‘Crni petak’ sarajevskih saobraćajnica

Kako je moguće da velike tržne centre naprave usred grada, u ulici koja je žila kucavica cijelog Sarajeva? (Al Jazeera)

Dočekasmo i taj “Black Friday” u Sarajevu. Dan kada su sniženi proizvodi u maloprodaji i kada počne ludnica po tržnim centrima i prodavnicama. I što bi neko rekao, primakli smo se ostatku svijeta, pa makar i na ovaj način.

A da li je sve zaista baš tako? Za razliku od ostatka naprednog svijeta, mi živimo u jednoj ( prema zvaničnoj statistici) od najsiromašnijih evropskih zemalja. Siguran sam da su mnogi ovaj petak iskoristili da kupe svojoj sebi ili djeci, nešto što je možda nedostižno njihovom kućnom budžetu u ostalim danima u godini, da iskoriste povoljne cijene i obnove svoju garderobu i da pretrče stotinjak prodavnica u potrazi za željenim proizvodom i najpovoljnijoj cijeni.

Druga je stvar što je saobraćaj u gradu doživio klasični kolaps, što je GRAS isključio iz saobraćaja tramvaje za centar grada i skrenuo ih na okretaljku na željezničkoj stanici. E sad, u nekim normalnim državama i gradovima, policija bi regulisala saobraćaj, a gradski prevoz bi pojačao svoje linije većim brojem tramvaja, autobusa i trolejbusa. Ovako platiš kartu za centar grada i ni kriv ni dužan ostaneš na željezničkoj stanici, dva-tri kilometra od željenog centra.

I da li je baš morao danas nastati ovakav haos? I da li je moguće da su sve prodavnice bile pune i u prijepodnevnim satima, da li zaista imamo toliki broj nezaposlenih ljudi, koji dobro stoje pa mogu iskoristiti sniženja da se malo doteraju ili je veliki broj službenika (čisto sumnjam da su zaposleni kod privatnika), uglavnom državne službe koja treba da bude na usluzi onima koji ih plaćaju tj. građanima, napustio svoje radno mjesto i otišao u šoping).

Opsada tržnih centara

I nikako se ne mogu oteti utisku, a sjećajući se nedavnog protesta ispred Vlade Federacije BiH na kojem je bilo svega par stotina ljudi, koji su zabrinuti za djecu u Zavodu Pazarić, i sjećajući se dosadašnjih protesta nezadovoljnih građana, da najveći broj ljudi izađe na ulice nakon zemljotresa ili “Black Friday” šopinga. Možda smo zaista zemlja rahatluka, a da toga nismo ni svjesni?

Klasična opsada tržnih centara i prodavnica, uz stampedo po radnjama, može ostaviti veoma pogrešan utisak i na nas same. Da li smo zaista toliki kokuzi pa nam je neophodno veliko sniženje da obnovimo svoju garderobu ili smo samo podlegli zapadnjačkoj šoping euforiji koja se eto pojavila i kod nas, pa su bile veće gužve nego kada smo u ratu čekali neophodnu humanitarnu pomoć?

I naravno pitanje, kako je moguće da se svaki put kada se pogrešno prestrojim sa autom, odnekud izroni saobraćani policajac, a danas ih nije bilo da raščiste tramvajsku prugu i naplate više kazni nego za tri mjeseca? I kako je moguće da GRAS ukine tramvaje, umjesto da ih (logično) pojača i stavi više vozila na raspolaganje građanima?

Mada sam siguran da će ovaj “Crni petak” mnogi osjetiti i uskoro umjesto crnog, dobiti obavještenje od banke da su u “crvenom”. Ili mi zaista sjajno živimo pa na kraju mjeseca kada su nam skoro svima prazni računi, imamo dovoljno novaca za trošenje?

Nije ‘Crni petak’ svakome isti

I tako, dok su mnogi danas pazarili jakne, cipele, čizme, odijela, haljine, majice, džempere i ostalo što nosimo na sebi, jednom dijelu građana je bio i “Crni petak” sa sniženom cijenom paštete, krem namaza, pilećih viršli i otkoštenih karabataka.

Tako da ni “Crni petak” nije svakome isti. Neko je popravio ormar sa garderobom, a neko je pojeftino dobro ručao i večerao.

I svakog idućeg “Crnog petka” možemo se pitati i jedno jednostavno pitanje: kako je moguće da je nekome palo na pamet da najveći tržni centar napravi usred grada i u ulici koja je žila kucavica cijelog Sarajeva?

Ali ipak to je pitanje za struku a ne nas, obične građane koji smo satima ulazili u centar grada ili pješačili od željezničke stanice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera