Oglasi

Kako je Torcida od vatre spasila Split

Cijeli jedan 'interesantan' i 'atraktivan' grad je spašen, političarima usprkos.
Hajdukova navijačka grupa je mobilizirala više ljudi nego što je bilo vatrogasaca i vojnikaReuters

Predsjednik Hrvatskog sabora i nekoliko hrvatskih ministara nedjelju i ponedjeljak proveli su u Engleskoj. Paradirali su svečanom ložom Wimbledona, u društvu krunjenih glava, a neki su bogme sa sobom poveli i djecu. Glupo je da službeni i besplatni vladin avion badava leti poluprazan. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović naslikavala se u Salzburgu, a premijer Andrej Plenković pred kamerama Hrvatske radiotelevizije, gdje je iz kožne fotelje nešto baljezgao o uspjesima svog HDZ-a.

U isto vrijeme vatra je doslovno gutala Split, drugi najveći grad u državi.

Ne radi se o pretjerivanju: 'majka svih požara', kako je prozvana kataklizma koja je ovog tjedna snašla srce Dalmacije, u gluho doba noći stidljivo je krenula iz dvadesetak kilometara udaljenog mjestašca Tugare, da bi se nošena orkanskom burom, konfiguracijom terena i zapaljivim tlom vrlo brzo razgoropadila i gazila sve pred sobom. Ničice su padali Srinjine, Sitno Donje, Sitno Gornje, Žrnovnica i ostali, široj javnosti mahom nepoznati toponimi, a u stvarnosti splitska predgrađa smještena u čudesnom, zelenom ambijentu između dvaju planina koja stvaraju prirodan klanac prema samom splitskom poluotoku.

Nije, kažemo, pretjerivanje: u roku manjem od jednog dana stvorili su se prizori ravni onima iz filmova katastrofe. Vatra je surovo napredovala sve do središta konglomeracije s oko 400.00 stanovnika, elegantno je prešla preko eko-bombe u obliku odlagališta smeća, doslovno pokucala pred vrata sedam stambenih nebodera, pa još prekinula dovod struje i vode.

Sam Split potpuno je nadvio teški crni oblak i jezivi crni snijeg, a kao da to nije dosta - oba izlaza iz grada bila su ili zatvorena, ili potpuno blokirana. Atmosfera straha i osjećaj bespomoćnosti kao u najcrnja ratna vremena: čekalo se još samo da to smetlište eksplodira, pa da se svi skupa ukrcaju na trajekte ili brodove i zapute u izbjeglištvo prema Braču, Hvaru ili Italiji.

Ispod površine tinja - i na požarištu, i u dušama

Državni vrh, rekli smo već, imao je druge prioritete. Kad se idućeg jutra napokon nacrtao u Splitu, premijer Plenković zaključio je da je ovaj požar 'interesantan jer je stigao do grada' i 'atraktivan jer se radi baš o Splitu'. Mašala. Na svakom koraku njegova puta - barem ondje gdje je provorio glavom iz svoje kolone blindiranih crnih limuzina - dočekalo ga je mrmorenje ili otvoreno negodovanje, a bolje nije prošla ni sama predsjednica za kojom se vikalo 'Je li vas sram?'.

Nije im to teško palo: jedno za drugim ukrcavalo se na onaj isti službeni vladin avion i odlepršalo prema Zagrebu - ali odvojenim letovima, naravno, jer se nalaze u nekakvoj tradicionalnoj svađi. Iza sebe su ostavili garavi i čađavi Split.

Ovako ukratko izgleda kronologija ovotjedne vatrene katastrofe u Dalmaciji, gledana tek iz krute prizme novinskog izvještača. Dometnut ćemo još i da ljudskih žrtava nema, izuzev jednog nesretnog gospodina kojemu je srce otkazalo na prizor njegovih maslina u plamenu, dok je materijalna šteta golema neprocjenjiva. Nakon tri dana grad i okolica su utonuli u relativni mir, premda ispod površine tinja - i na požarištu, i u dušama.

Naime, paralelno sa službenom verzijom događaja, kada po premijerovim riječima 'nije bilo stihije', i istovremeno  s alarmantnim upozorenjima građanima da ostanu u kućama, zatvore prozore i da se ne angažiraju samoinicijativno, odvijao se proces kojega će Split još dugo pamtiti. Čista, neiskvarena i beskrajno dirljiva demonstracija ludo bolesne solidarnosti. Opet, kao u najcrnjim ratnim vremenima.

Sablasno mračnim ulicama prema istoku grada kretale su se kolone motora i skutera: kao po kakvom nevidljivom naređenju razdvajali su se i umjeravali prema mjestima na kojima je plamen bio najviši. A bilo ih je na sve strane: nekoliko stotina slabo opremljenih, ali junačkih vatrogasaca naprosto nije moglo držati liniju dugu nekoliko desetaka kilometara.

'Nije molba, nego zapovijed'

Curilo je - odnosno, nažalost, nije curilo nego plamtilo - pa su rupe začepljavali goloruki Splićani. Ovaj je provalio u trgovački centar i ukrao crijeva za gašenje, onaj odnekud izvukao ključ za hidrant - ako ga je uopće bilo u blizini, treći je na svojim leđima nosio bespomoćnu staricu, četvrti prosipao mlaz vode i nestajao u oblaku dima...

I tako od Žrnovnice do Podstrane, od Kile do Dračevca, od Mravinaca do Kučina: obruč oko Splita čuvao je živi ljudski zid naoružan mahom kantama, granjem i pokojom lopatom. Tukli su se s vatrom na svojim kućnim pragovima čekajući pomoć koja nije stizala - odnosno, nije je bilo sve dok na teren nije izašla Torcida.

'Ovo nije molba, ovo je zapovijed', stajalo je u pozivu Hajdukove navijačke grupe, koja je u roku od sat vremena - mimo tuđih zapovijedi - mobilizirala dodatnih gotovo 1.000 ljudi. Više nego vatrogasaca i vojnika zajedno.

Kad je nestalo prijevoza na požarište, jednostavno su oteli gradski autobus i usmjerili ga prema istoku. Kad bi naišli na visoku ogradu s bodljikavom žicom, preskočili bi je. Kad bi se vatra približila kakvom automobilu, njih dvadesetak nosilo bi ga na ramenima. I tako satima i satima, bio je to presudni manevar u bitci za Split.

Nećeš, majci, u moj grad!

Nazdravljalo se uspjehu i proklinjalo političare

Sve nakon toga bilo je lakše: kad bi se pokvarila kakva vatrogasna cisterna - a one su u dijelu zemlje u kojemu požari haraju svake godine prosječno stare tri do četiri desetljeća - palila bi se 'na guranje'.

Kad bi vjetar i vatra okrenuli smjer, kolona navijača i drugih građana premještala bi se i pojačavala redove malaksalih vatrogasaca, najčešće na kraju slijepih ulica i uz kuće najbliže 30-metarskim plamenim jezicima. Kad bi nestalo vode, kante bi se dodavale iz ruke u ruku. I tako cijelu noć.

Jutro nakon najkritičnije noći provedeno je uz pivo olakšanja. Nazdravljalo se uspjehu, pjevalo, grlilo i prepričavalo nesvakidašnje iskustvo. I da, proklinjalo političare - one iste koji će već za koji sat u desecima luksuznih crnih automobila, pojedinačno skupljih od prosječne cisterne, nahrupiti u grad. I koji ne samo da su izveli svoj igrokaz na terenu, prikrivajući raspad sustava, nego su ljudsku i nacionalnu dramu poslije još pretvorili u predmet svojih sitnih političkih prepucavanja i manevara. S ovakvim vodstvom, dobro da su žive glave ostale na ramenima.

Ali i ne samo to: cijeli jedan 'interesantan' i 'atraktivan' grad je spašen. Njima usprkos.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera 

Oglasi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.