‘Jesu li to naši ili njihovi?’

Suša, Klimatske promjene
Bachelet je rekla da klimatske promjene već utječu na pravo na život, zdravlje, hranu, vodu, sklonište i razvoj (EPA)

“Jesu li to naši ili njihovi?”

Upitala me kćerka dok sam gledao trailer za još jedan ratni dokumentarac u nizu, gdje smo “mi” dobri, a “oni” loši, gdje pucamo da odbranimo ili vratimo ono što je bilo “naše”.

“To su sve nečija djeca”, odgovorio sam joj.

“Kako to misliš?”

“Tako, sve su to ljudi koje nijedna normalna majka ne bi nikada i nigdje svjesno poslala u rat. Niko normalan ne želi u rat.”

Kad je, očito potresena, shvatila šta joj govorim, opet me upitala:

Za vojsku 1,8 triliona dolara

“Zašto počinju ratovi?”

“Zato što se, uglavnom, političari i njihovi vlasnici, na kraju svega, ne mogu ili ne žele dogovoriti”, bio je najkraći i najjednostavniji odgovor koji sam mogao saopštiti dječijem mozgu.

“Zbog političara?”

“Ukratko, da.”

Godine 2019., dvije generacije – moja i kćerkina, 1984. i 2008. – koje nemaju veze sa njihovim ratovima, strategijama i ciljevima – razgovaraju o tome šta je bilo, na tužnim razvalinama naroda i zemalja, dok nam sa TV-a pune glavu jeftinim frazama o napretku.

Napretku?

Godine 2018. u svijetu je potrošeno 1,8 triliona dolara (1.800 milijardi dolara), oko 3.000 milijardi maraka, na vojsku, kaže Štokholmski međunarodni institut za mirovna istraživanja. U isto vrijeme, naša zajednička planeta će biti uništena do 2050. godine, ako se ovako nastavimo ponašati, kaže Breakthrough, organizacija čiji je predsjednik bivši ministar odbrane Australije – dakle, ne baš ekolog – a što su prenijeli svi svjetski mediji.

Ova informacija je samo jedna u nizu, koji donosi ovakve naslove: “Inicijativa prema UN-u: Akademci objavili klimatsko vanredno stanje”, “Na pragu smo masovnog izumiranja zbog ‘kiseljenja’ okeana”, “Najtopliji juni u historiji!”, “Petmilionski grad ostao bez vode” – i to samo u posljednjih mjesec.

Zaostavština mrtve djece i uništene planete

Guglajte ove naslove, ako vas zanima u kakvom ozbiljnom momentu se nalazimo kao ljudski rod.

To su dostignuća svih – da podvučem svih – onih koji su od početka ovakve, “moderne” historije, imali uzde u svojim rukama, ma gdje živjeli i kako god se zvali, i koju god silu predstavljali.

Mi živimo danas ono što su nam oni ostavili juče.

Njihova su zaostavština mrtva djeca, uništena planeta, uplakane majke, betoniranje nepovjerenja i mržnje, spaljene šume, zagađena voda, smrtonosan zrak. Oni od nas, kroz sve kanale i na sva zvona, traže da ih slušamo i pratimo u tome što rade.

Iako nemamo veze sa njihovim rabotama, iako moramo spasiti i obnoviti ono što su nam uništili, iako moramo svojoj djeci objašnjavati nešto sa čim ni mi nemamo i nismo imali nikakvog dodira.

“Pa to su kreteni!”, emotivno je završila razgovor moja kćerka, odlazeći da spava i sanja neki bolji svijet koji im moramo izgraditi.

Koji im moramo izgraditi – ozbiljno i zajedno.

Izvor: Al Jazeera