Kad bi beogradsku fontanu stigla sudbina Ajfelovog tornja

Fontana je koštala 1,8 miliona eura (Al Jazeera)

Ovih dana Beograd je dobio raskošnu muzičku fontanu na trgu Slavija, raznobojno osvetljena. Sada će Beograđani koji odavno žele da dobiju trotoar ili kanalizaciju, moći da ubace novčić u tu fontanu, i požele da im se ostvari ta želja.

U Beogradu se raspravlja oko izgleda i stila ove fontane. Sve i da je to remek delo, stila i dizajna, neverovatno čudi opsednutost i žurba gradskih čelnika, za ukrašavanjem grada.

Evidentno je da se sa 1.8 miliona evra, koliko je koštala ova fontana, ne može uraditi kanalizaciona mreža za one delove grada u kojima je nema, ali se sigurno može popraviti mnogo rupa na kolovozu, kojih u Beogradu ima na pretek. Dugo Beograd nije bio u ovako lošem stanju, što se tiča stanja kolovoza. Izgleda da je i u održavanju grada, marketing i glamur prevladao, pa tako u zemunskoj pešačkoj zoni možemo videti zamenu betonskih ploča, daleko skupljim granitnim, dok se splet ulica na Gardošu nalazi u teško opisivom stanju. I ovde se u medijima vodi polemika o izgledu i načinu slaganja novih ploča, dok se pojam „prioritet“, totalno zaboravlja.

I ranije su gradske vlasti umele da počaste građane nečim skupim, a ponekad i neupotrebljivim. Podsetimo se čuvenih podzemnih kontejnera.

Kada se pogledaju komšijske republike iz bivše Jugoslavije, ponegde se takođe vide sličan stil i način rezonovanja. U glavnom gradu Makedonije, Skoplju, su nikli razni skupi spomenici koji bi trebalo da dočaraju prošlost, a nesigurna budućnost je prepuštena sporednim ulicama, koje čekaju sređivanje.

Turisti i punjenje gradskog budžeta

Naravno, postoje razne ekonomske projekcije, koje predviđaju povećani broj turista koji će posetiti neki grad i tako povoljno uticati na lokalnu ekonomiju, što će doprineti većem punjenjenju budžeta tog grada. Ovo je takođe tačno, ako se pretpostavi da će neki broj turista biti inspirisan ovom ili sličnom atrakcijom (npr. novogodišnjem osvetljenju u produženom trajanju). Ovde je ustvari na ispitu strpljenje građana, koji nemaju rešene osnovne infrastrukturne probleme, a koji će možda živeti bolje u budućnosti. Kada govorimo o strpljenju i turizmu kao pokretaču prometa, valja spomenuti da je zemunski Gardoš već petnestak godina u jako lošem stanju, a kao turistička atrakcija posebno interesantan strancima.

Svejedno, fontana je prvog dana otvaranja izazvala veliku pažnju građana i bila fotografisana bezbroj puta.Teško je govoriti o ukusima, ali većina turista iz ekonomski razvijenih država, je već videla slične stvari, i mislim da im je Beograd zanimljiv iz drugih razloga.

Posao gradonačelnika i ostalih koji uređuju život Beograda sigurno nije lak. Ono što je posebno poželjno u ovakvim poslovima je, mera. Čini se da Beogradu u uređivanju stanja, to već dugo nedostaje. Većina stvari u Beogradu je nastala stihijski, pa su tek onda gradske vlasti krenule da uređuju neke oblasti na zatečenom stanju. U tom uređivanju se često išlo iz krajnosti u krajnost. U nekom momentu se prećutno ili zvanično dozvoljava postavljanje svakakvih ugostiteljskih objekata, dok se kasnije rigorozno uklanjaju ili im se nameću preveliki nameti, koji guše njihov rad.

Strani turisti nesumljivo vole beogradske splavove kao turističku ponudu, ali to ne znači da treba da budu toliko gusto postavljeni da se ne vidi reka. Isto tako jedan broj lokala koji su nastali između velikih blokova zgrada je sigurno oplemenio život, u tim delovima grada. Sa druge strane preveliki broj takvih lokala smanjuje površine pod zelenilom, ruži grad i pravi saobraćajne probleme.

Nelegalna gradnja 

Dobar primer susreta vlasti i privatne inicijative je beogradsko kupalište Ada Ciganlija. I tamo je veliki broj lokala nastao stihijski i nelegalno, ali su vlasti stazama uokvirile pojas oko jezera, naplatile takse i uredile toalete. Isti takvi dobro održavani toaleti urgentno nedostaju celom gradu, pa bi se moglo reći, da je i to stvar koja je takođe trebalo da se reši, mnogo pre fontane.

Nelegalna gradnja u Beogradu je postala na neki način folklor ovog grada, ali je stvorila mnoge turističke objekte, koji sada egzistiraju, i zaposleni žive od njih. Svakako da nelegalna gradnja uopšte ne bi trebalo ni da postoji, ali ona je za većinu tih građana bila neminovnost tog vremena. Sada bi konačno, valjalo jednom stati tome na kraj, ali ne nekakvom ishitrenom idejom, već razumnom odlukom, i sa skupštinski donešenim, temeljnim zakonima, koji uređuju ovu oblast.

Možda je i ova delimična haotičnost Beograda, deo šarma grada, koja privlači i turiste iz država gde je sve uređeno do najsitnijh tančina. Moderno vreme je omogućilo sve većem broju ‘običnih’ ljudi da putuju, vide druge narode i uporede, ono što su videli. Čak su neki Brazilci, koji borave u Beogradu, uočili sličnost mentaliteta ova dva naroda -čini mi se da su vesele boje koje osvetljavaju beogradsku fontanu, slične onima kojima su brazilske vlasti, pre izvesnog vremena, okrečile kuće u favelama, kako bi malo ulepšle stvarnost.

Sve u svemu, turizam u Srbiji učestvuje u BDP-u sa oko dva odsto. To je znatno ispod Hrvatseke ( od 12,2 odsto do 20 odsto, zavisno od izvora ), Crne Gore ( 9,8 odsto) i malo ispod Bosne i Hercegovine (tri odsto). Ovi procenti daju okvirno stanje, s obzirom da je tačnu statistiku u turizmu teško izvući, jer se veliki broj privatnih poseta i ne zabeleži. Najrazvijenije države sveta zapravo nemaju veliki udeo turizma u BDP-u. Ilustracije radi, SAD imaju udeo turizma u BDP-u od jedan odsto, dok je to u EU 2,3 odsto.

Videćemo da li će ovi potezi gradskih čelnika doprineti većoj turističkoj poseti. Konačno, i Ajfelova kula je prilikom izgradnje bila predmet velikih kritika, pa je postala turistička atrakcija. Vreme će pokazati svoje, a dotle će se građani koji nemaju rešene komunalne probleme, već nekako snaći.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera