Kako je kapital ‘pojeo’ fudbal

Ronaldo je u januaru postao prva osoba s 200 miliona pratilaca na Instagramu (Reuters)

Miljan Miljanić, jedan od najvećih fudbalskih stručnjaka na ovim prostorima, često je u malim noćnim razgovorima, ponavljao: “Fudbalu preti neizlečiva bolest, koja se zove ‘veliki novac’, odnosno kapital.” Mi, mlađi novinari, nismo mu davali za pravo. Mislili smo da je Miljanić tradicionalista i konzervativac. “Ne može se, Miljane”, govorili smo, “fudbal večito igrati za set gramofonskih ploča ili krombi kaput, kao u vreme Rajka Mitića i Stjepana Bobeka.” “Razumećete o čemu govorim”, uzvraćao je Miljanić, “kad građanima savremenog sveta bogovi postanu nepismeni ili polupismeni gurači lopte, koji će dnevno zarađivati više nego što obični ljudi zarade za godinu dana, a siromašni i za čitav život.”

Shvatio sam tu Miljanićevu istinu tek 2009. godine, kada je za prelazak Kristijana Ronalda iz Mančester Junajteda u Real Madrid plaćeno, ni manje ni više, 100 miliona evra. Od tada ne gledam fudbalske spektakle. Naravno, Kristijano je od tih 100 miliona dolara dobio tek deseti deo ili nešto više, ali ljudi moji, složićete se da bi igrač za kojeg je izdvojen toliki novac morao da “proguta” loptu, a ne da promaši šansu ili čak jedanaesterac.

Igrači su, međutim, kolaterala, mnogo je značajnija činjenica da taj ogroman kapital, koji se vrti u fudbalu i oko njega, proizvodi korupciju okeanskih razmera – i po vertikali, i po horizontali, od vrha do dna. Od evropske i svetske kuće fudbala, do najmanjih nacionalnih saveza i klubova. Pa zar nije zbog korupcije smenjen čak i jedan Jozef Blater, čovek koji je svetsku kuću fudbala, FIFA-u, pretvorio u finansijskog giganta. Iz istih razloga, UEFA je smenila sa mesta predsednika takvu veličinu kao što je Mišel Platini.

‘Kockari, ugostitelji, kordinatori’

Srpski – i klupski, i reprezentativni – fudbal unikat bez presedana u svetu, po dubini stručnog ambisa i moralnog beznađa u koje je upao, od kako je, direktnom intervencijom sa vrha države, na mesto predsednika Fudbalskog saveza Srbije 2016. godine postavljen Slaviša Kokeza. Isti politički moćnik je Kokezu prvo uveo u Crvenu zvezdu i postavio ga na mesto potpredsednika. Tih godina smo dobili napismeno, u vidu zvaničnog saopštenja FSS-a, sliku stanja u srpskom fudbalu kakvu ni jedan pisac, ni jedan novinar, niti bilo koja inspekcija ne bi mogla da napravi. Saopštenje je potpisao tadašnji predsednik FSS-a Tomislav Karadžić. Naslov saopštenja: “Kockari, ugostitelji, kordinatori”. Izdvajam deo Karadžićeve optužnice protiv Kokeze, koju bi potpisao i svaki javni tužilac u pravno uređenoj državi.

“…Drugi potpredsednik [Crvene] Zvezde je, takođe, do nedavno bio potpuno nepoznat javnosti, bez bilo kakvog obrazovanja, pogotovu ne fudbalskog. Uz nesrećnog predsednika jednog posrnulog beogradskog kluba [OFK Beograd], tvorca sistema ‘tri za tri’, mog prethodnika [na čelu FSS-a], protiv koga se vodi proces zbog malverzacija u transferima igrača, potpredsednik je lokomotiva promena u fudbalu. Kažu da se nekad bavio dilerisanjem (deviza), a sada drži kafanu u koju dolaze igrači, najviše oni iz Crvene zvezde. Postao je ugostitelj, a delatnost je, pričaju mnogi, proširio izdavanjem soba igračima na sat. Pitam se šta je taj čovek: svodnik ili funkcioner Crvene zvezde?”

“I to je potpredsednik našeg najvećeg kluba u državi? I čovek koji nekome drži moralne lekcije? Koliko znamo mi u FSS-u, a verujem da znamo mnogo, od njega je traženo da u klubu ispita zloupotrebe prethodne uprave i, grubo rečeno, otera sve menadžere, a on je samo prebacio sve kontakte sa menadžera na sebe. Sada direktno kupuje i prodaje igrače, a usput se javno hvali po beogradskim kafićima i auto-perionicama o procentima koje dele i, naravno, puna su mu usta jednog vladinog funkcionera, stalno se poziva na njegovu podršku. A siguran sam da sve ovo ne radi u njegovo ime.”

‘Para vrti gdje burgija neće’

Vrhunac tog beskrajnog srpskog fudbalskog licemerja dogodio se 2016. godine, kada je Karadžić tog čoveka, koga je nazvao “svodnikom i kancerom srpskog fudbala”, predložio za mesto predsednika FSS-a, a Kokeza njega za počasnog predsednika. Dileme nema, srpski fudbal u ništavilo vode takvi kradljivci fudbalskog kapitala – kvazi funkcioneri.

Na temu kapitala, koji svetski fudbal vodi u ništavilo, odlične tekstove pisao je Gorčin Stojanović. Poznati pozorišni reditelj i veliki fudbalofil napisao je jednom prilikom: “Nisu u fudbal ušli pravi plemeniti bogati ljudi aristokratskog porekla. Ušli su savremeni Glembajevi, arapski, kineski, pa i američki tajkuni, skorojevići sa jednim jedinim ciljem – da naprave što veći obrt kapitala. Oni ne razumeju svet i ne uživaju u njegovoj nepredvidivoj lepoti. Ne uspevaju da dobace ni do snobizma. Jer, da bi bio snob, moraš iza sebe imati vekove. A iza skorojevića ne stoji vreme, samo novac. Nikada oni neće razumeti da valja biti, a ne kupiti.”

Tajkuni koji su kršili UEFA-in fer plej u Mančester Sitiju, zbog čega je poznati klub izbačen iz Evrope na dve godine, a preti mu i pad u četvrtu ligu Engleske, i dalje ništa ne razumeju, jer najvaljuju žalbu Sportskom arbitražnom sudu u švajcarskoj Lozani. A možda su u pravu, jer znate onu izreku: “Para vrti gde burgija neće”…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera