Piše: Borna Sor
Iako je Hrvatska po međunarodnim pravilima računanja vremena ušla u novi milenij istovremeno s ostalim državama planeta Zemlje, ministrica rada Nada Šikić upozorila je svekoliku javnost na jedan rudimentarni problem koji Hrvatsku vraća u prošlo stoljeće. Previše visokoobrazovanih ljudi. I ne, ne radi se o šali. Evo vam citat, da bude jasnije koliki je to problem.
“Mi u ovom trenutku u Hrvatskoj stimuliramo visoko obrazovanje, iako znamo da ono nije nositelj razvoja. Ta količina visokoobrazovanih ljudi ni u Hrvatskoj niti igdje u svijetu nije potrebna.”
Tako je gospođa Šikić preuzela na sebe hrabru ulogu da kaže narodu tešku istinu, kad je već ministrica rada, što je u Hrvatskoj slično kao ministar turizma u Sjevernoj Koreji – posve nepostojeći resor.
I zaista, kako je moguće da u 2016. godini Hrvatska, kao članica Europske unije, ima čak sedam posto visokoobrazovanih u cijeloj populaciji, a 18,4 posto u radnoj populaciji? Građani države zaostali u vremenu sa svojom visokoobrazovanošću nisu u stanju prilagoditi se modernim uvjetima života i rada. Pregazilo ih je vrijeme. U modernom svijetu traže se niskokvalificirana jeftina radna snaga, a svi oni koji nisu naučili osnove neobrazovanosti nisu se u stanju zaposliti.
Iako je predrasuda da su visokoobrazovani većinom stariji ljudi iz ruralnih krajeva, analize pokazuju da sve veći broj mladih postaje visokoobrazovano. Psiholozi tvrde da je riječ o zanemarivanju, jer tim roditeljima njihove karijere limara i blagajnice zauzimaju previše vremena te se zapuštena djeca odaju obrazovanju, ne vodeći računa o svojoj budućnosti.
‘Farma’, a nije Orwellova
Sreća u nesreći jest to da ministrica Šikić ima konstruktivan plan. Visokoobrazovani se ne trebaju bojati da će takvi ostati do kraja života. Šikić je ustvrdila da Hrvatskoj nedostaje pekara te planira omogućiti prekvalifikaciju visokoobrazovanih u pekare i ostala slična zanimanja modernog doba.
Problem nije samo ekonomske naravi, on je i socijalan. Jer visokoobrazovani članovi društva čestu su izolirani od zajednice. Podvrgnuti su ruglu, ismijavanju i općenitim predrasudama. Zbog godina bačenih u vjetar na visoko obrazovanje, nisu u stanju pratiti bitne društvene promijene, zbog čega nisu u stanju komunicirati s ostalim članovima društva. Stručnjaci potvrđuju da većina visokoobrazovanih nikad nije čula za osobe koje su u Big Brotheru, a za Farmu smatraju da ima neke veze s Orwellom. Poražavajuće.
Osim otežane komunikacije sa sugrađanima, pravi problem nastaje kad visokoobrazovane osobe upadnu u sistem birokracije koji posve ne razumiju. Tolika količina otpora prema propisima, metodama rada državnih institucija ili satnice za šalterima gradskih ureda, užasavajuće znaju djelovati na visokoobrazovane članove društva. Neki čak znaju pobjeći u druge države, nikad se više ne vraćajući. Tragično.
Ministrica Šikić neće dobiti podršku svoje Vlade za provođenjem reformi koje bi potpuno iskorijenile visokoobrazovanost, iako su brojni članovi njezine stranke u znak potpore krivotvorili svoje diplome u pokušaju da senzibiliziraju javnost “I ja sam visokoobrazovana osoba”. Iako je gesta hvalevrijedna, oni nisu zaista visokoobrazovani i ne mogu govoriti u njihovo ime, nemaju jednaka tragična iskustva, niti su u stanju zaista osjetiti koliko je teško biti visokoobrazovana osoba u Hrvatskoj.
Da je, pak, plan ministrice Šikić uspio, zasigurno bi reforme bile opširne i kombinirale bi javnu edukaciju te institucionalne obveze. Odmalena bi učitelji i profesori trebali prepoznati djecu koja pokazuju nezdravu sklonost učenju. Takva djeca trebala bi markirati ekstra sate nastave, ako žele sustići svoje vršnjake. U slučaju da problem dolazi od kuće, socijalna bi služba trebala reagirati. Psiholozi tvrde kako su visokoobrazovani roditelji spremniji svoju djecu tjerati da se visokoobrazuju. To je svojevrsni začarani krug. Nekad dijete samo želi napraviti pomak u životu, ali ga roditelji prisile da čita i uči.
Spas su tesar ili bravar
Šira javnost mora ujedno biti educirana i o benefitima neobrazovanosti. Osim očiglednih prednosti, kao što su lakše zapošljavanje u struci – a nemate je, prednosti mogu biti i socijalne i društvene naravi. Mi ljudi smo puno više od novca i posla. Kao civilizacija razvili smo umjetnost, sport, filozofiju, medije i ostale kompleksne dijelove našeg društva te naše nisko obrazovanje ne pomaže samo našoj ekonomiji, već razvija pojedinca kao osobu.
Najbolji od najboljih, oni koji nakon puno truda u 21. stoljeću i dalje ostanu nepismeni, najbolji su primjer. Nemogućnost čitanja automatski onemogućuje bilo kakav oblik propagande, bila ona politička ili marketinška. Ako ste ulagali u sebe i niste naučili čitati i pisati, izbjegli se ovisnost o društvenim mrežama, novinske članke korumpiranih vlasnika medija, žutilo tabloida i lažne slogane kandidata na političkim izborima.
Ako postoji ikakva zamjerka ministrici Šikić, onda je to kritika da ona možda nije bila dovoljno radikalna. Jer, nije problem Hrvatske da imamo previše visokoobrazovanih, problem je Hrvatske što imamo previše ljudi željnih znanja i diploma. A to je problem mentaliteta. Kako smo od države gdje polovica stanovništva spas traži u tesaru, a druga polovica u bravaru, postali država s viškom visokoobrazovanih, nikad mi neće biti jasno.
Izvor: Al Jazeera