Oglasi

Jasenovac, komemoracija s nelagodom

Jasenovac i Bleiburg stalno se, u nekrofiličarskom politikantstvu, perpetuiraju kao dva sudbinska narativa današnje Hrvatske.
Jasenovac je od 1990. naovamo, a naročito zadnjih godina, markiran i izložen silovitom revizionističkom skeniranju u kojem nerijetko prednjače razni nadripovjesničari i kvazistručnjaciEPA

Iskazivanje počasti žrtvama ustaškog koncentracijskog logora u Jasenovcu postalo je točkom silnih političkih i ideoloških sporova koji su protekle tri godine rezultirali dvama pa čak i trima odvojenim komemoracijama na tamošnjem spomen-području.

Tako je bilo i ove godine. Službenu komemoraciju na koju su došli predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković bojkotirali su predstavnici Srba, Židova i Roma te Savez antifašističkih boraca i antifašista.

Oni su svoj komemorativni skup održali nekoliko dana ranije zamjerajući HDZ-ovoj vlasti da neiskreno obilježava jasenovačku tragediju i tolerira sve snažniji povijesni revizionizam žmireći na revitalizaciju pozitivnih sentimenata spram ustaškog režima i NDH. Također zamjeraju onima na vlasti da zdušnije i iskrenije sudjeluju u komemoraciji u Bleiburgu nego u Jasenovcu.

Osluškujući već i sam glas javnosti u Hrvatskoj nije teško zaključiti da ne samo komemoracija, nego i čitav sklop Jasenovca kao mjesta strašnih zločina, danas biva obavijen aurom nelagode.

Nametnuta veza Jasenovca i Bleiburga

Kao historijski i politički toponim, Jasenovac je od 1990. godine naovamo, a naročito zadnjih godina, markiran i izložen silovitom revizionističkom skeniranju u kojem nerijetko prednjače razni nadripovjesničari i kvazistručnjaci.

Budući da se samo postojanje jasenovačkog logora i žrtava ne može poreći, očiti je cilj većine tih revizionističkih pokušaja da karakter i funkciju logora prikažu u što blažem svjetlu, a broj žrtava svedu na „najprihvatljiviju“ mjeru.

Mimo toga nametnuta je i vremenom uspostavljena gotovo neumitna veza s tragedijom koja se neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata dogodila na brojnim križnim putevima, a kulminirala je pokoljem na Bleiburgu gdje su partizanske snage u brutalnoj odmazdi, bez suda i presude, likvidirale na tisuće ideoloških neprijatelja, u prvom redu ustaša.

U odnosu na te, ljudski gledano, zastrašujuće zločine počinjene na Bleiburškom polju i putem do njega, Jasenovac se danas izlaže neprestanoj sumnji, (kvazi)znanstvenim provjerama i relativiziranju ondje počinjenih zločina: likvidacija političkih neistomišljenika, masovnog pokolja Srba, genocida nad Romima i holokausta nad Židovima. Nastoji se to sve sustavnijim forsiranjem tvrdnje da je Jasenovac bio radni, a ne koncentracijski logor formiran na temelju politike rasne, nacionalne i vjerske isključivosti u NDH.

Na perverzan način Jasenovac i Bleiburg simbolički s zamijenili uloge. Iako se komemoracija u Jasenovcu i dalje održava pod visokim državnim pokroviteljstvom (kao i ona u Bleiburgu) i premda najviši državni dužnosnici dolaze tamo odati počast žrtvama, teško se oteti dojmu da to čine sa zadrškom i nelagodom, jer moraju, kao da pritom imaju kamen u cipeli.

Zloćudna poigravanja brojem žrtava

Uzroci te nelagode sežu najprije do komunističke vlasti u Titovoj Jugoslaviji koja je iskovala mit o Jasenovcu kao ovdašnjem „malom Auschwitzu“, a zatim i do one demokratske u devedesetima. Ona prva je u furioznom pobjedničkom gnjevu broj žrtava logora u Jasenovcu napuhala do nevjerojatnih 700.000, a potonja je to brojku maksimalno ispuhala.

Povjesničar i prvi predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, baratao je brojkom od 30.000 ubijenih, dok danas suspektni slovenski istraživač UDB-inih arhiva Roman Leljak konto jasenovačkih žrtava podvlači perverzno preciznom brojkom od njih 1.654.

Jedan od vodećih međunarodnih stručnjaka za povijest NDH, njemački povjesničar Alexander Korb, prošle je godine u intervjuu zagrebačkom Jutarnjem listu kazao da je, prema nalazima većine nepristranih istraživača, broj žrtava u Jasenovcu bio nešto veći od 100.000. No Korb je usto pripomenuo kako su sva licitiranja brojkama ubijenih i umrlih u logoru u Jasenovcu zapravo „odvratna igra brojeva među nacionalistima“.

Spomen-područje Jasenovac i dan-danas nasilno opterećeno tim ideološki nastranim prebrojavanjim kostiju i pristranim tumačenjima da je ondje bio radni logor u koji su ljudi malne dovođeni kako bi tamo izučavali zanate i radili za opće dobro.

O Jasenovcu se danas u hrvatskim školama uči malo i površno pa ne čudi što mnogi ovdašnji osmoškolci i srednjoškolci ne znaju čak ni gdje se nalazi to mjesto, a za ono što se tamo zbivalo više čuju iz morbidnih poskočica tipa „Jasenovac i Gradiška Stara“.

Nedavno je tako objavljen podatak da je prošle godine Jasenovac posjetilo samo 15 skupina učenika iz Hrvatske, manje negoli iz inozemstva, odakle je stiglo 19 učeničkih ekskurzija, ponajviše iz Italije.

Postavši svjesno toga, Ministarstvo obrazovanja nedavno je preporučilo da učenici u sklopu nastave građanskog odgoja posjete spomen-područje Jasenovac kako bi shvatili razmjere zločinačke ideologije pod kojom se proganjalo i ubijalo pripadnike drugih naroda i vjera te političke protivnike.

U Jasenovac s kamenom u cipeli

Ta uvelike zakašnjela preporuka razotkriva srž današnje nelagode kada je Jasenovac u pitanju. Ta je nelagoda posljedica višedesetljetnih ideoloških nadmetanja i bezdušnih preturanja po kostima ondje ubijenih i umrlih. Kakav god da sud i procjenu iznijeli nepristrani, mahom strani autoriteti, ovdašnji će samozvani specijalizirani viktimolozi i ideolozi udarati svojim prilagođenim istinama.

U tom se nekrofiličarskom politikantstvu Jasenovac i Bleiburg stalno perpetuiraju kao dva sudbinska narativa današnje Hrvatske. Jer na sam spomen Jasenovca druga strana smjesta poteže Bleiburg. Jedan se zločin opravdava drugim, a žrtvama na obje strane nikako se ne da mira. Grobnice se otvaraju kao kaverne, na njima se grade političke karijere i uspostavljaju novi politički disbalansi.

O tome je ove godine na jednoj od one dvije zasebne komemoracije podno monumentalnog kamenog cvijeta u Jasenovcu govorio Ognjen Kraus, predsjednik koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj.

„Da ste u razgovore s nama uložili onoliko energije koliko ste uložili u komemoraciju u Bleiburgu, bila bi jedna komemoracija. Tražimo samo da poštujete hrvatske zakone kao što ćete poštovati austrijske. Vrijeme je da prijeđemo s riječi na djela, da se pogledamo u oči, i ako se složimo da je NDH bila zločinačka tvorevina te da treba zabraniti i njezine oznake. Neka se jasno kaže da se holokaust događao u Hrvatskoj i da oni koji to negiraju moraju snositi posljedice”, poručio je Kraus hrvatskim vlastima.

Vidjet ćemo dogodine kako je primljena njegova poruka i hoće li predstavnici vlasti, prije odlaska u Jasenovac, izbaciti onaj kamen iz cipele.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.