Više evropskih zemalja će danas, uz apel, podsjetiti institucije da poštuju nezavisnost sudstva i prava građanina u znak sjećanja na žrtvu atentata mafije. Jer, danas se navršava 25. godina od ubistva suca i tužitelja Giovannija Falconea.
Tog kobnog 23. maja 1992. godine, od bombe aktivirane na cesti, nije samo stradao inovator istražne tehnike „trag novca“, već i njegova supruga i tri tjelohranitelja dok su se vozili u blizini Palerma. Bila je to osveta za sve one koje je Falcone strpao iza rešetaka.
Ovo je i dan kada građanstvo BiH, štiteći instrumente ljudskih prava, opominje pravosuđe na korektno i pravično suđenje, podsjeća ih na poštivanje ključnih međunarodnih dokumenata kojima se definiše pitanje sudske nezavisnosti. Pravosudni sistem nikada ne smije postati arbitrarni, niti bi ijedan sudija/sutkinja smio zloupotrijebiti svoju moć, jer to nije u opusu profesionalne etike.
Sudija za pamćenje
I danas kada neko spomene G. Falconea i Paola Borsellina, zna da su to sudije-ikone. Njihova imena su oličenje borbe protiv mafije. No, u fokusu uvodne priče je Falcone, zbog datuma, simbolike i prisjećanja na dan opomene. Jer, kada neko pravičan zauvijek iznenada ode, dobra priča, njegova moralna lekcija ostaje i traje… Ne kaže se džabe da “hrabri umiru jednom, kukavice sto puta dnevno”.
Sicilijansko-italijanski sudac je bio i ostao junak. Rođen je u siromašnoj četvrti Palerma 18. maja 1939. godine. Bio je sin Arthura, direktora hemijske laboratorije. Nakon klasičnog obrazovanja, zainteresovao se za pravo. Diplomirao je 1961. godine. Za suca je imenovan 1964. godine, a ubrzo je i postao tužitelj.
Kasnih 60-ih Falcone se specijalizirao za slučajeve istraživanja bankrota. Rocco Chinnici jako brzo je prepoznao njegovu preciznost, upornost i predanost. Nakon tragičnog napada na suca Cesarea Terranovu 1979, njegov savjetnik Rocco u maju 1980. povjerava mu istragu protiv Rosarija Spatolle i Salvatorea Inzerilla.
Već na ovom slučaju Falcone je uvidio da veza između mafije, inozemstva i moćnika nije nikakva fikcija. S obzirom da je namirisao savez okrutnih centara moći i vrhova Cosa Nostre i sam je naslućivao da će postati meta njihovog uhođenja. On je bio na listi mafije od ranih 1980-ih. Godine 1987. bio je glavni tužitelj na Maxi suđenju u Palermu koje je započelo 10. februara 1986. i završilo se 16. decembra 1987. Tada je vodio najveći proces protiv 474 optuženika. Od toga je 360 osuđeno za teška kaznena djela, dok je njih 119 osudio u odsustvu.
I dok je Falcone bio živ, njegov dom je bio zaštićen i uvijek je bio u pratnji konvoja blindiranih policijskih automobila. Ovaj sudac je bio, po priči onih koji su ga poznavali, šarmantan i uvijek dotjeran. Bio je pravni sluga države koji je živio i radio na neprijateljskoj teritoriji.
Zato što je i previše znao, na kraju je od bombe u Capaci na autocesti i nastradao. Oko 18 sati odjeknula je 23. maja 1992. snažna eksplozija. I danas se svako plaši mafije i atentata. Dva dana nakon atentata, u Bazilici San Domenico, u Palermu 25. maja, skupina sudaca se okupila da bi odala počast Falconeu. Bili su bez riječi; nije im bilo jasno kako je vizionar, koji je na vrijeme upozorio svijet na opasnost mafije, boreći se za pravdu, od nje i nastradao. Dva mjeseca kasnije, 29. jula, ubijen je i i njegov prijatelj Paolo Borsellino.
Kakve li još jedne okrutne režije mafije? Ovo razdoblje u povijesti Italije okarakterisano je kao krizno, a priča o stradanju sudaca jeste priča za pamćenje, opomena protiv zla i zaborava.
Do kada će se svijet boriti protiv zla i kriminala?
Da li neko misli da je kažnjavanjem glavnog krivca za organizirano ubistvo i G. Falcona i P. Borsellina, borba protiv mafije prestala? Možda se Italija nakon toga probudila, jer je društvo ubistvima itekako bilo pogođeno i uzdrmano, pa se zbog toga i solidarisalo i osnažilo protiv zla i kriminala.
Da li su doslovno zauvijek rekli „Adio reketu“ ili je to samo privid? Koliko je uopšte još potrebno svijetu „hodajućih meta leševa“? Borba protiv mafije nikada i nije prestala i ona će još ko zna do kada trajati. Ko od nas uopšte zna ko je muljaš, ko igrač, ko pijun, a ko reketaš?
Ako je sicilijanska mafija ubila suca Falconeovog ranga i ako je znala da unutar državničkog aparata ima neko ko je štiti, na šta je tek spremna bh. ili balkanska kada zna da je država i sav njen aparat odavno klimav. Organizirani kriminal postoji, a građanstvo šuti, jer se boji.
Zašto bh. građanstvo treba poznavati mehanizme zaštite?
Da bi jedna država očuvala demokratsko društvo ona mora imati aktivnu ulogu i obavezu da natjera izvršne i zakonodavne vlasti da osiguraju nezavisnost pravosuđa. Da bi građani/građanke onemogućili zloupotrebu beneficija od samih sudija, oni moraju poznavati i koristiti pravne mehanizme, jer to mogu biti i alati samozaštite. Poznavanje ključnih međunarodnih dokumenata je pravna borba protiv ovisnih i nesposobnih sudija.
Osnovna načela o nezavisnosti pravosuđa (UN, 1985) definiraju zahtjeve nezavisnosti već u prvom načelu: „ Nezavisnost sudstva treba da garantira država i ona treba da bude utvrđena ustavom ili zakonima. Dužnost vladinih i drugih institucija je da poštuju nezavisnost sudstva i da je se pridržavaju“.
Načelom 2 Osnovnih načela UN-a propisano je da sudstvo treba da rješava predmete na nepristrasan način, na osnovu činjenica i u skladu sa zakonom, bez ograničenja, pritisaka, prijetnji ili neposrednih ili posrednih miješanja sa bilo kojeg mjesta, ili iz bilo kog razloga.
Nepobitna je činjenica da se svugdje nađe neko ko pokušava sputavati sudije i sutkinje i ta je praksa uvriježena širom svijeta. Jer, i one razvijene, podjednako kao i zemlje u tranziciji susreću se sa direktnim ili indirektnim pritiscima koji dovode do ubistava, mučenja i do iznude.
Tako je i sudski poziv na meti šefova bandi, mučenja i svakojakih političkih pritisaka.
Naravno, da i sudije mogu biti razriješene dužnosti i to zbog nepravilnosti u radu, disciplinskog ili krivičnog dijela, pa i zbog neposobnosti obavljanja svoje sudijske dužnosti.
Osnovna načela UN sadrže i niz odredbi o disciplinskoj odgovornosti sudija, te između ostalog propisuju da optužba ili prigovor protiv sudije zbog obavljanja profesionalne dužnosti moraju biti razmotreni u kratkom roku uz poštivanje propisne procedure. I sudija ima pravo na pravičan postupak. U istom tom dokumentu navedeni su i razlozi za razrješenje: „sudija se može razriješiti ili udaljiti sa dužnosti zbog nesposobnosti da obavlja svoju dužnost ili zbog ponašanja koje ga čini nedostojnim obavljanja te dužnosti“.
Sudiji je dozvoljeno i pravo na žalbu protiv odluke o disciplinskoj komisiji. I preporuka o Vijeću Evrope o nezavisnosti pravosuđa također postavlja jasne smjernice u pogledu razrješenja sudija: „Izabrane sudije ne mogu trajno biti udaljene s dužnosti bez valjanog razloga sve do umirovljenja. Razlozi za razrješenje moraju biti precizno definirani zakonom, a odnose se na nesposobnost obavljanja sudske dužnosti, počinjenje krivičnog dijela ili teškog disciplinskog prekršaja. Preporuka se bavi i drugim sankcijama, ako sudija počini disciplinski prekršaj, poduzimaju se odgovarajuće mjere, bez obzira na sudsku nezavisnost.”
Sve to opet ovisi od ustavnih principa, zakonskih rješenja ili tradicije neke države, a kaznene mjere su sljedeće: povući sudiju s određenog predmeta, premjestiti sudiju na druge sudijske poslove unutar suda ili ga kazniti “po džepu”, tako što će mu smanjiti platu na određeni period ili slijedi suspenzija.
Svaki 23. maj je istinsko podsjećanje na ime vodećeg borca protiv mafije i simbola institucionalne borbe protiv organiziranog zločina.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera