Kao i svako jutro, prošaram malo po internetu da vidim, zapravo pročitam, šta se to dešava po svijetu. Ova dešavanja kod nas i nisu više nešto interesantna, jer uglavnom smo sve ovo već vidjeli. Stranke se još uvijek naduravaju oko Izbora a i pravljenja raznoraznih koalicija smo se sasvim solidno nagledali.
Vjerovatno bi sami sebe mogli nazvati nazivom one prijeratne vježbe Teritorijalne odbrane i Civilne zaštite pod nazivom „Ništa nas ne smije iznenaditi“. Duduše, nas je štošta iznenadilo ali eto. Najviše su nas kao i obično iznenadili ljudi.
Pa tako čitam da je u Kini predstavljen digitalni voditelj vijesti. Kažu, koristili snimak čovjeka, pa napravili animaciju njegovog lica i usta i tako stvorili svog neimenovanog voditelja koji čita vijesti na kineskom i na engleskom jeziku. Još uvijek nisu zadovoljni brojem njegovih facijalnih ekspresija ili što bi kod nas rekli pravljenja faca, ali očekuju da će u skoroj budućnosti biti teško razlikovati virtualnog voditelja od onog stvarnog.
I tako mogu napraviti nekoga sa savršenom dikcijom bez gutanja samoglasnika, kao što se nekad kod nas dogodi, svi će biti lijepi i vitki, neće biti slučajnih grešaka i lapsusa, a još jedna u nizu nekadašnjih profesija bi mogla polako početi izumirati.
Voditelji za tri jezika
Pa neminovno zamislim tu tehnologiju i na našem terenu. Kad su mogli živi voditelji devedesetih, voditelji sa imenom, prezimenom, likom i matičnim brojem, onoliko lagati i širiti neistine raspirivajući bijes i mržnju širom bivše Jugoslavije, zamislite neograničene mogućnosti virtualnog voditelja? Kad su nas stvarni trovali ( a neki i dan danas truju ) šta bi tek radio onaj virtualni? Doduše, u Bosni i Hercegovini bi im programiranje voditelja bilo najteže.
Lako je kinezima pričati na kineskom i engleskom jeziku. Ovi naši bi morali imati voditelje za tri jezika. Jer mi se faktički međusobno ne razumijemo, pa kad se već prevode materijali za naše političare, morale bi se i vijesti prevoditi tako da su razumljive i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima.
Oni pod kategorijom Ostali valjda razumiju sva tri jezika i zato nemaju prava da se kandiduju na bilo kakvu funkciju. Jer šta će nama ljudi koji sve razumiju? I treba da budu Ostali kad se foliraju da sve znaju!
Nakon toga bi imali još jedan problem. Kako stvoriti lika sa kojim bi bili zadovoljni sva tri naroda u BiH. Svaki od tri suverena naroda bi kandidovao po jednog kandidata prema kojem bi se stvorio taj virtualni lik.
Problem oko garderobe
Opet je lako kinezima kad su svi isti.
Oni nemaju problema oko boje očiju, kose, visine i ostalih problema koje imamo mi. Pa tek problema oko imena ili naziva tog virtualnog voditelja? Da li bi se ime pravilo prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva ili prema nekim drugim kriterijima? Pa problem oko garderobe. Niko na to ne misli.
A vjerujem da bi se ovi naši sjetili da na primjer jedan dan nosi narodnu nošnju Bošnjačkog, jedan dan Srpskog a jedan dan Hrvatskog stanovništva. Tu bi se na primjer u nedjelju ( pošto sedam dana traje sedmica), mogao uklopiti i onaj Ostali sa kombinacijama svih nošnji. Kao što smo svojevremeno imali šest članova Predsjedništva iz redova tri konstitutivna naroda i sedmog kao Jugoslovena. Mada je faktički Jugosloven bio samo po mjestu prebivališta.
Pa eto donekle smo ove probleme i riješili. Dakle, može se kad se hoće.
Jedini je problem to što više neće biti potrebni stvarni novinari ili voditelji. A to za naše političare ima i dobru stranu. Svaka stranka može kreirati svog voditelja i tako plasirati vijesti po svojoj želji. Doduše, imaju to oni i sada ali u malo manjem obimu.
Razvoj ove tehnologije bi im pružio neograničene mogućnosti. Zamislite samo našeg vitrualnog voditelja u nekoj dijaloškoj emisiji kako rešeta pitanjima kandidate iz druge stranke a pjeva hvalospjeve o neimarima iz stranke koja ga je kreirala. Faktički, to ponekad i sada gledamo ali sad se zna i omaknuti neko nezgodno pitanje.
Virtualni glasnogovornici
Nakon voditelja, mogli bi kreirati i virtualne glasnogovornike. Tu bi bio lagan posao jer na primjer za glasnogovornika MUP-a dovoljno je da nauči nekoliko rečenica. Da je bezbjedonosna situacija u glavnom gradu sasvim zadovoljavajuća i da građani ne treba da se brinu za svoju sigurnost.
Glasnogovornik Suda bi takođe trebao samo nekoliko rečenica savladati. Da je uhapšena osoba osumnjičena za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, pod inicijalima tim i tim i predata Sudu na dalje postupanje.
U očekivanju da ta kineska tehnologija dođe i na našu teritoriju, mi imamo za sada samo virtualne poslanike i političare koji se ne pojavljuju na svojim radnim mjestima i sjednicama, a uredno naplaćuju svaki mjesec svoj (ne)rad.
Kod nas je i dobar dio od onih 150 registrovanih stranaka na granicama virtualnog. Pa ko kaže da mi ne pratimo svjetske trendove savremene tehnologije?
P.S. Savjet mladima. Ako ovo ovako nastavi, ne upisujte studij žurnalistike. Hvatajte se informatike.
Izvor: Al Jazeera