U svakoj generaciji nađe se nekoliko pojedinaca koji značajno mijenjaju stanje stvari. Evo, na primjer, jedni eksperimentiraju s fuzijskim reaktorom koji bi čovječanstvu trebao donijeti čistu i gotovo neograničenu energiju, drugi najavljuju pohod na Mars 2024. godine, dok će u jednoj maloj zemlji bogate Europske unije već 2020. godine jedan vizionar kročiti u uređaj magnetske rezonance kako bi snimio povrijeđeni gležanj.
Kako javljaju bulevarski dnevnici, jedan će Riječanin u martu 2020. godine zakoračiti u ordinaciju bolnice kako bi snimio nogu.
Pripreme za ovaj veliki tehnološki skok bile su, govoreći u znanstvenim terminima, zapravo, vrlo kratke. I dok je gradnja eksperimentalnog fuzijskog reaktora počela 2007. godine, a prvi opipljivi rezultati se očekuju tek u 2024., u Hrvatskoj koja se, iako malena, može pohvaliti sjajnim sportašima, ministrima i znanstvenicima, stvari idu mnogo brže pa će Riječanin kročiti u čudo tehnologije samo dvije godine nakon što je naručen kod liječnika. Taj mali to korak za čovjeka, a veliki za supravodljivi magnet slavit će se bučno u zgradi Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
Slavodobitno će, opijen šampanjcem i pobjedom dizati treću čašu u zrak Milan Kujundžić, ministar zdravstva, nazdravljajući pobjedu hrvatskog čovjeka, upisavši ga u kartu najvećih tehnoloških nacija.
Losos u vakumiranoj vrećici
Tako to ide u Hrvatskoj, maloj zemlji koja se može pohvaliti sjajnim sportašima, ministrima i znanstvenicima. Svaki građanin ove zemlje rado sudjeluje u pokusu za dobrobit znanosti pa su svi spremni biti Schrödingerove mačke kad odlaze na pregled liječniku.
Otkriju li kakvu kvržicu na tkivu, koja tamo ne bi smjela biti, odlaze liječniku, i nikad ne mogu biti sigurni jesu li živi ili mrtvi. Imaju jednake šanse da stignu ili na pregled za dijagnostiku, ili pod dva metra ilovače. Ne zna ni liječnik hoće li pacijent prije na liječenje ili pod zemlju jer postoje realne šanse da pacijent umre u te dvije godine koliko mora čekati na pregled.
Doduše, uvijek se moglo malo pogurati eksperiment. Sjećam se da sam dugi niz godina mislio da losos živi u plastičnoj vakumiranoj vrećici dugoj metar i pol. Prvi put sam losos vidio u rukama oca, kirurga svojeg kolege iz osnovne škole.
Nonšalantno je, razgovarajući s kolegom liječnikom, udarao vakumiranim pakiranjem o nogu u kojem se nalazio dugi crveni filet, kao da je tad imati lososa bila najobičnija stvar na svijetu. Jedan zadovoljni pacijent malo je pogurao eksperiment i iz Schrödingerove kutije izašao živ. Kasnije će taj kirurg shvatiti da losos nije dovoljan pa će umjesto ribe, stati gomilati nekretnine. Nonšalantno je uzimao desetak stanova i poslovnih prostora kao da je to najobičnija stvar na svijetu.
Država kao humanitarno društvo
Stoga danas u Hrvatskoj, ako želite preskočiti dugo čekanje na pregled, morate imati sa strane spremljenu barem garažu ili kakvo spremište da ga možete predati doktoru ako vam zatreba hitni pregled.
Kad bi kojim slučajem cijeli zdravstveni sistem Hrvatske išao danas na magnetsku rezonancu, a na pregled čeka već dvadesetak godina, ne bi bila nikakva novost kad bi snimka otkrila brojne rupe kroz koje curi novac. Ali liječnici ga neće slati na pregled, nego je ministar zdravstva, inače liječnik, došao na ingenioznu ideju da se neki lijekovi imaju nabavljati na temelju dobrovoljnog davanja bogatih građana.
I tako je država pretvoreno u dobrovoljno humanitarno društvo, a kako je krenulo, liječenje će ovisiti o tome koliko ste stanova spremni dati u zamjenu za liječenje. Ostali će ovisiti o dobroj volji onih koji imaju losose u ruci, ili desetak stanova i kuća u katastru. Rekli bi, bolje normalna razina leukocita u krvi, nego losos u ruci.
Tako je to kad na čelu ministarstva imate čovjeka kojem je bilo bitno da posjeti madridski grob nacističkog zločinca Ante Pavelića. Pavelić i Kujundžić mogu biti ponosni jer evo, ni tri godine od naručivanja liječniku, jedan hrvatski pacijent će kročiti u veliki magnet. Nacija ne može biti ponosnija i zdravija, dok se Pavelić u grobu ponaša kao ona Schrödingerove mačka: ministar ne može sa sigurnošću reći je li živ ili mrtav.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera