Guglači magle i nadzirujući kapitalizam

Google je nedavno predstavio svoj popis pojmova i osoba koje smo najviše tražili na internetu ove godine (EPA)

Nekad je važilo ono “s kim si, takav si”. Ako si htio vidjeti kako izgledaš ili na šta ličiš, gledao si u ogledalo. Razmišljanja o životu, banalnost svakodnevnice, najintimnije emocije dijelile su se s bračnim drugovima i drugaricama, prijateljima i prijateljicama, familijom ili ni s kim od pobrojanih do sam sa sobom.

Ako bi htjeli nešto saznati, nešto kupiti ili nekako se zabaviti, išli bi do pijace ili biblioteke, do robne kuće ili kafane. Ili do bogomolje, ako bi uz to tražili odgovore na pitanja svrhe ovozemljskog bivstvovanja. Lijek za bolest se tražio kod ljekara, apotekara ili u prirodi. Jednostavno, ljudi su imali granice, domovi su imali zidove, svijet je bio pun tajni.

A danas? Danas važi “šta guglaš, takav si”. Umjesto u ogledalu, odgovori na pitanja izgleda se nalaze u ekranu pretraživača.

Niko kao Karleuša i ‘Zadruga’

Najintimnija razmišljanja i najperverznije maštarije nalaze se pohranjene na serverima najmoćnije kompanije na svijetu. Sve što želimo znati ili imati, ma koliko bilo ispravno ili pogrešno, nalazi se upisano u uski bijeli prostor sa natpisom “Search”. Zaglibili smo u patološkoj vezi s programom za pretraživanje interneta, pa krucijalne odluke o našoj budućnosti, kao što je, primjera radi, ona o odlasku kod doktora, razvodnjavamo i usmjeravamo na osnovu savjeta koje nam ponudi omnipotentni Google.

Prije nekoliko dana Google je predstavio svoj popis pojmova i osoba koje smo najviše tražili na internetu tokom 2019. godine. Neki domaći portali su objavili (a da potvrdu te objave baš i nije moguće naći drugdje na internetu) da su Bosanci i Hercegovci u 2019. godini najviše pretraživali pojmove vezane za Jelenu Karleušu, pjevačicu iz Srbije.

U Srbiji treću godinu zaredom se najviše traže pojmovi vezani za reality programe, konkretno Zadruga. Zanimljivo je da je drugi najtraženiji pojam Berlinski zid, a ostatak liste najtraženijih pojmova je vezan za sportske događaje i tv serije.

U Hrvatskoj, ako je vjerovati Googleu i onima koji ga citiraju, najviše su se interesirali za rezultate izbora u Evropskloj uniji te štrajk, kao i njima zanimljive sportske događaje.

U poplavi vijesti sa portala koje nam pojašnjavaju, prenose i prepričavaju za čim smo tragali po bespućima virtualne realnosti, izdvaja se informacija sa početka godine, koja kaže da lista prvih deset pojmova koji su najviše pretraživani prethodne godine u Bosni i Hercegovini sadrži četiri pretrage pojma “zadruga”, dakle različite varijacije naziva šou programa tv stanice iz susjedne Srbije, što voajerima iz naših mahala pruža uvid u svaku sekundu života zatvorene zajednice, koju čine uglavnom bivši, aktuelni i wannabe celebritiji.

Odraz našeg beznađa

Karleuša ili Zadruga, gotovo pa je svejedno. Svakako nismo očekivali da će najpretraživanija riječi biti ‘PISA testiranje’, ili pitanje ‘kako postati nuklarni fizičar’.

Pretrage na Googleu su samo puki odraz naše balkanske realnosti, našeg gliba i beznađa, u kojem se pauze između odlaska na biro za nezaposlene i čekanja u redu za slovensku ili njemačku vizu popunjavaju surfanjem po detaljima života nesretnih zadrugara ili njihovih inačica u životu sa ove strane žice TV studija.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

A sportski događaji se ne pretražuju radi navijanja za omiljeni klub/reprezentaciju, nego da bi se potvrdila slutnja kako opet nije bilo sreće s listićem za kladionicu.

Ali, nije sve ni do nas, kakvi god da smo. Odnosno, mi smo samo jedna strana medalje, i to ona svijetla i vrlo naivna. Pokazuju to rezultati najpretraživanijih pojmova u drugim zemljama i regijama,  ali i više od toga, pokazuje to kompanija Goggle i njena ideologija, način funkcioniranja i njen spiritus movens.

Veza koju je ova fabrika para uspostavila s milionima ljudi zasnovana je na razmjeni informacija, pri čemu Google daje apstraktno, a dobiva vrlo konkretno, čini je moćnijom od većine država svijeta. I simbol je nečeg mnogo opasnijeg i zlokobnijeg.

Jedna vreća konzumenata

Simbol je takozvanog nadzirujućeg kapitalizma (surveillance capitalism), pojma kojeg je u široku upotrebu lansirala autorica knjige Doba nadzirajućeg kapitalizma, američka naučnica Shoshana Zuboff.

U srži ovog teorijskog koncepta, koji veoma detaljno i analitički secira principe funkcioniranja informacijskih giganata poput Googlea ili Facebooka, upotreba je ljudskog iskustva i ponašanja kao sirovine, najčešće besplatne, u svrhu komercijalne prodaje podataka koji su u temelju ciljanog oglašavanja.

Drugim riječima, to što mi većinski volimo znati sve o Jeleni Karleuši ili o nekom od patetičnih učesnika Zadruge te kakvog sličnog reality showa ne znači ništa drugo do da nas se može strpati u jednu vreću konzumenata određenih proizvoda. Kojih?

E pa, detaljnije o tome možete saznati kad otvorite svoj profil na nekoj od društvenih mreža, ili kad vam na e-mail računu počnu iskakati oglasi bazirani na ekstrakciji riječi koje ste koristili kada ste pisali prijatelju ili poslovnom saradniku.

Naša sklonost estradnom voajerizmu ili političkim vašarima i njena refleksija u online svijetu sama po sebi nije ni dobra, ni loša. Ona može biti argument za tezu da su sva ova naša balkanska društva duboko i neizlječivo zadojena palanačkim/mahalskim mentalitetom, u najgorem smislu tih riječi.

Koga mi to zanimamo?

Ali, druga strana ove medalje je činjenica da korporacije koje vladaju svijetom i države koje im služe ne zanimamo ni mi kao pojedinci, ni naša društva/banana državice kao kolektivi, nego samo i isključivo mi kao sirovine za mužu besplatnih informacija, a naša društva kao farme ovaca za šišanje.

Mi, kao slikari naivci, koji rado i bez suvišnih pitanja poklanjamo sve svoje podatke i tajne kako bi nas što lakše i što brže natjerali da kupimo nešto što nikada nismo željeli imati.

Zato je opravdano postaviti pitanje: ako smo se već predali neoliberalnom kapitalizmu i konzumerizmu u stvarnom svijetu, pa moramo li dići ruke i skinuti gaće i u onom virtualnom?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera