Je li realna konfederacija na Balkanu?

Gligorov i Izetbegović predložili su konfederaciju, koju bi činile nezavisne Slovenija i Hrvatska s ostatkom Jugoslavije (Reuters)

Kada su pre krvavog raspada bivše velike države lideri tadašnjih jugoslovenskih republika tražili rešenje za mirno razdvajanje, predsednik Makedonije Kiro Gligorov i predsedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović predložili su konfederaciju, koju bi činile nezavisne Slovenija i Hrvatska sa ostatkom Jugoslavije, odnosno Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom.

Slobodan Milošević i Franjo Tuđman su, u ime Srbije i Hrvatske, sa indignacijom odbili taj predlog. Računali su, valjda, na podelu Bosne i Hercegovine i stvaranje “velike Srbije” i “velike Hrvatske”. Od tada do danas raspad Jugoslavije još traje, jer Srbija i Kosovo i dalje ratuju. Doduše, ti ratovi su, za sada, verbalni, ali nije isključeno da i oružje ponovo progovori.

U Srbiji je, kao i devedesetih godina prošlog veka, najveći problem to što su “slobizam” i “šešeljizam” i dalje na delu. Milošević je najpre hteo da uzme “srpski deo” Bosne (i Hercegovine), a potom da protera Albance sa Kosova i tamo naseli Srbe iz Krajine. Zbog toga je zaratio sa okruženjem, a zatim i sa celim svetom.

Pljačka pod zaštitom države

Miloševićev režim je srušen 2000. godine, ali su njegovi nacionalistički naslednici smislili perfidniji način pljačke građana od ratnog. Amputirali su bivšu srpsku južnu pokrajinu tako što su je prebacili u preambulu Ustava, e da bi preko medija urlikali od takozvanih fantomskih bolova, skrećući tako pažnju građana od stvarnih životnih problema i pljačkajući budžet Srbije do samo njima znanih granica. Jer, samo oni znaju koliko, kome i zašto šalju novac iz budžeta Srbije navodno pomažući Srbe sa Kosova. To se zove pljačka pod zaštitom države.

I pored svega, međutim, iz takozvanih dobro obaveštenih krugova Sjedinjenih Američkih Država stiže jedna pomalo nestvarna vest. Za konačno rešenje sukoba na Balkanu u igri je ponovo predlog Izetbegovića i Gligorova – da se stvori konfederacija, ili savez, nezavisnih država Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i Makedonije. Dobro obavešteni krugovi čak tvrde da je plan počeo da se realizuje. Navodno je u tom planu bila pobeda demokrate Zorana Zaeva nad nacionalistom Nikolom Gruevskim u Makedoniji. Takođe i ulazak građanski orijentisanog bosanskog Hrvata Žejlka Komšića umesto nacionaliste Dragana Čovića u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Najveći problem je ponovo Srbija, sa svojim “slobizmom””i “šešeljizmom”, odnosno nacionalističkom i kriminogenom vlašću. U tom smislu, kaže moj izvor, na Zapadu se sa simpatijama gleda na eksploziju građanskog gneva u Srbiji. Ljudi traže slobodu koju su građani većine evropskih zemalja dobili još krajem 18. veka. Tada je Francuska buržoaska revolucija srušila feudalizam i tada je rođena današnja zapadna civilizacija. Revolucija je lansirala parolu “Sloboda – bratstvo – jednakost” i od tada, kada je vlast u pitanju, ne postoji volja svemoćnika ili diktatora, ma kako se zvali.

Vođa i državni udar

I Srbija, kao sve ostale države u okruženju, ne može biti suverena ako njeni građani nisu suvereni, već je suveren jedan jedini čovek – vođa. Svaki protest protiv takvog stanja u Srbiji vođin tabloidni glib proglašava državnim udarom. Oni su majstori zamene teza, jer time prikrivaju da je njihov vođa u Srbiji davno napravio klasičan državni udar tako što je zgazio Ustav, zatvorio parlament kao zakonodavnu i uništio pravosuđe kao sudsku vlast.

Ako duh bune u Srbiji uspe da natera vođu da podnese ostavku i vrati zloupotrebljeni mandat građanima, stvoriće se svi uslovi da zaživi savez nezavisnih država na Balkanu i time se na najbolji način definitivno završi raspad Jugoslavije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Agencije