Dva Talmuda, deseci Hagada, a samo jedna Sarajevska

Možda je i simbolika njene sudbe bila određena već krajem 15. stoljeća, kada je sa zamka Alhambre zauvijek srušen znak polumjeseca (Al Jazeera)

Vjerovanje u život poslije smrti, vjerovanje da svako doba života ima svoju ljepotu nisu samo misli judaizma. Ako talmudska kreacija predstavlja skoro najviši domet koji je judaizam pružio čovjeku, onda Hagade svojom pričom, kazivanjem, još uvijek pobuđuju ne samo interes naučnika, nego i divljenje umjetnika. Većina zna da je Talmud velika zbirka zapisa koja sadrže učenje rabina i da je njegova osnova zbirka rabinskih učenja koju je pripremio knez Juda (Mišna). Veći dio Talmuda čini Gemara, zbirka rasprava o Mišni. Ali se malo zna da postoje dva Talmuda – palestinski i babilonski.

Talmud je višetomna enciklopedija. Malo je ljudi koji su ga cjelokupnog pročitali, još manje je onih koji su ga shvatili. Za razliku od Talmuda, Hagade obuhvaćaju stotine i stotine legendi i bajki. Prohujali su vijekovi, mnogi i ne znaju koliko ima Hagada, ali jedna svojom ljepotom izaziva publicitet, pred njom pala je svaka ideologija. Kad bi ona mogla progovoriti, najvjerodostojnije bi ispričala svoj doživljaj i tajnstveni put Božiji kako je stigla do Sarajeva.

Ovo pitanje je dugo zbunjivalo i istraživače. Danas se zna da postoji više Hagada. A, svojom estetikom se naručito ističu: Zlatna Hagada (British Library Museum London), Sarajevska Hagada (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine), Jevrejska rukopisna hagada Johna Rylandsa (University Librery of Manchester), Jevrejska rukopisna svaštica, ili Francuska Hagada (Britisch Library Museum London), Španska Hagada (British Library Museum London), Hagada Josepha Leipnika, ili Hamburška Hagada (Britisch Library Museum London), Lajpciški Mahsor, ili Njemačka Hagada (Karl Marx Universitat Leipzig), Barcelonska Hagada (Britisch Library Museum London), Rothschlodov Sidur, ili Firentinska Hagada (Jewisch Theological Seminary of Amerika New York), Kaufmanova Hagada (Magyar tudomananyos academia konyvtara, Budapest), Sjevernonjemačka Hagada (Staats und Universitats bibliothek Hamburg), Darmstadtska Hagada (Hessische Landes und Hochchulbibliotek Darmstadt), Druga nirnbeška Hagada (Schockenov Institut Jerusalim), Oxfordska Hagada (Bodleian Library Oxford)…

Prkosni opstanak 

Od svoje pojave, ta mistična knjiga, bogatstvom minijatura, ilustracija, ornamentike i interesantnih incijala, daje utisak gledaocu neke fascinantne i neobjašnjive poente. A još više svijet impresionira ovo remek-djelo još uvjek nepoznatog umjetnika. Ova rijetka knjiga poznata je pod imenom Sarajevska Hagada. Neko bi se, s pravom, mogao zapitati kako to da je nadživjela carstva, imperije i civilizacije? Zbog ljepote, vjerovatno je pomalo i ukleta, a tako smiona i postojana.

U 14. stoljeću u Španiji je rođena, u zemlji smjene utjecaja Istoka i Zapada. Iako je nastala u nemirnom dobu, ova ljepotica preživjela je sudbinu sličnu onoj progonjenog naroda. Izazivala je, i još izaziva, historičare umjetnosti zbog neotkrića identiteta njenog tvorca. Mislim da je u tome baš i njena čarolija i dobro je dok je nepoznati, a već davno preminuli umjetnik, još tajanstven. Baš u tome je i smisao i poenta njenog postojanja da zbunjuje i istraživače i žive posmatrače.

Možda je i simbolika njene sudbe bila određena već krajem 15. stoljeća, kada je sa zamka Alhambre zauvijek srušen znak polumjeseca. Pod vladavinom katoličkih monarha Ferdinanda I i Izabele Kastiljske, i iz Portugala, pod vladavinom kralja Manuela, val nesrećnih izgnanika je krenuo 1496. godine na put neizvjesnosti i čuda.

A dolazak osmanskog upravljača na jugoistok Evrope Jevreji doživljavaju kao oslobođenje. Sultan Bajazid II prihvata protjerane Jevreje iz Španije i Portugala, počevši već 1492. godine, koji se naseljavaju preko doline Vardara u Makedoniju, Srbiju, Bugarsku i Bosnu. I pod ovim sultanom i pod njegovim nasljednikom Sulejmanom Veličanstvenim Jevreji nailaze na gostoprimstvo i susretljivost. Međutim, Solun i druge luke nisu mogli postati sigurno ekonomsko utočište za sve Jevreje Sefarde.

Dalji putevi sudbine ih pokreću prema Jedrenima, Sofiji, Nišu, Beogradu, Bitolju, Skoplju, Novom Pazaru, Višegradu do Sarajeva, gdje se mnogi već od 1551. do 1565. godine nastanjuju. Tako je i Hagada iz daleke Barcelone stigla u još čudnije i turbulentnije bosanskohercegovačko podneblje – u Sarajevo, i tu je i danas ostala. Ova druga struja Jevreja, koja je kopnenim putem stigla iz južne Francuske i sjeverne Italije do Venecije, za Hagadu je spletom okolnosti bila sretnija. Jer, Hagada se 1609. godine nalazila u Italiji, o čemo svjedoči svojeručni zapis cenzora iz Rima: Reviso per mi Gio (Pregledao Đovani Domeniko Vistorini, 1609).

Poznato je da ti marranosi i sefardi osnivaju početkom 16 stoljeća nadaleko čuvenu sarajevsku judaističku opštinu. Njihovim dolaskom i materijalna kultura Sarajeva postaje potpunija, raznovrsnija i bogatija. Međutim, u jednom trenu i slava umjetničkog djela naizgled izdahne, usamljuje se, jer, zbog trgovačkih, svećeničkih i cehovsko aristokratskih vlastitih interesa, umjetnost minijatura više bosanskohercegovačku sredinu prestaje i da zanima. Sličnu sudbinu je proživijela proteklih godina, kada su je neki tobožnji domaći trgovački dušebrižnici htjeli drugome posuditi, pa da na postojanoj i ukletoj ljepotici nešto i zarade. Srećom, plan je propao.

Čuvari dragocijene knjige

Zahvaljujući sefardskoj porodici Koen, dugo se prenosila s koljena na koljeno u naslijeđe. U teškoj socijalnoj situaciji, Josif Koen je ponudio na prodaju Hagadu mladom rabinu Moricu Leviju, sreća pa on nije imao novca da je kupi. Ljepotica je bila nafakali, jer je i sakupljač spomenika kulture u Bosni Kosta Herman zatražio vezu s nasljednicima umrlog Josifa Koena i, po odobrenju Muzeja iz Beča, isplatio je naveliko sumu za dragocjenu knjigu.

Nakon osnivanja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, ona je iz Beča vraćena u Sarajevo. Spašavana je bila i za vrijeme Drugog svjetskog rata (kada ju je spasio Derviš Korkut, kustos Zemaljskog muzeja), pa i ovog tokom 90-tih godina. Opstala je tokom različitih kriznih perioda zahvaljujući dobrim ljudima, čuvarima, ova dragocjena i prkosna sarajevska uzvišena umjetnička ljepotica. Hagada spada u posebnu kategoriju iluminiranih rukopisa, jer ilustrira “petu Mojsijevu knjigu i prikazuje nalažanje mane, davanje deset zapovijesti, Josifovo miropomazanje i Mojsijevu smrt”. Ona i predstavlja jedinstvenu likovnu enciklopediju onovremenih običaja, nošnji i vjerovanja.

Zahvaljujući nepoznatom tvorcu Sarajevske Hagade, ovaj čudni umjetnički kristal mami i istraživače, posmatrače i turiste, dozvoljava im da naslute tajanstven svijet zatvorene i prkosne sarajevske ljepotice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera