Oglasi

Kad se mora, onda se može i zajedno u Jasenovac

Ovogodišnje zajedničko komemoriranje u Jasenovcu ne znači da su predstavnici manjina odustali od svojih zahtjeva i borbe protiv povijesnog revizionizma.
Kompletan državni vrh plus predstavnici naroda iz kojih dolazi najveći broj žrtava plus antifašisti odat će danas počast žrtvama monstruoznog koncentracionog stratištaEPA

Koronavirusu uspjelo je ono što prethodnih pet godina nije nikome. SARS-CoV-2, naime, „najzaslužniji“ je što će danas, na dan 75. obljetnice proboja iz ustaškog logora Jasenovac, kompletan državni vrh plus predstavnici naroda iz kojih dolazi najveći broj žrtava plus antifašisti zajedno odati počast žrtvama monstruoznog koncentracionog stratišta. Predsjednik države Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Goran Jandroković, predstavnik srpske nacionalne zajednice Milorad Pupovac, židovske Ognjen Kraus, romske Veljko Kajtazi i antifašista Franjo Habulin u tišini će se sjetiti stradalih i time, prvi put nakon 2015. godine, na simboličan način ponovo ujediniti Hrvatsku i jasno osuditi ustašku ideologiju koja je dovela do 83.145 mrtvih u Jasenovcu.

Nakon krvavog raspada Jugoslavije, praksa zajedničkog obilježavanja započela je s otopljavanjem političke situacije početkom 2000-ih godina. Premda je Franjo Tuđman 1996., godinu dana nakon završetka srpske okupacije tog područja, položio cvijeće ispod Kamenog cvijeta arhitekta Bogdana Bogdanovića, učinio je to dva mjeseca nakon službenog komemoriranja i uz njemu svojstven povijesni revizionizam. Tuđman je tada odao počast „svim žrtvama palim u Jasenovcu, žrtvama fašizma i NDH, ali i onima koje je pogubio komunistički režim“. Jasenovac je jedan od razloga političkog stradanja prvog hrvatskog predsjednika, s obzirom da je i prije rata umanjivao broj ubijenih na 40.000 i inzistirao na tvrdnji da je logor nastavio raditi od 1945. do 1948. godine, kada je također puno ljudi stradalo. Njegovu tezu preuzeli su novovremeni revizionisti koji, raspoređeni u nekoliko udruga koje financijski pomaže i ova Vlada, papagajski ponavljaju isto da je Jasenovac tokom Drugog svjetskog rata bio tek radni logor i da su prava stradanja započela 1945. s dolaskom partizana kao i da je Josip Broz Tito to znao i da upravo zbog toga nikada nije posjetio.

Odvojene kolone

Stjepan Mesić, Tuđmanov nasljednik, s Jasenovcem nije imao problema, baš kao ni tadašnji socijaldemokratski premijer Ivica Račan. Praksa zajedničkog odavanja počasti nastavljena je i za vrijeme njihovih nasljednika Ive Josipovića i Ive Sanadera da bi je naprasno prekinula Kolinda Grabar Kitarović u travnju 2015. godine, tek koji mjesec nakon što je izabrana na dužnost predsjednice. Ona je nekoliko dana prije službenog komemoriranja otišla sama i poklonila se pred Kamenim cvijetom šaljući tako potpuno drukčiju poruku u odnosu na svoje prethodnike.

Svojevrsni bojkot nastavio se i idućih godina koje je obilježila prevlast rigidne desnice u HDZ-u dok ga je vodio Tomislav Karamarko koji je na mjesto ministra kulture postavio neoustaški nastrojenog Zlatka Hasanbegovića čija je suština mandata bio obračun s antifašistima i manjinskim zajednicama. Suočeni s oštrim političkim pritiskom vlasti i jačanjem negacionizma, predstavnici Srba, Roma, Židova i partizana odustaju od zajedničke kolone i sami komemoriraju svoje žrtve zadnjih pet godina.

I tako je bilo sve do dolaska pandemije. Predsjednik Milanović uložio je priličan napor da 2020. godine ponovo svi zajedno polože vijence i cvijeće sjećajući se stradalih u jednom od najvećih stratišta izvan nacističke Njemačke. U tome je dobio podršku premijera Plenkovića koji je i prošlih godina apelirao na zajedništvo, ali manjinci i antifašisti nisu pristajali na dvostruku politiku sadašnje vlasti koja s jedne strane deklarativno osuđuje neoustaške tendencije i umanjivanje zločina tokom Drugog svjetskog rata, a s druge podilazi nosiocima takve politike i to ne samo političkom podrškom, nego i financiranjem putem javnog novca.

Licemjerna politika

Najilustrativniji primjer takve licemjerne politike je spomen-ploča koju su u Jasenovcu, na kuću u kojoj je tokom rata koljač Vjekoslav Maks Luburić imao zapovjedništvo, postavili pripadnici paravojne jedinice HOS-a s ustaškim pozdravom „Za dom spremni“. Vlada je problem ploče riješila tako da ju je premjestila petnaestak kilometara dalje, kod Novske, i osnovala Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje, pak, nije riješilo baš ništa, nego je pitijski dopustilo HOS-ovcima da i dalje koriste ustaški poklič, ostavljajući policiji i sudovima brigu oko toga, tako da je danas „Za dom spremni“ i zabranjen, ali i nije zabranjen. Ovisi na koga naletite, dok s uzdignutom desnicom veličate NDH.

Kako su prethodnih dana objasnili predstavnici manjina, ovogodišnje zajedničko komemoriranje ne znači da su odustali od svojih zahtjeva i borbe protiv povijesnog revizionizma. Sve dok se ne zaustavi revizija i negacija, povijest će služiti kao inspiracija zla i biti temelj njegovog obnavljanja koje će trajati sve dok se ne ukine podrška onima koji neskriveno umanjuju genocidni karakter NDH ili ga slave, poručili su iz Srpskog narodnog vijeća. Ne odustaju, kažu, od odluke da samostalno vode brigu o žalovanju i komemoriranju pokazujući i na takav način da je Hrvatska i dalje daleko od društva koje se umije nositi sa svojom teškom poviješću i razumjeti zašto je važno znati što se dogodilo u sramnom razdoblju Drugog svjetskog rata. Ipak, njihov zajednički odlazak je i poruka Vladi da pozdravlja napore da se teški i neophodni društveni procesi pokrenu i da se na njima inzistira, i to ne samo putem geste, nego i konkretnim kažnjavanjem zagovornika ustaške ideologije i promjenom nastavnog gradiva u školama gdje su česti primjeri prešućivanja krvavih zločina.

Slično je poručeno i iz Židovske općine Zagreb koja je, kao predstavnik žrtava, pružila ruku kako bi se konačno započelo otvoreno razgovarati o problemima koji tište ovu naciju i koji nisu riješeni godinama poput revitalizacije ustaštva i znamenja poput pozdrava "Za dom spremni“.

Možda je dobar korak u tom smjeru večerašnje emitiranje igranog filma Dnevnik Diane Budisavljević na Hrvatskoj televiziji o heroini koja je tokom rata spašavala djecu iz ustaških logora. Film je pobrao niz nagrada po festivalima i večeras će – gotovo u isto vrijeme – biti emitiran i na hrvatskoj i na srpskoj javnoj televiziji. Nije puno, ali opet je bolje od ničega.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.