Kako je korona virus obrukao mnoge sarajevske ljekare

Zdravstvene vlasti u Sarajevu objavile da su definisale put pacijenta pet mjeseci nakon izbijanje pandemije (EPA)

Neposredno nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini sarajevski ljekari učestovali su u Italiji na nekoj vrsti godišnje smotre hirurga iz cijelog svijeta. Tadašnje rukovodstvo svjetske asocijacije simbolično se, u čast sarajevskih kolega iz prvih redova povuklo prema zadnjim klupama. „Više su sarajevski hirurzi vidjeli krvi i bola u jednom danu nego mi tokom karijere“.

Bez obzira je li svjedočenje s manje ili više uspjeha autentično preneseno, nema sumnje da su sarajevski ljekari tokom opsade grada s pravom nosili titulu heroja u bijelom. Više je dana kada su pacijente liječili pod granatama, nego u tišini.

Kada je početkom marta bilo jasno da je korona virus ušao u svaki kutak svijeta, svjetski mediji svojim su čitateljima nudili ratna iskustva iz Sarajeva kako bi ih ohrabrili da lakše podnesu samoizolaciju. Tokom najduže opsade u modernoj historiji ratovanja, od 4. april 1992. do 29. februara 1996, dakle punih 1.425 dana, i vlast i građani Sarajeva su uspijevali održati stvari koliko-toliko pod kontrolom. Uspostavljen je sistem za preživljavanje kojeg su sve svi pridržavali.

Novinarka i književnica, Barbara Demick, je u aprilu ove godine za Los Angeles Times napisala tekst pod naslovom: “Kako me život kroz opsadu Sarajeva pripremio za korona virus”. “Baš kao što sada radimo, Sarajlije su se prilagodile novom životu. Zarobljeni u svojim domovima ili skloništima, ljudi su se dodatno trudili kako bi dobro izgledali. Pokušavali su svakodnevno mijenjati odjeću (čak i ako je bilo teško prati veš bez redovitog dovoda vode). Ako bi izlazile vani, žene su se šminkale i pravile frizure”, napisala je Demick.

Demick je sa čitateljima, između ostalog, podijelila još i ovo: “Živjeti pod opsadom zahtijevao je visok nivo kreativnosti. Fudbalske ekipe igrale su mini-utakmice u skloništima. A ljudi su osmislili ‘ratne recepte’ kako bi kopirali kuhinju iz sretnijih vremena”. “Ratovi, glad, prirodne katastrofe mogu u ljudima izvući ono najbolje, oslobađajući neiskorištene rezerve snage koje obične ljude pretvaraju u heroje. Ali mogu iznijeti i ono najgore”.

Političke prepirke ljekara

Čini se da dvije i po decenije nakon opsade korona virus iz mnogih sarajevskih ljekara i običnih građana izvlači ipak “ono najgore”. Većina ljudi se ne pridržava socijalne distance, kafići i nargila barovi su puni omladine, dok je malo onih koji nose maske dok se kreću među drugim ljudima. Jedna zdravstvena radnica iz COVID ambulante mi je kroz suze rekla: “Kao da živim između dva svijeta – između umirućih pacijenata u bolnici koje pokušavamo spasiti i ljudi koje gledam kako bezbrižno sjede u kafićima dok se vraćam kući”. “Najradije bih vrisnula, ali se bojim da me niko ne bi čuo”.

U danima kada je Sarajevo najveće žarište korona virusa u zemlji vodeći ljekari djeluju potpuno pogubljeno, opterećeni političkim prepirkama.

Zdravstvene vlasti u Sarajevu su tek 7. avgusta objavile da su definisale put pacijenta, i da će uskoro biti poznato put kojim će pacijent sa simptomima korona virusa proći od prvog javljanja ljekaru do posljednje hospitalizacije. Prvi slučajevi oboljelih od korona virusa u Sarajevu registrovani su 20. marta. Od 20. marta do 7. avguta prošlo je oko 140 dana. U Kantonu Sarajevo je u tom period registrovano više od 3.150 oboljelih i 55 umrlih pacijenta?!

Novinari upozoravaju na visoku stopu smrtnosti pacijenata koji završe na respiratorima, odnosno na vještačkom disanju. Ali, do sada nije bilo značajne pobune ljekara premda je otkriveno da je Federalna vlada za nabavku respiratora angažirala firmu za proizvodnju delikatesa od malina.

Oko pet mjeseci od izbijanja pandemije u zemlji, u glavnom gadu Bosne i Hercegovine zdravstvene vlasti još ne postižu kompromis ni oko nadležnosti nad privremenim izolatorijem koji treba biti smješten u Studentskom domu na Bjelavama. Direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, najveće zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini, Sebija Izetbegović, pritisak pokušava prebaciti na opozicionog direktora Ismeta Gavrankapetanovića iz manje Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.

Šefica Kriznog štaba Kantona Sarajevo, Aida Pilav, u jeku pandemije je iskoristila pravo na godišnji odmor. Ljetovanje je prekinula tek nakon pritiska medija, i nakon što je opozicija u Kantonalnoj skupštini zatražila njenu smjenu.

Građani traže odgovornost

Očajni aktivisti za ljudska prava prije nekoliko dana pokrenuli su online peticiju na društvenim mrežama u kojoj traže da kantonalna Vlada i Skupština natjera ljekare da prekinu sa svađama i posvete se liječenju pacijenata. Zabrinuti za živote i zdravlje članova porodica i prijatelja te užasnuti i preplašeni izostankom minimuma neophodnih reakcija nadležnih institucija usljed pandemije korona virusa, više od 500 potpisnika peticije od kantonalnih vlasti su zatražili “okončanje pogubnih sukoba između zdravstvenih ustanova i precizno definiranje njihove saradnje, obaveza i dužnosti”.

“Ljekari trebaju biti nosioci procesa u ovakvim kriznim situacijama. Trebaju nuditi rješenja. Izvršna i zakonodavna vlast treba biti samo podrška ljekarima. Nažalost, neki sarajevski ljekari ovog puta se se obrukali”, kaže utjecajni sarajevski ljekar u penziji Dragan Stevanović.

Čini se da Sarajevo u svakom trenutku na neki način opravdava epitet posebnog grada. Sarajevo uvijek drugima daje primjer – ponekad je to kako se treba, a ponekad kako se ne treba ponašati u kriznim situacijama. Svejedno. Svijet uvijek može izvući neki pouku iz Sarajeva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera