Godinu nakon slavlja Vatrenih: Jesu li žalosne sove bile u pravu?

Vatreni
Vladajući i politička 'elita' uopće ne mogu se nadati da će ih na ulici dočekivati i pozdravljati kao hrvatske nogometne junake (AP)

Prije točno godinu dana, 16. srpnja 2018. godine, zrakoplov Croatia Airlinesa s ‘Vatrenima’, novim svjetskim viceprvacima u nogometu, u niskom je letu nadletio Zagreb i sletio u zagrebačku zračnu luku, odakle je krenulo ‘epsko’ probijanje hrvatskih junaka šest sati kroz gomilu koja ih je pozdravljala duž cijele rute u otvorenom autobusu do središnjeg zagrebačkog Trga bana Josipa Jelačića, gdje je slijedila rijetko viđena kulminacija proslave čudesnog i najvećeg postignuća hrvatskog nogometa u povijesti.

Neviđena euforija tih je dana tresla Hrvatsku, dočeci su organizirani i u gradovima hrvatskih reprezentativaca, a ponos, razdraganost i zajedništvo u slavlju preplavili su srca nacije, dok su političari isticali kako ‘Vatreni’ trebaju biti primjer i putokaz i njima i cijelom društvu što se sve može postići uz rad, upornost i zajedništvo koje su hrvatski reprezentativci demonstrirali na terenima u Rusiji.

Hrvatska i njezina nogometna reprezentacija su postali jedni od najpretraživanijih pojmova na Google tražilici, svjetski mediji, pogotovo nakon prolaza u finale, danima su objavljivali tekstove o maloj Hrvatskoj u velikom finalu Svjetskog prvenstva u nogometu.

Hrvatska turistička zajednica plasirala je spot s hrvatskim nogometašima, koji je postao hit na internetu, a posjet stranici HTZ-a porastao je za 250 posto.

Šansa, skepsa i zebnja

Ekonomski, marketinški, PR, turistički i drugi stručnjaci tumačili su da je uspjeh ‘Vatrenih’ neprikosnovena turistička promocija, ali i šansa za ukupno hrvatsko gospodarstvo i predlagali strategije kojima bi se ovaj uspjeh mogao kapitalizirati – pojačati interes za Hrvatsku uopće, posebno u ekonomskom smislu, brendirati i promovirati zemlju od nešto više od četiri milijuna stanovnika kao domovinu svjetskih nogometnih viceprvaka i velemajtora.

Istovremeno, titrala je tih dana u dijelu građana ipak i skepsa i zebnja da će se, kada euforija mine, sve vratiti na staro, a primjer ‘Vatrenih’ utopiti u starom sivilu hrvatske političke, društvene i ekonomske svakodnevice.

Točno godinu dana nakon spektakularnog dočeka na kojem je bilo više od pola milijuna ljudi i koji je odjeknuo u svjetskim medijima, neke od perjanica hrvatske momčadi na SP-u u Rusiji prisjetili su se toga dana s dojmovima koji ni do danas nisu izblijedjeli, ističući da su tek po povratku u Hrvatsku, vidjevši što ih je dočekalo, shvatili kakav su i koliki uspjeh postigli.

Ipak, iako se svega na isti način i s istim dojmovima, ponosom i zadovoljstvom u hrvatskim medijima prisjetio i izbornik Zlatko Dalić, izrazio je i žalost – kaže da se od tada nije promijenilo baš ništa te da Hrvatska od njihova uspjeha nema ništa konkretno jer nije iskoristila taj fantastični trenutak, titulu viceprvaka svijeta.

“Na euforiji i zanosu koji su nas nosili puno se toga moglo napraviti, trebali naplatiti medalju i sve što s njom ide, ali mi smo to propustili”, rekao je Dalić.

Dalić: Uspjeh nije iskorišten 

Istaknuo je tadašnju priču o novom stadionu i ulaganju, a do sada, kaže, nema prvog koraka. A bolje, navodi, nije ni u nekim drugim područjima. 

“Sve je ostalo kako je bilo. Po ne znam koji put pokazalo se da je sport taj koji najbolje promovira Hrvatsku, pogotovo taj nogomet. To što smo mi napravili nešto je nestvarno, nepojmljivo, zato je cijeli narod i naciju učinilo poznatom i omiljenom u svijetu. Nažalost, nogometu ništa nije vraćeno. OK, možda se još što pomakne, ali zasad to nisam vidio. Što je još gore, to je općenita priča, ne samo u nogometu, ni u turizmu, ni u gospodarstvu, niti u bilo čemu nismo učinili što smo mogli. Možda gledam previše idealistički, možda se nešto mnogo nije ni moglo napraviti, ali mislim da se trebalo barem pokušati učiniti pomak u svakom segmentu”, rekao je Dalić za Sportske novosti.

Možda se i dogodi pomak o kojem izbornik priča, ali to vrijeme, čini se, još ne nastupa.

Iako su brojni stručnjaci prije godinu dana isticali u prvom redu golem turistički potencijal nogometnog uspjeha u Rusiji, u Hrvatskoj se danas govori o ‘srpanjskoj rupi’ u sezoni, brojni turistički djelatnici ističu laganu paniku zbog lošije popunjenosti turističkih kapaciteta, posebno u privatnom smještaju.

Radnika kronično nedostaje, mnogi turisti, kako domaći tako i strani, cijene u pojedinim destinacijama ocjenjuju sramotno visokim, a ponudu krajnje nezadovoljavajućom.

Ukupni podaci s terena raznoliki su i različito se tumače, pa jedni procjenjuju bi sezona trebala biti na razini prošle, dok drugi upozoravaju na pokazatelje lošije sezone u ovom za Hrvatsku iznimno bitnom segmentu gospodarstva, koji čini petinu BDP-a.

U svakom slučaju, kako ocjenjuju neki marketinški stručnjaci, podaci ukazuju na to da uspjeh ‘Vatrenih’ u turizmu, kako na nacionalnoj i institucionalnoj, tako ni na lokalnim razinama pojedinih destinacija, nije ni blizu dovoljno iskorišten u gospodarskom smislu i jačanju prepoznatljivosti i promocije Hrvatske u svijetu.

Bez sjaja nogometnog srebra

Za njihovim primjerom nije se, dojam je, povela niti politička ‘elita’ – dvojica od ministara koji su prošle godine sjedili na sjednici Vlade u ‘kockastim dresovima’, posljednjih su dana pritisnuti medijskih napisima o navodnim aferama dali ostavke.

Radi se na rekonstrukciji Vlade, nagađa se da će morati otići još neki ministri koji su se na naslovnicama pojavljivali zbog prozivki o navodnim aferama ili navodnom lošem radu, dok oporba poziva na izvanredne izbore jer je aktualna Vlada, kako neki oporbenjaci tvrde, jedna od najkorumpiranijih do sada.

Kako god bilo i radilo se o stvarnim ili samo navodnim aferama, turističkoj sezoni na razini prošle ili slabijoj, rastu gospodarstva ili zaostajanju u pojedinim segmentima, tmurna je to slika bez tračka sjaja svjetskog srebra u nogometu, a hrvatski građani ne mogu se nadati da će ih uskoro preplaviti euforija zbog rezultata vladajućih i političkih ‘elita’ uopće, a one se, pak, zasigurno ne mogu nadati da će ih na ulici dočekivati i pozdravljati kao hrvatske nogometne junake.

Godinu dana kasnije, nekako je dojam da su one ‘žalosne sove’ koje su čak i u trenucima najveće i općenarodne euforije, slavlja, nade i nanovo otkrivenog zajedništva izražavale skepsu i pesimizam, ipak (ponovno) ispale u pravu.

Izvor: Al Jazeera