Kako nakon novih izbora nagraditi glasača?

Kad se izbori smire, kad se podijele pozicije, sa scene će nestati sve stare, oprobane i srceparajuće kulise, piše autorica (Ilustracija)

Počelo je ljeto, a sve izgleda kao oktobar, ili novembar, svejedno. Tmurno je i dešavaju se izbori. U susjedstvu odjekuju predizborna obećanja i tribine.

„Iskorijenićemo korupciju“, svi bez izuzetka kliču.

Ne možemo da na svoje ne pomišljamo.

Naši primičući izbori su lokalni, javna preduzeća nad kojima se staraju općine i gradovi prava su legla korupcije. Sami sebe iskorijeniti neće. U svjetlu prenapučenih javnih administracija, a znamo da je reduciranje ovih radnih mjesta ultimativni zahtjev Evropske unije, kako bi se uopšte otvarala potencijalna poglavlja, pitanje je kako će se vršiti interesno zapošljavanje i političko kadroviranje nakon izbora koji predstoje. Pošto su kulise identične kao prije 30, 20 i 10 godina, vjerovatno su i obećanja ista. I očekivanja.

Ako bi uzeli statistike, u javnim preduzećima je u protekle četiri godine zaposleno barem duplo više ljudi u odnosu na periode prije četiri, i tri puta više u odnosu na periode od prije osam godina. Pravda se to činjenicom da su općine postali gradovi, pa je više posla i aktivnosti, a prava istina ogleda se u plaćanju predizbornih obećanja. Da se radnim mjestima nagrađuje jasno je i maloj djeci, no valjda sve ima svoje mjere i granice.

Stranačko interesno zapošljavanje

Kako nakon najnovijih izbora nagraditi glasača? Gdje su upražnjena budžetska radna mjesta? Dokle će se bildati javne administracije? Ko će iskorijenjivati korupciju, kada ona buja sa svakim novim izborima i između njih? Da li je u ovako klonuloj zemlji bitno ko je na vlasti, kad vidimo da je svaka kriza iskorištena za finansijske malverzacije strašnih razmjera?

Niko se kod nas nije okupio stranački oko neke moćne i progresivne ideje, niti je ima ko iznijeti, kada bi labavo postojala. U ovoj zemlji jedino apetit raste.

Vidimo kod susjeda nevjerovatnu ikonografiju i scenografiju, rotorni bager, strugovi, plugovi, ljekar sa stetoskopom, naši otoci, naše ravnice, naše maternice, njive i šljive, sve je to ponovo i po stoti put izbilo u prvi plan. Za svega mjesec, dva nakon izbora, promijenit će se kulise. Počet će stranačko interesno zapošljavanje i kadroviranje, podjela moći i pozicija, prioritet će postati tenderi, investicije, prodaja atraktivnih gradskih placeva za izgradnju novih objekata i sa scene će do narednih izbora nestati rotorni bager. Gdje je granica? I čime će se sada plaćati lojalnost?

Čini se brže nego ikada se kotrlja ova dvadeseta godina neočekivaniih prevrata. Oktobar će doći neprimijetno. Po reakcijama mnogih vidim da nije svejedno, a jedino što zaključujem je da je našim kandidatima na izbornim listama početak oktobra bitan samo zbog lijepog vremena, kojem se nadaju, kako bi predizborne tribine i okupljanja bila uspješna. A govori se da bi nas korona mogla ponovo utjerati u kuće u novembru, koji je uvijek i bio mjesec gripa i virusa, tako da se važnost datuma ogleda zapravo u tome.

Svaka koža negdje puca

Ovih dana svi u prvi plan, kao vitezovi koji će osvojiti tvrđavu, govore: „Izborit ću se sa korupcijom. Ja ću iskorijeniti korupciju. Vjerujte nama mladima, vjerujte nama iskusnima“.

Oni koji vode glavnu riječ već 30 godina govore: „Mi vas jedini nismo izdali!“. A svakim danom i što je kriza dublja, pokazuje se da izdajstvo nema moralnih granica.

Kod nas se vrše pripreme, ali gledajući po našim najbližim susjedima, vidimo da se ponavljaju identične priče, poruke, pokliči. Stop korupciji i nepotizmu, a radna mjesta nama sposobnima! Samo po konkursu i samo po kompetencijama, pošteno i u interesu građana. Zar je moguće da neko i dalje vjeruje u ovo, da li iko sluša? Sve se čini da čestit čovjek jedino može okrenuti glavu kad vidi ovakvu paradu i ostati dosljedan samo sopstvenom rastu.

Granice, makar fizičke, ako nema moralnih, negdje ipak moraju postojati. Svaka koža, svaki mijeh negdje ipak puca. Granica rastezljivosti i izmišljanja novih radnih mjesta u firmama nad kojima vlada grad ili opština, ipak mora negdje da postoji. Čini se da je u proteklih desetak godina postigla sve rekorde.

Upražnjeno mjesto penzionisanog radnika odmah zauzme troje drugih s kojima se potkusuruje, kojima se zahvaljuje i putem kojih se neki dugovi rješavaju ili stvaraju. Tu se opravdavaju i uzimaju benefiti za stražnje ili krajnje pozicije na predizbornim listama. Neko mora biti trideseti ili dvadesetdeveti. Pa šta bi bio njegov interes, ako ne obećanje da će taj, kako ga Hrvati nazvaše „fenjeraš“ nešto ipak profitirati, nešto „avanzovati“.

Interesna mreža zahvalnosti

Nečim se smješkanje na plakatima i držanje emotivnih govora na predizbornim skupovima mora platiti. Sistem zapošljavanja na način: ja ću tvog primiti u vodovod, a ti mog u grijanje je postao toliko javan i uzeo maha da se više ne pita: čiji rođak je ovaj koji je jutros osvanuo u našoj kancelariji vodovoda, nego se njegova rodbinska ili stranačka veza traži u drugoj firmi.

Sada više ne primamo naše, nego njihove, a naše će primiti drugi. I tako se isplela interesna mreža zahvalnosti, koja nas je sve i dovela u situaciju u kojoj jesmo. Na državnom nivou se taj reciprocitet ostvaruje po agencijama. Jednom mi odgovorio direktor jedne državne agencije, u privatnom razgovoru,  na pitanje da li je iko primljen po konkursu i po kompetencijama: „Možda i jeste, ali ja takvog ne znam.“

Ono što vidimo kod susjeda je potpuno brisanje opozicije sa scene podjele glavnih uloga. Uvijek je prisutno i udaranje u tanke žice, pa se brinemo za buduće naraštaje, hoće li nas biti dovoljno i hoćemo li rađati dovoljno. Neke žene se bune i govore: moja maternica, moja odluka! A gdje li će se zaposliti plod utrobe moje, kad se popune sva postojeća mjesta i naizmišljaju nova?

Kad se izbori smire, kad se podijele pozicije, sa scene će nestati sve stare, oprobane i srceparajuće kulise. Kad budemo pitali: šta je sa iskorijenjivanjem korupcije, gdje su nova i produktivna radna mjesta, gdje su ceste i infrastruktura i gdje je nestao rotorni bager, oni koji od nas očekuju da glasamo i ćutimo će reći: „Perite ruke vodom i sapunom. Ovako kao mi…“

Izvor: Al Jazeera