Oglasi

Kako je Island umakao MMF-u i Svjetskoj banci

Čuvari blagostanja su na društvenim mrežama, koje masovno koriste Islanđani, prikupili prijedloge za izlazak iz krize.
Islanđani su bez velike buke, natjerali Vladu da podnese ostavku, nacionalizirali banke, ispisali novi Ustav...AP arhiva

Piše: Muhamed Mahmutović

Kad se 2008. godine nad cijelim svijetom nadvio tamni oblak velike ekonomske krize, zabrinuto sam posmatrao šta će se desiti sa Islandom, državom, za koju me, osim simpatija prema tom miroljubivom i vrijednom narodu ne veže baš ništa. Ta država mi je oduvjek bila simpatična, jer se uspjela izboriti za samostalnost i njezinih tek nešto više od 320.000 stanovnika je uživalo u plodovima svoga rada, i u blagostanju.

Koliko je tu bilo svakome dobro govori podatak da se veoma rijetko čulo za neki sitni kriminal, a policajci su gotovo besposleni. Čitava armija na Islandu broji 200 vojnika, a od veoma malog broja policajaca samo rijetki imaju oružje!

Potpuno nevjerovatno

Generatori svih kriza u novijoj historiji, Svjetska banka i MMF, već su spremali paket svoje "velikodušne" pomoći od 2-3 milijarde eura, ali su im bile važnije velike ribe poput Grčke, Italije, Španije, Irske... pa su trenutak njihove nepažnje iskoristili Islanđani i odlučili uvesti reda u svojoj domovini, mirno, onako kako oni samo i znaju.

Potpuno je nevjerovatno da u današnje vrijeme o tome skoro nikakve vijesti nisu kolale bežičnom globalnom mrežom, iako se isti dan sazna i kad je koji predsjednik vlade prevario ženu sa ljubavnicom ili obje sa nekom trećom, a da ne pričamo da se veoma brzo "sazna" za svakog navodnog samoubicu, kojeg su već u avganistanskoj pustinji Amerikanci ubili kako ne bi uspio u svom naumu.

Te 2008. godine, tri najveće islandske banke po oprobanom receptu svjetskih moćnika su "propale", i zamalo su za sobom povukle ovu državu blagostanja, prirodnih ljepota i vrijednih poštenih ljudi, ali se Islanđani nisu prepustili "spasiocima". Vladu, koja je bila dogovorila ekonomske mjere, a podrazumijevale su zaduživanje uz povećanje nezaposlenosti, su prisilili na ostavku, a načine da se krene u smjeru oporavka ekonomije su potražili na referendumu.

Koliko je tu bilo svakome dobro govori podatak da se veoma rijetko čulo za neki sitni kriminal, a policajci su gotovo besposleni. Čitava armija na Islandu broji 200 vojnika, a od veoma malog broja policajaca samo rijetki imaju oružje!

Krenulo je ovako.

Osnovana je grupa "Čuvari blagostanja", u koju su ušli predstavnici sindikata, općina, crkve, poslodavaca, Crvenog križa itd. Na čelo te grupe postavljena je Lara Bjornsdottir, socionom iz Rejkjavika, koja je odmah donijela neke uredbe, kao na primjer, da se u vrtićima i školama servira besplatan obrok, da djeca iz ugroženih familija imaju besplatnu popravku zuba i još neke olakšice za najugroženije.

Gospođa Bjornsdottir, kad danas priča o tom vremenu, kaže da joj je odmah bilo jasno da će uspjeti, jer je vidjela veliko jedinstvo u grupi, usprkos pripadnosti različitim političkim opcijama. Ona je novinaru lista Arbetet i dodatno pojasnila svoj uptimizam u nekoliko kratkih i veoma zanimljivih rečenica:

"Mi smo odrasli na jednoj 'snađi se sam' ideologiji. Jedan Islanđanin mora uvjek biti na svojim nogama! Socijalna pomoć je uvjek kontroverzna. Oni koji su duže vrijeme na socijalnoj pomoći ili siromašni, gubili su pravo glasa i pravo da sklapaju brak!"

Prekid pregovora

Ovih nekoliko uputa bi zaista trebalo ući u udžbenike širom svijeta, a zasigurno i ono što je uslijedilo i način na koji su Islanđani "stali na svoje noge", kako reče gospođa Bjornsdottir, ali to vjerovatno nije arhitektama "Novog svjetskog poretka" u interesu, pa je tu i objašnjenje zašto se nije pisalo o pravom državnom udaru u jednoj evropskoj državi.

"Čuvari blagostanja" su znali da društvene mreže na Islandu koristi više od dvije trećine stanovnika i odlučili su da putem njih prikupe što više prijedloga i sugestija za izlazak iz krize, kao i osnutaka za novi ustav države.

Zvuči potpuno nevjerovatno da je i novi ustav napravljen na taj način, ali su prvo predstavnici vlasti na čelu sa premijerom Geir Haarde prisiljeni na ostavku već u januaru 2009, a premijer optužen za nemar, zbog kolapsa državne ekonomije. Sa njim su na optuženičkoj klupi ili Interpolovoj tjeralici završili mnogi neodgovorni bankari i političari.

Generatori svih kriza u novijoj historiji, Svjetska banka i MMF, su već spremali paket svoje "velikodušne" pomoći od 2-3 milijarde eura, ali su im bile važnije velike ribe poput Grčke, Italije, Španije, Irske... pa su trenutak njihove nepažnje iskoristili Islanđani i odlučili uvesti reda u svojoj domovini, mirno, onako kako oni samo i znaju.

Dotadašnja vlada je bila desničarska i na vlasti je provela više od jedne decenije. Nova Vlada je po prvi put u historiji države sastavljena od koalicije Socijaldemokrata i "zelenih", a za premijera je izabran Sigmundur David Gunnlaugsson.

On je odmah nakon preuzimanja dužnosti obavijestio EU da prekida sve pregovore o članstvu u Uniji dok se situacija u državi politički i ekonomski ne stabilizira, i dok se po tom pitanju ne provede referendum. Grupa na čelu sa gospođom  Bjornsdottir je osnovala i vijeće koje će ispisati novi ustav, a koji će biti zamjena za dotadašnji (kopija Ustava Danske).

U to vijeće je od 522 kandidata izabrano 25 građana koji nisu morali imati nikakve veze sa politikom, a sve što je trebalo za kandidaturu je punoljetstvo i 30 različitih potpisa. Ustavno vijeće je počelo rad u februaru 2011. godine, da bi prezentiralo predložak zasnovan na preporukama dobivenim od različitih skupština iz cijele zemlje. Predloženi ustav mora odobriti i usvojiti važeći Parlament, kao i onaj čiji će sastav biti poznat nakon narednih izbora.

Bez velike buke

Dakle, Islanđani su bez velike buke, natjerali Vladu da podnese ostavku, izglasali referendum na kojem će građani odlučili o ekonomskoj budućnosti, nacionalizirali banke, ispisali novi Ustav i pozatvarali odgovorne za krizu.

Sad je već mnogima sasvim jasno zašto se o ovome tako malo zna, čak i u nordijskim zemljama. Špekulativno poslovanje banaka je stanovnike većine zemalja svijeta dovela u dužničko ropstvo, u čemu im uglavnom pomažu vlade svih tih zemalja.

Šta bi se desilo kad bi na sličan način stanovnici nekih zemalja EU i SAD-a riješili svoje probleme, ili barem pokušali, možemo samo nagađati, ali da je efikasno vidi se iz primjera Islanda, koji bilježi ekonomski rast, a gdje će ekonomska kriza uskoro biti potpuno zaboravljena.

Izvor: Al Jazeera

Oglasi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.