanja u evro takmičenjima ove sezone prijavila se samo novosadska Vojvodina kao muški šampion države. Besparica godinama već odvaja i naše rukometne klubove ne samo od evropske već i od regionalne konkurencije.

Prorok Prlainović

Kako danas proročanski zvuče reči vaterpoliste Andrije Prlainovića koji je odmah posle izlaska iz bazena sa zlatnom olimpijskom medaljom u Riju 2016. godine u kameru RTS izjavio: „Ne mogu da se radujem jer znam da ovaj uspeh nije plod sistema sporta u Srbiji. Zato pozivam sve nadležne da spreče gašenje vaterpolo klubova širom naše države.“

Apsolutno sam siguran da ovakvo stanje u srpskim ekipnim sportovima računajući i fudbal, ljude u krovnoj sportskoj kući Olimpijskom komitetu koji su po profesiji sportski funkcioneri, kao i u Ministarstvu sporta, ni malo ne zabrinjava.

Jer oni su na ta rukovodeća sportska mesta koja donose razne prihode i privilegije, postavljeni od strane političkih faktora, po starom delegatskom sistemu, još iz vremena socijalističkog samoupravljanja. Oni, dakle, nikog ne predstavljaju osim sami sebe, pa nikome i ne odgovaraju ni za rezultate vrhunskih sportista, a kamoli za njihov materijalni i finansijski status.

Kako je došlo do toga da u Srbiji, pa i u drugim bivšim jugoslovenskim republikama, sada samostalnim državama, sport ostane u raljama pravne nomenklature još iz komunističkih vremena? To su, radi očuvanja sopstvenih pozicija, osmislili večiti sportski funkcioneri kao pripadnici i saradnici tzv. Službi bezbednosti bilo civilnih ili vojnih.

Od javnih ličnosti do navijača

Posle pada komunizma i raspada velike države, politički lideri novonastalih državica vodili su računa samo o tome kako da devastiraju i prisvoje kompletnu državu i društvenu imovinu bivše države.

U takozvanom civilnom sektoru gde spada i sport, umesto tržišnog principa, makar divljeg i burazerskog kapitalizma, u šta je pretvorena privreda, pod diktatom Službe, zadržan je delegatski sistem upravljanja.

Po tom sistemu u socijalizmu su delegati, dakle upravljači, u sportskim organizacijama bili ugledne javne ličnosti, predstavnici omladine, sindikata, zaposlenih pa i navijača.

U divljem kapitalizmu, međutim, oni su čistim pravnim nasiljem upravljačka prava pretvorili u neformalna vlasništva i rade sa sportom šta im je volja. Nikome ne polažu račune.

Po tom principu danas funkcionišu svi članovi nekadašnje velike fudbalske četvorke: Zvezda, Partizan, Hajduk i Dinamo. Zbog te nepromenjene pravne regulative i nedefinisanog vlasništva, svako malo izbijaju skandali, hapšenja, suđenja jer je reč o stalnoj podeli i otimanju plena.

Kako je otjeran Cepter

Jedini koji je pokušao da sistem sporta u Srbiji reformiše bio je Filip Cepter, najznamenitiji Srbin današnjice u svetu biznisa.

Izabran je 2005. godine za predsednika srpskog Olimpijskog komiteta, ali su ga, pravnim nasiljem, protivpropisnom zamenom svih delegata koji su glasali za njega, smenili posle samo nekoliko meseci.

Razlog: tražio je ostavku generalnog sekretara zato što je odbio da mu da na uvid poslovno knjigovodstvo Komiteta. Šta više, jedan od večitih funkcionera koji je i danas na funkciji, rekao mu je cinično: „Nismo mi tebe doveli da ti nas smenjuješ, već da nam daš lovu“.

Tako su delegatski saradnici Službe i njihovi politički mentori postali rak rana srpskog sporta koja je metastazirala na kompletan društveni organizam.

Izvor: Al Jazeera