Kad si sretan s platom od 150 eura

'Nema slobodnih dana jer ostatak moram da zaradim na pijaci gde prodajem tuđe voće i povrće', priča radnik (EPA)

Piše: Zoran Kosanović

Kada u jednoj sedmici upoznaš deku koji se sa gotovo 90 godina penje uz veštačku stenu i dva puta mlađeg radnika koji je srećan sa zaradom od 150 evra mesečno, na um ti padne dijalog iz treće priče iz Pirota:

“Kvo?”

“Te”.

Ili u prevodu, a primenjeno u pričama koje snimaš:

“Šta radiš?”

“Ništa, penjem se”.

Ili:

“Šta radiš?”

“Ništa, živim sa 150 evra”.

Obojica su srećni.

Jedan je iz penzionerske dosade počeo da se penje uz veštačku stenu, da bi sinu dokazao da je lenj i da ima veliki stomak. Mada, plaši se kćerke doktorke koja mu meri pritisak i ne dozvoljava preveliki napor.

Zato se krišom penje.

Kaže, snimićemo danas, a pošto se emituje za vikend, ja ću, kad vidi, da joj kažem da sam se penjao pre neki dan.

Deka voli da priča, pa tako saznaš i da se bavio švercom posle rata.

Onog Velikog, 40-ih godina.

Bio je i u Londonu, i u vojsci u Mostaru.

Kao mali jeo je najlepše voće. Ono sa najtanjih grana. Dok se verao po drveću. Kaže “tada nije znao za majmuna”.

Srećan i ponosan na svoj život.

Srećan je i onaj radnik kome direktor propale firme zabranjuje da priča o fabrici u kojoj radi kao obezbeđenje. Kaže direktor, urušiće ugled firme, a investitori je već merkaju.

U toj fabrici radnik zarađuje oko 40 evra mesečno.

I srećan je.

Kroz osmeh priča: “Nema slobodnih dana jer ostatak do 150 evra moram da zaradim na pijaci gde prodajem tuđe voće i povrće”.

I to mu se sviđa, mada je ponekad nezgodno jer si na betonu, a kiša pada. Ili sneg.

Opet sa osmehom kaže: “Ljudi se malo smeju”. Gleda ih dok pazare po pijaci.

Sa 40-ak godina još nije oženjen. Kaže da je, sumirajući godine, bilo lepih trenutaka. Još samo da se oženi i da osnuje porodicu.

Pun optimizma, veruje u bolje sutra i veruje da će zadržati poslove zbog kojih nema slobodne dane jer je vredan i zdrav.

Jedan sa gotovo vekovnim iskustvom i drugi tek na pola, veruju u zdravlje i rad.

I onda pomisliš šta li ovi ljudi misle o tebi? Ili bi to na pirotskom govoru, možda, zvučalo:

“Kakvoj li ovija misle o men’?”

Pocrveniš zbog plate koju primaš i zbog svake upaljene cigarete.

“Kvo?”

“Te”.

Ili:

“Šta ima?”

“Ništa, srećan sam”.

“Kvo?”

“Ništa, zdrav sam i imam super posao”.

Izvor: Al Jazeera