Oglasi

Kako je Fukuyama postao Fukayama

Novi ministar znanosti Republike Hrvatske toliko se 'zaigrao' u prepisivanju da je ostavio grešku s Wikipedije.
Milijan Brkić je blago kažnjen, uz objašnjenje da je počinio tek 'lakši oblik nepravilnosti'Davor Puklavec/Pixsell

Piše: Goran Borković

Nije problem što si plagirao, nego je problem ako te u tome uhvate, a čak ako te i uhvate – uvijek možeš reći da se to netko s tobom politički obračunava. Tako otprilike glasi moto hrvatskih plagijatora kojima su tuđi znanstveni radovi poslužili za napredovanje u sveučilišnoj ili političkoj karijeri. 

I nemojte misliti da pretjerujemo. Jedan od njih, kada su ga uhvatili da je plagirao i magisterij i doktorat, mrtav hladan rekao je ovo: „Živimo u nečasnom društvu i to mi daje mirnoću.“ Istina, kasnije je izbačen sa zadarskog fakulteta, ali mu nisu oduzeti ni magisterij ni doktorat.

Duga je lista tih manje ili više sofisticiranih lopova. Najviše ih je, naravno, u politici. Barem onih koje su mediji uhvatili s prstima u pekmezu, budući da se znanstvena zajednica prečesto drži poput masonske lože, pa im je prvi interes čuvati leđa jedan drugome.

Dva trenutna najaktualnija slučaja su onaj novog ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića i potpredsjednika Sabora Milijana Brkića. Obojica dolaze iz HDZ-a.

Barišić je zbog plagiranja prijavljen još prije pet godina, ali se konačno razrješenje tog slučaja još čeka. Prijavile su ga kolege koje su uočile da je pišući rad za časopis Synthesis philosophica preuzeo ne samo koncepte, nego i cijele pasuse teoretičara Samuela P. Huntingtona, Carla Boggsa i Stephena Schlesingera, koje nije spomenuo ni na jednom mjestu u tekstu, dok je Roberta A. Dahla usputno povezao sa samo jednom rečenicom, premda je prepisao pune dvije stranice njegovih ideja i formulacija. Novinari s portala Index.hr nazvali su Schlesingera koji je zgrožen potvrdio da Barišićev znanstveni rad baš i nije niti Barišićev, niti znanstveni.

Ministra je zbog plagiranja prozvao veći broj kolega i to, što je zanimljivo, s obje strane političkog spektra. Tako je Neven Sesardić, konzervativac i profesor na nizu svjetskih sveučilišta koji je znao uveseljavati javnost svojim rasnim teorijama, ustvrdio da je veća mogućnost da dvaput dobijete na lotu, nego da ono što je Barišić (pre)pisao nije plagijat.

Vuk pojeo magare

Da sramota bivšeg ravnatelja Instituta za filozofiju bude još veća, kao izvor podataka za članak uzimao je i znanstveno ne baš najprihvatljiviju Wikipediju. Iz natuknice „Democracy“ uzeo je pojedine dijelove, a koliko se pritom opustio svjedoči i pogrešno napisano prezime svjetske filozofske zvijezde Francisa Fukuyame. Ovaj Amerikanac, autor svima poznate knjige Kraj povijesti i posljednji čovjek, u Wikipedijinoj natuknici nazvan je pogrešno „Fukayamom“. Zanimljivo, baš kao i u Barišićevom članku.

Ministar tvrdi da je čist i da mu podmeću, a Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju tek mora raspraviti što se uistinu dogodilo.  

Primjer zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića je jasniji. Brkić je, naime, u svojoj 41. godini diplomirao na Visokoj policijskoj školi na temu „Organizacijske razine MUP-a Republike Hrvatske“. Utvrđeno je da je 70 posto rada prepisano iz diplomskog rada koji je stanoviti Stanko Tomić napisao godinu ranije. Diploma mu je bila privremeno oduzeta, Upravni sud potvrdio je plagiranje, ali mu i vratio diplomu zbog proceduralne greške prilikom oduzimanja. Kasnije se predmet vukao po Policijskoj akademiji koja je na kraju lakše kaznila svog diplomanta. Brkić je blago kažnjen uz objašnjenje da je počinio tek „lakši oblik nepravilnosti“.

Po onoj narodnoj „da je vuk pojeo magare“, Brkiću je naloženo da ponovno napiše diplomski, što je ovaj prije koji tjedan obećao učiniti i da će pozvati medije kada ga bude branio na Akademiji. I to nije sve, budući da je najavio da ide i na postdiplomski.

Zajedno s njim tada je u plagiranju uhvaćeno još 18 plagijatora. Među njima su bili i Robert Ljutić, zamjenik šefa kabineta zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i Silvije Toplak, odlikovani šef osiguranja predsjednika Ive Josipovića kojeg je kasnije Josipovićeva nasljednica Kolinda Grabar Kitarović maknula s Pantovčaka zbog tog slučaja. 

Po još jednoj narodnoj „tresla se brda, rodio se miš“ završio je možda i najpoznatiji slučaj plagiranja u Hrvata, onaj tadašnjeg predsjednika Hrvatske stranke prava Ante Đapića. On se „zaigrao“, pa prepisao veći dio magistarskog rada. Tvrdio je da je samo slijedio upute svoga mentora i stranačkog kolege Borisa Kandarea, pa mu se omaklo da je od 176 stranica magisterija njih 113 prepisano. Već pogađate ishod, zbog proceduralne greške oslobođen je na sudu, zadržao je titulu magistra i slavodobitno ustvrdio da je pravda zadovoljena.

'Posuđivanje' tekstova

Jedan od rijetkih koji je zbog lažiranja i odgovarao je opet HDZ-ovac Ante Jerolimov, ali ovaj se izgleda malo jače zaigrao pa je zatražio da mu se u radnu knjižicu upiše viša ekonomska škola, mada Ekonomski fakultet nikada nije pohađao.

Isprika je bila dovoljna da se zaboravi na plagijat ni manje ni više nego ustavne sutkinje Snježane Bagić koja je napravila „propust“, jer je u svom pisanom radu propustila naznačiti dijelove koje je preuzela iz tuđeg rada“.

Premalo je prostora da pobrojimo slične „propuste“. Za dr. Asima Kurjaka Povjerenstvo zagrebačkog Medicinskog fakulteta zaključilo je 2006. godine da je plagirao dva rada.

Božo Skoko, profesor Fakulteta političkih znanosti, „propustio“ je navesti da je za svoj tekst u studentskom magazinu Global „posudio“ veći dio teksta novinara Borisa Dežulovića što je Skoku kasnije „koštalo“ napredovanja do pozicije predstojnika Odsjeka za novinarstvo koje nije omela niti činjenica da je dobar dio svoje knjige Hrvatski velikani „skinuo“ s Wikipedije. 

Ili kada je Jure Vujić, novopečena zvijezda HTV-a i zaposlenik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, gotovo doslovno prepisao tri stranice članka profesora Dejana Jovića o novoj turskoj vanjskoj politici prema BiH i to u članku putem kojeg je tražio da mu se omogući prijava doktorske disertacije bez završenoga doktorskoga studija.

Sve u svemu, pokazalo je istraživanje, čak četvrtina ispitanika priznala je kako su ukrali dio tuđeg rada, a 28 posto zaposlenika Sveučilišta susrelo se barem jednom sa znanstvenim radom za koji sumnjaju da je dijelom ili u cijelosti plagiran. Kada je riječ o diplomskim radovima ta se brojka penje na 82 posto. Uostalom, uz ovakve profesore, čemu se drugo možemo nadati…

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.