Korona virus je zahvatio više od 100.000 hiljada ljudi na svijetu u posljednjih nekoliko mjeseci. Od toga je, po Worldometeru ozdravilo gotovo 70.000, a umrlo više od 3.800 ljudi, od čega najviše starije populacije, te osobe koje su imale prethodne zdravstvene probleme.
Svjetska zdravstvena organizacija je pozvala sve zemlje da ulože napore kako bi smanjili širenje ovog virusa.
Iako niti jedna virusna pojava ne treba izazivati preveliku paniku, naročito ako nema ni približnu stopu smrtnosti ili zaraznosti kao ebola koja je od 2013. do 2016. godine rezultirala smrću više od 11.300 ljudi sa smrtonosnom stopom od 40 posto, potrebno je dati pažnju i adekvatnu pripremu kako bi se smanjilo narušavanje normalnog funkcionisanja društva.
Po nekoj logici, prvo osoblje koje bi trebalo biti upoznato sa potrebnim slijedom aktivnosti jesu zdravstveni radnici – zar ne?
Koliko su naše zdravstvene institucije i medicinsko osoblje (ne)spremni je jako upitno i već zabrinjavajuće.
O procedurama testiranja na korona virus
Moj prijatelj, koji je inače stranac, i koji putuje jako puno, došao je prije nekoliko dana u Bosnu i Hercegovinu i zamolio me da se raspitam da li se može testirati na korona virus i koje su procedure.
Prije nekoliko dana je Federalno ministarstvo zdravstva formiralo Krizni štab, a zatim je formiran i Krizni štab Kantona Sarajevo. Misleći da je do sad cjelokupno osoblje upoznato sa procedurom, s obzirom na poduzete mjere, prva instanca koja mi je pala na um je bio naravno Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Nazvala sam i pojasnila situaciju misleći da će osoba na drugoj strani veze dosad već znati i proceduru i odgovor.
– Jedno pitanje… Moj prijatelj, inače stranac, putovao je mnogo ovih dana, pa se pita da li bi se trebao testirati na virus i koja je procedura?
– Sad ću ja Vas povezati sa Urgentnim odjelom.
Misleći da će neko iz Urgentnog odjela biti bolje upoznat, ponovila sam isti upit. Međutim, gospođa na Urgentnom odjelu mi je rekla da bi trebala zvati Epidemiološki odjel i izdiktirala mi broj mobitela i spustila slušalicu prije nego što sam uspjela sačuvati broj.
Moja greška, priznajem. Razumijem da možda već svi pomalo gube strpljivost sa ovim pitanjima, ali bi upravo zbog toga svi do sad trebali biti upoznati sa procedurom? Ne želeći da se vraćam na istu osobu potražila sam zvanični broj Epidemiološkog centra.
Kad te ni ne poslušaju, pa spuste slušalicu
Nazvala sam taj broj koji naravno nije bio dostupan, te odlučim nazvati hitnu. Oni su iz mog ličnog iskustva obično mnogo spremniji na bilo koje slučajeve te sam okrenula jedan broj. Neko se javio na telefon i počeo pričati s drugom osobom pored sebe i prije nego što sam uspjela shvatiti da me zapravo niko ne sluša, spustio mi je slušalicu.
Već pomalo iznervirano nazvala sam drugi broj hitne i napokon dobila osobu koja me je zapravo saslušala:
– Gdje je taj prijatelj?
– U Sarajevu.
– Idite u najbliži dom zdravlja.
Okrenuvši broj doma u Vrazovoj, javio se neki gospodin, koji mi je dao pomalo komične upute:
– Sačekajte. Sad ću ja naći Vama broj ovog epidemiologa (opet??). Vi pojasnite sve epidemiologu pa nek’ Vam kaže da li je taj vaš drug “neđe zglajz'o”.
Konačno konkretne upute
Moram priznati, malo me je nasmijao i srećom, ovaj put sam uspjela memorisati broj epidemiologa te dobila osobu koja mi dala konkretne upute:
– Ima li taj gospodin temperaturu?
– Nema.
– Neka ide 14 dana kući u karantenu i neka ne izlazi.
– Ali, može li se testirati?
– Ne može se testirati jer se samo slučajevi za hospitalizaciju mogu testirati na korona virus. Gospodin neka ne izlazi 14 dana iz kuće.
Jedino što mi je od ovog savjeta pomoglo jeste činjenica da me je neko prestao upućivati na drugi odjel ili drugog “stručnjaka”. Pomalo uznemirena činjenicom da samo za ovako jednostavnu uputu morala toliko tražiti, mnogo misli mi je prošlo kroz glavu. Uprkos tome što su formirani krizni štabovi, da osoblje upućuje sa jednog odjela na drugi, sa jednog stručnjaka na drugog, izgleda da vrlo malo zdravstvenog osoblja uopće poznaje procedure ispitivanja i tretiranja korona virusa.
Koja je tačno uloga kriznih štabova?
Nakon ovog iskustva postavljam sebi, kao građanin, sljedeća pitanja:
– Zašto zdravstvene institucije nisu bolje upoznate sa procedurom ispitivanja korona virusa?
– Koja je tačno uloga kriznih štabova?
– Koliki je kapacitet testiranja korona virusa i da li ćemo biti dovoljno spremni ukoliko se poveća broj oboljelih u BiH?
– Ukoliko ne postoji neka jasna i efikasna uloga kriznih štabova, da li to znači da će članovi kriznih štabova biti plaćeni iz budžeta za tu ulogu? Koliko će to koštati građane BiH?
Uglavnom, dragi građani, izgleda da su upute u slučaju sumnje da ste zaraženi korona virusom vrlo jednostavne: ne možete se testirati na korona virus, osim ako ste slučaj za hospitalizaciju, bez obzira na to kuda ste putovali posljednjih nekoliko dana. Ukoliko je pasoš na vašoj strani i vratili ste se iz korona-rizičnog mjesta, a osjećate se ipak dobro, imate dobar alibi da ne idete na posao cijelih 14 dana.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera