Kako je ‘Žikina dinastija’ nestala u titlovanom prijevodu

Bosanski jezik, Pravopis
Ljude se nastoji uvjeriti da se međusobno ne razumiju čak i kada govore istim riječima, piše autor (Fena)

U proljeće 1999. godine u zagrebačkoj Kinoteci gledao sam film Rane redatelja Srđana Dragojevića. Bio je to prvi srbijanski film koji je nakon rata prikazivan u hrvatskim kinima.

Rane je tada pratio tragikomični skandal koji je potom ušao u ovdašnju urbanu predaju kao primjer suludog apsurda. Već pri uvodnom kadru dvorana je odzvanjala smijehom. Dok je natpis “Beograd, jesen 1991.” uvodio publiku u mjesto i vrijeme radnje, na dnu ekrana pojavio se pravi pravcati titl, na koje je pisalo “Beograd, jesen 1991.” Smijeh zbog prijevoda mnoštva identičnih riječi i rečenica, a još više zbog krajnje trapavog prijevoda psovki i fraza sa srpskog jezika protegao se do kraja projekcije.

Čuvši za to, mnogi su pohrlili pogledati Rane, prvenstveno zbog te “zabave”. Prvi srbijanski film u poratnoj distribuciji u hrvatskim kinima bio je, u purističkoj ekstazi isforsiranog razgraničenja hrvatskog od srpskog jezika zlosretno titlovan, očito po nalogu nekog nadobudnog režimskog funkcionera (hrvatski: dužnosnika) u vrijeme vladavine tada još živog Franje Tuđmana.

Dragojevićev film, koji je opisivao kriminalni beogradski polusvijet s početka rata i u vrijeme međunarodnih sankcija, vrvio je, dakako, specifičnim, no hrvatskoj publici poznatim beogradskim slengom. Prevoditelj je, po svemu sudeći, bio na gorkim mukama oko prevođenja tih izraza, a psovke, kojih, naravno, nije manjkalo, također su komično obrtane.

Isforsirano razgraničenje dvaju jezika

Odnosi dviju prethodno zaraćenih država u međuvremenu su poprilično olabavili, pa je taj šašavi eksces s Ranama – neki tvrde da je na uvodnom titlu (hrvatski: podnaslovu) čak pisalo “Ozljede”, no toga se ne sjećam, pa neka ovdje ostane zabilježeno kao polufakat – pao u zaborav.

Potom su i srbijanski i bosanskohercegovački glumci počeli glumiti u hrvatskim filmovima i serijama, a s pojavom komercijalnih televizij,a opterećenih najprije komercijalnim, a tek potom nacionalnim imperativima, okolnosti su dodatno olabavile, pa su tek uz manja brundanja nadobudnih domoljuba, srbijanski filmovi i serije kroz velika vrata stigli u Hrvatsku na male ekrane.

Ne sjećam se, recimo, da su serije Vratiće se rode ili Miris kiše na Balkanu emitirane s titlovima, premda je, ispostavit će se, po slovu zakona trako trebalo biti.

Trinaest godina nakon hrvatske distribucije Dragojevićevih tragikomično titlovanih Rana niotkuda je iskrsnuo novi skandal, iako su u međuvremenu već deseci filmova i serija iz “komšiluka” emitirani “na sirovo”, bez titlova.

Komercijalni RTL jedne je subote u udarnom najavio svojedobno megapopularnu srpsku franšiznu komediju Žikina dinastija, a kad se skontalo da će film biti pušten bez titlova, jer na RTL-u nisu htjeli gledatelje koji s ekrana čuju “beži bre” tlačiti s “goni se, buraz”, ili kako bi to već prevoditeljska mašta pod pritiskom narogušenih jezičnih čistunaca prevela, oglasilo se Vijeće za telekomunikacije.

(T)ko ušima ne vjeruje, neka čita

Držeći se slova Zakona o audiovizualnim djelatnostima, uputili su opomenu RTL-u, slijedom odredbe u kojoj piše da se “na području Republike Hrvatske u javno prikazivanje strani filmovi puštaju prevedeni”. RTL je te subote privremeno skinuo Žikinu dinastija s programa, no nakon vijećanja (čitaj: konzultacija sa zdravim razumom), odlučio je taj film ipak emitirati, bez titlova i u drugom terminu.

Druga je priča s Hrvatskom radiotelevizijom, javnim servisom ovisnim o politici i prinuđenim balansirati oko svih imalo dvojbenih tema, pa tako i stavljanja podnaslova s prijevodima filmova na srpskom ili bosanskom jeziku, koje, budimo pošteni i otvorenih ušiju, Hrvati razumiju bar 90 posto, ako ne i više. Čak i oni koji se prave da ih ne razumiju.

Ukratko, te 2012. godine HRT je našao solomonsko tehničko rješenje. Gledateljima je omogućio da filmove na srpskom i bosanskom jeziku – koji službeno jesu strani jezici, ali su faktički razumljivi svima – gledaju s titlovima uključenima putem posebne opcije na teletekstu, ako to doista žele i ne vjeruju svojim ušima. Ili se, kao publika koja je 1999. godine hitala u zagrebačku Kinoteku gledati Dragojevićeve Rane, naprosto žele dobro nasmijati.

Šest godina nakon što su gledateljima ponudili u međuvremenu zaboravljenu opciju uključivanja podnaslova s hrvatskim prijevodima emitiranih filmova i serija na srpskom ili bosanskom jeziku, netko se na HRT-u opet dosjetio dobrog starog titla.

Ovih je dana HRT šokirao (a neke, budimo realni, ugodno iznenadio) prilogom emitiranim u jednim vijestima o pokušaju migranata da iz Bosne i Hercegovine uđu u Hrvatsku preko graničnog prelaza Maljevac. U tom je prilogu izjavu dala glasnogovornica Granične policije Bosne i Hercegovine Sanela Dujković, a njezine su riječi bile – prevedene i titlovane. Nije Dujković rekla ništa nerazumljivo, niti je govorila nekim arhaičnim jezikom ili lokalnim narječjem.

Kajkavski u rangu srpskog i bosanskog

U nekoliko rečenica, koliko je izgovorila, a koje su bile propisno titlovane, tek dvije riječi – puste dvije riječi! – razlikovale su se od onih koje su bile u titlovima: “uslov” je preveden u “uvjet”, a “tokom” u “tijekom”. Sve ostale rečenice, do zadnje riječi, bile su identične i na bosanskom, izgovorene kroz glasnogovorničina usta, i na hrvatskom jeziku, precizno prevedene u titlovima.

Ljude se, eto, nastoji uvjeriti da se međusobno ne razumiju čak i kada govore istim riječima. A još je veći apsurd što je u silnim nastojanjima ovdašnjih jezikoslovaca i jezičnih policajaca da se hrvatski jezik što više odaleči od srpskog i bosanskog jezika, s druge strane, postao koloniziran stranim, ponajprije engleskim izrazima, koji su, bez ikakvih kriterij,a zauzeli jezični prostor i ušli u uši i usta gotovo sviju.

Ako ste pomislili da od ovoga dalje ne može, varate se. HRT je ljetos emitirao dokumentarnu seriju Sjeverozapadni vjetar: Između legende i stvarnosti, o kulturnoj baštini sjeverozapadnih hrvatskih regija, čiji žitelji, a riječ je o gotovo trećini stanovništva Hrvatske, govore kajkavskim narječjem. Izjave sugovornika iz Međimurja, Podravine i Zagorja u tom serijalu također su bile titlovane.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera