Svaka osoba kad odrasta ima svoje uzore. Najbolje uzore imaju djeca. Njima su uzori zanimanja koja žele biti u životu. Policajac, doktor, vatrogasac, astronaut, vozač kamiona ili klaun. Ja sam želio biti špijun ili Roger Moore. Kad sam bio malen, to mi je bilo isto.
Kada odrastaš, polagano ti društvo pokaže svoje licemjerje. Kao malog te uči kako su policajci i vatrogasci super, a čim odrasteš, odbacuje ih. Pogotovo policajce, odnosno borbu protiv kriminala. Čim si malo stariji, društvo ti kaže: „Kakva borba protiv kriminala, pa nemaš više pet godina. Ne talasaj, ne radi probleme. Ne cinkaj tu, ne prijavi tamo, ne guraj nos u tuđe poslove. Ugledaj se u nekog uspješnog, lane moje, moraš u školi puno učiti “.
Čak i ako si odgojen u moralnoj obitelji, nitko ne želi da mu djeca postanu policajci. Pravda i borba protiv zločina nisu dovoljno dobro plaćeni da bi naši roditelji željeli takvu budućnost za djecu. Tu već pucaju prvi uzori.
I to se ne mijenja iz generacije u generaciju. Generacija naših djedova i baka možda nije sanjala. „Želiš biti princeza?! Kakva monarhistička glupost! Zvat ćeš se Traktorka i radit ćeš na pokretnoj traci. Princeze gube glave diljem svijeta, revolucija je globalna, ne budi blesavo, lane moje. Ugledaj se u nekog stvarnog, moraš u školi puno učiti“.
I zato sam se jako začudio kad su došli rezultati s međunarodnih PISA testova. Što su PISA testovi? To je međunarodno istraživanje procjena znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika. U zadnjem ciklusu istraživanja sudjelovalo je više od pola milijuna učenika iz 74 zemlje svijeta. Od Novog Zelanda do Hrvatske, preko Koreje ponovno do Hrvatske, sve do Čilea i Hrvatske. Mislim da ste polovili da je Hrvatska bila na istraživanju.
Rezultati nisu bili povoljni po naše učenike. Pokazali su da su naša djeca ispodprosječno obrazovana i nemaju razvijene vještine za snalaženje u životu. Istraživanje me – kao svakoga pravog patriota – jako naljutilo. Ne zbog lošeg edukacijskog sustava, nego zbog djece koja nas sramote po svijetu. Jesu li zato ginuli Zrinski Frankopani? Je l’ smo se zato riješili Ilira? Da nas sramotite okolo, da susjedi pričaju?
Proizvod sistema
Nakon što sam se smirio, shvatio sam da sam i ja proizvod sličnog obrazovnog sustava. Sjetio sam se silnih loših ocjena naše generacije, neopravdanih sati, prepisivanja na testovima, krađe imenika, plagiranja ocjena i stalnog laganja učiteljima, profesorima, ravnateljima i domarima. Dobar odgoj mojih roditelja bio je usprkos i unatoč školi.
Je l’ su onda loše ocjene i neodgovorno učenje posljedica lošeg sustava, a ne same djece i njihovih roditelja?
Tako misli hrvatski državni tajnik za obrazovanje Matko Glunčić, koji je loše rezultate hrvatskih učenika opravdao činjenicom da uzroci leže u okolini, a ne u samim učenicima. On je tu okolinu definirao: „Nacionalne manjine“ i „Posebne potrebe“.
Državni tajnik za obrazovanje objasnio je kako djeca nacionalnih manjina i djeca s posebnim potrebama ruše prosjek ostaloj hrvatskoj djeci. Objašnjenje me, kao svakoga pravog patriota, jako naljutilo. Ne državni tajnik koji širi netrpeljivost, nego djeca nacionalnih manjina i ona s posebnim potrebama koja nas sramote po svijetu. Jesmo zato timarili konje po bečkoj okolici? Je l’ smo zato kravatu izmišljali? Da nas sramotite okolo, da susjedi pričaju?
Nakon što sam se smirio, shvatio sam da se ostatak zemlje naljutio. Brojne udruge, mediji i saborski zastupnici tražili su smjenu Matka Glunčića i predbacivali odgovornost ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću.
Matko Glunčić odmah je izašao u javnost s objašnjenjem kako on nije političar nego stručnjak i ako netko smatra da njegova izjava nije bila „politički korektna“, mora razumjeti kako on nije neki šarlatan i demagog, nego se samo bavi činjenicama.
Samo pitanje koju je skupinu točno Glunčić uvrijedio, osim sve razumne ljude, nije točno odgonetnuto. Možete zavrtjeti šovinističko kolo sreće i pokušati pogoditi. Srbe? Mađare? Talijane? Rome? Čehe? Albance? Možda svi oni nama ruše prosjek… ili ipak ovi južniji i istočniji?
Neiskreni Glunčić
Nije trebalo čekati duže od 24 sata kako bi se pokazalo da je državni tajnik za obrazovanje lagao. Niti djeca s posebnim potrebama, niti nacionalne manjine zbog potrebe za dodatnim prevođenjem i prilagođavanjem zadataka uopće nisu bile uključene u istraživanje, i time je Glunčić dokazao da osim što nije političar, nije ni stručnjak. Već samo muljator.
Medijska hajka se tim saznanjem samo povećala, ali resorni ministar Barišić odbio je smijeniti tajnika. Radi se o ministru protiv kojeg se vode sudski procesi zbog plagiranja znanstvenih radova. Ministru koji je već prije smijenjen zbog krađe državnog proračuna i ministru koji je lažno prijavljivao svoju satnicu.
I napokon mi sine! Pa nisu naša djeca kriva zbog neopravdanih sati, prepisivanja na testovima, krađe imenika, plagiranja ocjena i stalnog laganja učiteljima, profesorima, ravnateljima i domarima zato jer su loši učenici, već obrnuto!
Nakon svih naivnih i blesavih dječjih uzora, napokon je stasala generacija koja posve upija svoj obrazovni sustav, koja nalazi realne uzore u svojoj okolini. Generacija koja će imati sve lošije i lošije ocjene, sve manje i manje znanje. Sve više i više plagiranja, muljanja, laganja i varanja.
Jer napokon imamo djecu koja prate što rade ministar znanosti i obrazovanja, te njegov vjerni pomoćnik i tajnik za obrazovanje. Djeca ih prate, uče od njih i pažljivo ih slušaju. Oni su pravi uzori!
„Što želiš biti kad odrasteš?“
„ Želim biti stručnjak za obrazovanje!“
„E to je realno, lane moje. Onda u školi moraš puno varati.“
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera