U današnjem svijetu, ljudi karijere po pravilu grade čineći i javno govoreći isključivo o stvarima o kojima pojma nemaju.
Jer današnji svijet kompetenciju vidi kao prepreku demokratiji: oni koji znaju moraju zaćutati da bi se čuli oni koji imaju pravo da kažu sve što ne znaju.
U takvom svijetu numerolozi, astrolozi i horde drugih prevaranata još početkom decembra stanu nuditi svoja proroštva o onome što nas čeka u sljedećoj godini. Njihova predviđanja, naravno, ne vrijede ni p… boba. Nevolja je u tome što su jednako bezvrijedna i predviđanja učenih političkih i ekonomskih analitičara.
Slavni, ugledni, ekspertski Financial Times u nedavno objavljenom članku „Forecasting The World In 2020“, priznao je da je njihov tim stručnjaka prošle godine u ovo vrijeme, u članku u kojem su iznijeli predviđanja za 2019, pogriješio u čak četiri krupne stvari.
Predviđanja i kladionice
Financial Times je, recimo, predvidio da Brexita neće biti i da će Velika Britanija u 2019. donijeti odluku da ostaje u Evropskoj uniji. Slavna novina saopštila je, ne bez šarma britanskog humora, da su četiri promašaja ipak napredak – prije dvije godine su, nagađajući šta će se desiti u 2018., promašili u čak osam predviđanja.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Da ljudi iz Financial Timesa žive od klađenja, ne bi se najeli hljeba – očito. Oni, međutim, čine nešto mnogo štetnije: promovišu finansijski kapitalizam, koji čitav svijet vidi kao 1) resurs i 2) kladionicu.
Jeste li se pitali zašto su izlozi kladionica prekriveni tapetama na kojima su, najčešće, veliki sportisti u uzvišenim pozama? Te tapete asociraju na trijumf.
Istovremeno, kutije cigareta prekrivene su slikama tijela u raspadanju. Te slike svjedoče o bolu i propasti.
Klađenje nije stigmatizovano kao pušenje. Postoje zakoni koji pušače sprječavaju da duvanskim dimom uništavaju druge ljude.
Ne postoje zakoni koji u tome sprječavaju kockare: oni su slobodni da gube imetak i uništavaju vlastite porodice.
Država se brutalno miješa u odluku pojedinca da puši: kroz dizanje cijene duvana, ograničenje mjesta na kojima smije pušiti do, sutradan, ukidanja besplatne zdravstvene pomoći pušačima. Kladionice, pak, niču na svakom koraku.
Finansijski kapitalizam i proroštvo
Kocka je privilegovan porok zato što kockar perpetuira osnovni princip po kojem funkcioniše finansijsko tržište, dakle sam današnji svijet koji finansijski kapitalizam pokreće: proroštvo.
Još otkako je Nixon 1971. ukinuo zlatnu podlogu dolara, finansijski kapitalizam nije vezan za bilo šta opipljivo i tvarno.
Wall Street je globalno proročište. Jedini posao sveštenstva Wall Streeta je da pokušaju proreći: koliko će neka kompanija vrijedjeti u budućnosti. Na osnovu tog proroštva donose se odluke „kupuj“ ili „prodaj“.
Vrijednost kompanije, uključujući tu i one najveće – prije svega onih najvećih – ne počiva na ničem, rekosmo, opipljivom i tvarnom. Nije bitna bivša ili sadašnja vrijednost. Bitno je samo koliko će vrijedjeti sutra. A o sutra se ne zna: o sutra se proriče.
Kada je u decembru 2001. propao globalni gigant Enron, prodat je za doslovce – sitniš za kafu i cigare. Samo godinu dana ranije, njegova vrijednost na berzi iznosila je 65 milijardi dolara. Nakon sloma berze u jesen 2008, za sitniš je prodat i finansijski gigant Lehman Brothers.
Vrijednost te firme, neposredno prije nego će pasti na bezmalo ništa, na berzi je bila procijenjena na 690 milijardi dolara.
Gdje je nestao sav taj novac? Nije nestao, jer ga nije ni bilo. Berza je na 65, odnosno 690 milijardi dolara procijenila vrijednost proročanstava koje su izrekli proroci tih kompanija. Rečena vrijednost odnosila se na proročanstvo: koliko će Enronova i Lehman Brothersova proročanstva vrijedjeti sutra.
Piramidalna šema
Finansijski kapitalizam je piramidalna šema sačinjena od proročanstava, šema toliko iracionalna da je ljudima teško da povjeruju u nju, stoga gledaju u prevaru a misle da vide najbolji od svih mogućih poredaka.
Ja proričem da li je onaj ispod mene ispravno prorekao, dok onaj iznad mene proriče o mome proroštvu. Stvarna vrijednost finansijskog tržišta jednaka je vrijednosti duvanskog dima.
E, sad kad sam vam sve to ispričao, da vam kažem šta će se dešavati u 2020…
To, dragi moji, ne samo da ne znam, nego me i ne zanima. To, čak i da mogu, ne bih želio saznati.
Trump će biti smijenjen, ili neće. Osvojiće drugi mandat, ili neće. Škotska će izglasati nezavisnost, ili neće. Veliki gradovi će dobiti leteće taksije, ili neće. Četiri misije na Mars koje će biti poslate sljedeće godine biće uspješne, ili neće.
Nova utrka u naoružanju biće objavljena, ili neće. Olimpijada u Tokiju biće „najuspješnija“ do sada, ili neće. Španija će osvojiti Euro 2020, ili neće. Luka Dončić će postati NBA MVP, ili neće.
Čovjekov život ne sastoji se od proizvodnje, nego od trpljenja istorije. Današnji je svijet, pak, opsjednut proizvodnjom istorije. Izbrojte koliko ćete puta danas, listajući novine i surfajući internetom, pročitati riječ „istorijski“: triple-double, trijumf, sporazum… Kao da istorije nikad nije bilo, nego se sva proizvodi danas.
A šta fali tihom, skromnom životu? Šta fali tome da se ne teži ničem „istorijskom“, nego odmjerenosti i pristojnosti? Šta fali reći ne znam, onda kada vas pitaju nešto što ne znate – na primjer, šta nas čeka u godini pred nama? Šta fali reći: svijet je mnogo veći od mene; sve je, kad malo bolje razmislim, veće od mene? Šta znam o sebi? Kako malo onda znam o svijetu – šta fali reći?
Prepoznati i prihvatiti mir
Kako bilo… U 2020, i svakoj godini koja će nakon nje uslijediti, ili neće, želim vam da prepoznate i prihvatite mir u rijetkim trenucima kada se uspije pojaviti.
Želim vam da da iskoristite svaku mogućnost za sreću, ma kako se malom ta sreća mogla činiti – želim vam da je se ne odreknete u ime „većeg“ i „značajnijeg“.
Jer, kako je pisala Marguerite Yourcenar: „Katastrofa i propast će doći; nered će trijumfovati, no katkada će, s vremena na vrijeme, pobijediti i red. Mir će se uspostaviti između dva perioda nemira i tako obnoviti značenje koje smo vremenima pokušali dati. Neće sve naše knjige nestati, niti će naše statue, ako su slomljene, ležati neobnovljene; druge kupole i kapije izdići će se iz naših kupola i kapija; neki ljudi misliće, činiće i osjećaće kao mi; usuđujem se da računam na takve nasljednike, razbacane kroz vjekove, usuđujem se da računam na tu vrstu isprekidane vječnosti“.
U godini pred nama, i vama i sebi želim tu vrstu stare, zaboravljene, glamura i trijumfalizma lišene mudrosti.
Izvor: Al Jazeera