Hrvatska ‘pod nogama’

' Ma to je mali napravio. Prodaje preko interneta. Kazao da će bit hit' (Amazon)

Kakav je to bio procvat domoljublja! Devedeseta godina, stoljeće dvadeseto, sve je bilo u šahovnici. Crveno-bijeli kvadrati svuda, gdje god se okreneš.

Na glavnom zagrebačkom, a time i hrvatskom trgu (zvao se onomad Trg Republike), na njegovom sjeverno-zapadnom dijelu, tamo prema tržnici Dolac, brzorastući poduzetnik iz pasivnih dalmatinskih krajeva zauzeo je stotine četvornih metara prostora. Nisi mogao proći, a da se ne očešeš o neku od zastava, da ne srušiš koji grb, nogom gurneš Tuđmanov portret ili šalicu-šahovnicu.

U svom tom cirkusu posebno mjesto uvijek su zauzimale  limenke. Da, baš limenke. Onako, bezvezne, kakve limenke već jesu. Istina, nisu one te 1990. bile baš svakodnevica kao danas, ali nisu bile ni tako daleko kao desetljeće ranije kada si do limene Coca-Cole mogao doći samo ako si se nekako dočepao Trsta. Pa je s posebnom pažnjom čuvaš, bahatiš se pred nesretnicima čiji roditelji nisu mogli ni do Rijeke, ili je pak ponosno podijeliš s milom osobom.

E takva limenka vratila nam se te 1990. na mala vrata kao vrlo značajan predmet. Čak i važniji od one Coca-Cole koja bi vazda završila kao čuvar olovki, flomastera, bojica i ostalih čuda kojima se već služe osnovnoškolci.

Čisti hrvatski zrak

Ova je bila drukčija. O, i te kako drukčija. Na njoj je, naime, pisalo: „Čisti hrvatski zrak“. Moram priznati da tada kao „krivo“ odgojen osamnaestogodišnjak nisam „na prvu“ shvatio što se time hoće reći. U potpunosti nezainteresiran za sav taj dernek oko sebe i okrenut meni tada puno važnijim stvarima, kao tele sam buljio u bezveznu konzervu toliko lošeg dizajna da bi čovjek najradije povratio u nju.

I tako je to trajalo, dok nisam kod prijatelja u stanu, na počasnom mjestu, uz knjigu „Bespuća povijesne zbiljnosti“ Franje Tuđmana i portret autora, ugledao i limenku. U dvije riječi sve mi je objasnio, a meni se sve otvorilo i počeo sam slagati kockice životnog mozaika, baš kao što na svoje zastave slaže onaj „brzorastući poduzetnik“ s početka teksta.

Limenka, dakle, ako je danas uopće potrebno objasniti s obzirom na sve što nas je snašlo, služi tome da se otvori kako bi hrvatsko pučanstvo konačno slobodno udahnulo „čisti hrvatski zrak“, bez onih ekoloških zagađenja koja u obliku ugljikovog dioksida od Dunava do Prevlake (via Drina) izdišu svi oni ostali. „Ostali“ su tada bili Srbi, a uskoro su im se pridružili i, kako se onda govorilo, Muslimani.

Puno je vremena od tada prošlo. Neki od tih „ostalih“, nakon što su udahnuli „čisti hrvatski zrak“, izdahnuli su svoj zadnji „nečisti“. Ni s druge strane nije bilo puno drukčije. Svaka strana imala je svoje limenke i svoj „zrak“.

Danas, evo dvadeset je ljeta prošlo, isti oni koji su nam prodali tu „čistoću“ okrenuli su ploču, pa nas uvjeravaju da je sve u slobodnom tržištu, da je vrijeme da se okrenemo profitu i poduzetništvu.

Upravo u takvoj atmosferi prije neki dan dočekala nas  vijest o novom proizvodu koji se ne prodaje više na centralnom hrvatskom trgu (sada, bana Josipa Jelačića), s obzirom da više nije pristojno raditi dernek gdje derneku nije mjesto, nego na – Amazonu!

Zastava na svemu

Ta internetska tvorevina, simbol trgovanja putem međumrežja koju samo kineski Alibaba može ugroziti, u svoju ponudu uvrstio je, ne biste vjerovali, otirač s jasno odštampanom hrvatskom zastavom!

Da, baš otirač. Ono kad dođeš kod susjeda, pa kao svaki pristojan čovjek – ako već nećeš skinuti obuću – obrišeš cipele.

Zamislite situaciju da tako ravno iz polja kreneš vratiti lopatu koju si posudio još Bog zna kad, pa ti je već samo zbog toga neugodno, a osim toga očajnički moraš na zahod, požuriš u kuću da to riješiš i popiješ koju s komšijom i – automatski obrišeš noge. Hrvatskom!

Uf, krajnje nezgodno! Vrlo, vrlo nezgodno. Svašta ti prođe kroz glavu dok već koračaš hodnikom tek naknadno osvijestivši što si u stvari napravio. I za manje stvari ovdje se gubila glava. Istina, drukčije je vrijeme, poduzetništvo treba podržati baš kao i pravo svakoga da u okviru političkog liberalizma ima otirač kakav hoće, ali ipak…

Vraćaš se i pokušavaš spasiti što se spasiti može. Šteta je, međutim, već učinjena. Ne samo da su dalmatinski i istarski grb netragom nestali, nego si još s tim svojim cipeletinama u povijest poslao i pola šahovnice. Uznevjereno se okrećeš, ne znaš što bi od sebe. Ipak, ako ništa drugo, barem je na šahovnici sada prvo polje hrvatsko pa možeš pokušati okrenuti sve na šalu.

„O čemu ti to?“, upita susjed.

„Otirač, zastava, ma sve je blato krivo…“, nisi baš siguran u sebe.

„Kakav otirač?“, sad je već i on zainteresiran.

„Pa, ovaj tvoj, za noge“, već se miriš sa sudbinom.

„A to!, Ma to je mali napravio. Prodaje preko interneta. Kazao da će bit hit.  Prvo je krenuo prodavat’ po 30 dolara, al’ nije išlo, pa je spustio na 20. Sjedi, popij kavu“, shvatio je komšija o čemu se radi.

„Aha“, sad si se i ti opustio.

„Vidio Poljake da to rade, pa krenuo i on, ali kaže da se neki ljudi pobunili, pa preko tog interneta potpisuju da mu se zabrani. Skoro 40 tisuća se diglo da se nema šta zastava stavljat’ na otirač, jer da se… čekaj, imam tu, pa da ti pročitam… ‘tako potiče nesnošljivost i mržnja prema Hrvatima'“, kopajući po papirima čita ovaj.

„A tebi pola familije izginulo u ratu, pa po tebi da potičeš mržnju?“, sad se i ti okuražiš.

„Rekao sam mu i ja da se ne petlja u to, ali znaš kakav je. Misli da sve zna, pa i da će se neko sjetit’ da je nogu u ratu izgubio. Zato valjda i gleda stalno otirače“, sad će već rezignirano susjed.

„Belaj“, na to ćeš ti opušteno, „nego morao bih na zahod“.

„Ako ti nije sila za sjest’ na školjku, Boga ti nemoj.“

„Zašto?“

„Zastava je i na papiru!“

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera