Čuda svijeta i daljinski upravljač

Neki su govorili kako su to 'šejtanska posla, koja će nam jednog dana svima dohakat', piše autor (Al Jazeera)

Kao što reče u pjesmi Yugo 45 Sejo Sexon iz “Zabranjenog pušenja”, dugo smo mislili da su piramide afričke najveća čuda svijeta. Kod njega je tu sliku čuda promijenio popularni automobil Yugo, a kod mene  daljinski upravljač.

Do tada smo kući gledali televizijski program na aparatu firme RR Niš (Institut u Nišu, koji se bavio proizvodnjom radio i rentgen aparata). Bio je to crno-bijeli televizor, zvani “lampaš”, jer je u utrobi aparata bilo smješteno “tona” nekih lampi, koje bi, po pravilu, crkavale dan-dva prije Nove godine. Taj TV nije imao ni drugi program, koji se na mreži Jugoslovenske radio-televizije počeo emitovati početkom sedamdesetih. Morali smo kupiti dodatni aparat za Drugi program, i još nekakav “stabilizator”, da bi gledali tada veoma popularnu seriju Grlom u jagode. Na tom televizoru smo gledali i slijetanje na Mjesec i ustajali se u neko doba noći da bi gledali mečeve Muhammada Alija i Joea Frazier. Antene su bile na krovu zgrade, a uvijek bi prije nekog važnog događaja neko od nas bio kraj antene i slušao majku kako viče: “Još malo lijevo. Mrvicu samo…”

Čudo nauke i tehnike

A onda sam s rajom gledao film u kinu “1.maj” u kojem je Jerry Lewis ležao na krevetu i mijenjao programe uz pomoć nekog aparatića. Vjerujem da bi se sad djeca manje čudila aparatu za teleportaciju iz Zvjezdanih staza nego što smo se mi čudili tom čudu nauke i tehnike.

Nije prošlo mnogo vremena, a naši su roditelji odlučili kupiti kolor TV. Neki iz mog komšiluka su čak imali one nekakve ploče od pleksiglasa, koje su se stavljale preko ekrana i imale tri nijanse boje, tako da kod ljubomornog komšiluka stvore utisak kao da oni imaju televizor u boji.

U međuvremenu je firma Gorenje, sa sjedištem u Velenju, koja je imala njemačkog partnera Korting, izbacila na tržište prvi kolor TV proizveden kod nas, a vrlo brzo  je RR Niš postao EI (Elektronska industrija) i izbacio na tržište prvi kolor TV zvani “Spektra Kolor”. Mana i jednog i drugog TV-a je bila što nisu imali daljinski upravljač.

I, naravno, naši mama i tata odluče da pazare skoro duplo skuplji TV firme Grundig, sa predstavništvom u sarajevskoj Skenderiji, jer “Švabo” je imao i daljinski. Iako je uglavnom služio za pojačavanje i utišavanje tona i za mijenjanje sa prvog na drugi program, taj daljinski je tada bio najveće čudo koje je ikada ušlo u našu kuću.

Na taj televizor je stavljen namjenski heklan ručni rad moje majke, a na taj rad je stavljen mali stoni sat, koji je otac “čuvao kao oko u glavi”. Onaj mali aparat, koji je na sebi imao samo natpis “Pilot”, brižljivo je čuvan u najlonu i stajao je na počasnom mjestu, na sobnom stoliću. Kad god bi se servirala kafa, sok ili neko piće, obavezno je išla napomena: “Skloni ‘Pilot’, da šta ne kapne po njemu!”

Posebno mjesto za ‘Pilota’

Kad je stigao televizor, otac je napravio sijelo i pozvao cijeli komšiluk. Dolazila je i familija da se ibreti bojama na televizoru, a posebno čudo je bio taj “Pilot”. Najveći grijeh “Pilota” je bio što nije bio povezan nikakvom žicom sa TV-om, a ipak je uredno obavljao te funkcije. Neki su čak tvrdili da je to izumio Nikola Tesla, ali da su mu “neka đubrad iz Amerike” ukrala patent. Drugi su tvrdili da su isti ili sličan “Pilot” vidjeli kod Niela Armstronga kad je šetao po Mjesecu i upravljao onim svemirskim automobilom, a neki su samo komentarisali kako su to “šejtanska posla, koja će nam jednog dana svima dohakat'”.

Vremenom je daljinski upravljač postao dio mnogih kućnih aparata. Muzičke linije su bile sa daljinskim upravljačima, svaki video rekorder, a poslije i CD player, imao je daljinski. Počele su i klime sa daljinskim upravljačima, a pojavili se i daljinski za satelitske resivere i neke modeme kablovskih operatera.  Znalo se desiti da prije serviranja meze uz utakmicu ili neki događaj na TV aparatu po pet minuta sklanjam daljinske upravljače koji su zauzeli pola stola.

Ipak, niti jedan aparat ili daljinski upravljač nije ostavio utisak kao naš “Pilot”. Životni vijek mu je davno završio, ali ostat će zauvijek u našim sjećanjima.

“Pilot” koji “Švabo” napravi… Eh, nema dalje, čudo!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera