Čekajući svjetlost na kraju bh. tunela

Kakvi to vrsni građevinci rade na obnovi Vranduka kada je nakon asfaltiranja jedne trake, samo nekoliko minuta poslije, došlo do propadanja asfaltiranog dijela (Al Jazeera)

Jedan period života sam radio za jednu stranu firmu i jedan dan u sedmici obilazio poslovnice te kompanije širom BiH. Fina tura od Sarajeva do Mostara, pa povratak od Mostara do Jablanice, zatim put od Jablanice preko Prozora do Banja Luke i povratak preko Zenice do Sarajeva.

U nekoj normalnog državi sa razvijenom mrežom kvalitetnih puteva, to i nije neki podvig, ali u našoj je svaki taj put bio svojevrsna avantura. Taj put od Sarajeva do Mostara čini mi se da sav život putujem i uvijek mi je bilo zagonetka kako u 20. a sada i duboko u 21. vijeku niko nema načina da riješi gudure, rupe i kapanje vode u tunelu Crnaja.

Mada, kada kreneš od Jablanice prema Prozoru ima jedan tunel koji je kraći od Crnaje, ali je mnogo više vodotokova u njemu, i zato možeš komotno osvježiti i oprati auto na izlazu, od vode koja u slapovina pada sa krova tunela. I to bez obzira na godišnje doba i količine padavina po kvadratnom metru.

Pa se onda čovjek neminovno pita kako neki uspjevaju da naprave kilometarske tunele čak i ispod mora, i to tunele u kojima ništa ne kaplje? Kakvu arhitekturu iz „Zvjezdanih staza“ oni koriste, a da kod nas u dva nabrojana tunela samo što ne živi čovječija ribica?

Tuneli nas zarobiše

I srećom, evo već par mjeseci traje rekonstrukcija tunela Vranduk na saobraćajnici koja je jedina kvalitetna za put prema sjeveru naše Bosne i Hercegovine, a prema najnovijim informacijama uskoro i to baš 1. jula ove godine kreće i rekonstrukcija tunela Crnaja na južnoj saobraćajnici.

I to sa planiranim završetkom radova u decembru 2020. godine.

Tako nas tuneli zarobiše i na putu za sjever i na putu za jug. Kažem srećom, jer ne mogu da vjerujem da se oba tunela, i onaj na sjeveru a sada i onaj na jugu, renoviraju usred turističke sezone, u vrijeme kada našu državu i gradove posjećuje najveći broj turista, ali i naših ljudi koji iz inostranstva dolaze u posjetu svojim najmilijim, ili jednostavno žele putovati na godišnji odmor i skoknuti malo i do Jadrana.

I to zbog ove najavljene 2020. godine, ne jednu nego najmanje dvije turističke sezone!

Kakvi to vrsni građevinci rade na obnovi Vranduka kada je nakon asfaltiranja jedne trake, samo nekoliko minuta poslije, saobraćaj opet obustavljen, jer je došlo do propadanja asfaltiranog dijela.

Tačno vijest iz rubruke „Samo kod nas“ ili „Vjerovali ili ne“. Navodno opet krive kišne padavine. Pa kako se prave tuneli u državama koje su poznate po obilnim kišama, tornadima i poplavama? Kaplje li i kod njih sa krova Crnaje i propadne li njima tek postavljeni asfalt?

Pa sad zamislite samo jednog Mađara ili Slovaka ili Čeha koji mjesecima planira svoj godišnji odmor i izabere da putuje preko Bosne i Hercegovine, pa prvo nekoliko sati izgubi čekajući ispred tunela Vranduk, a nakon Konjica će sada čekati i ispred tunela Crnaja. I zar je baš od 12 mjeseci koje imamo u godini, uvijek neophodno u jeku turističke sezove vršiti rekonstrukcije? Pa i ulice Ferhadija usred Sarajeva u vrijeme kada je grad prepun turista?

Nesposobni, ili radimo neplanski?

Sjetih se jedne vijesti od prije par godina kada je u japanskom gradu Fukoka na velikoj raskrnici nastala rupa široka 30 metara. Rupa je sanirana za dva dana, a nakon sedam dana saobraćajnica je puštena u promet. Radovi su podrazumevali popravku kanalizacione cijevi, podzemnih kablova i vodova, punjenje rupe pijeskom i cementom i, konačno, presvlačenje površine asfaltom.

A na vrhu ulice Derviša Numića na samom skretanju prema zaobilaznici, izronila je rupa navodno isprovocirana velikim padavinama na tek postavljenom asfaltu, i još uvijeki stoje neka dva znaka sa upozorenjem na rupu. A ona nije prečnika 30 metara, nego otprilike 60 centimetara. Ali je izgleda nerješiva enigma za naše neimare.

Ili da ne idem tako geografski daleko od nas, jer ćemo se pravdati jednim sasvim drugim mentalitetom Japanaca, ali da pitam kako je turska kompanija za samo 15 mjeseci uspjela napraviti superkvalitetan i moderan tunel Suhodol u dužini od 2.800 metara?

Jesmo mi li zaista toliko nesposobni, ili sve radimo neplanski? Jesmo li zaista toliko neorganizovani da nam trebaju godine za rekonstrukciju tunela, a da pritom nismo obezbjedili nikakve alternativne puteve? I hoćemo li ovim budalaštima uspjeti rastjerati i ovo malo stranaca koji se odluče da nas posjete?

Ili oni koji odlučuju sve ovo i dalje računaju na poznati sabur i strpljivost Bosanaca i Hercegovaca? Pa kad već čekamo 25 godina da nam krene malo nabolje, kada već čekamo ulazak u EU isto toliko, a čekat ćemo, po svoj prilici, i još toliko, zašto ne bi malo čekali i ispred tunela?

Kad bi makar znali da ćemo konačno ugledati tračak svjetlosti i nade nakon izlaska iz tih rekonstriusanih tunela.

Pa halal vam bilo i čekanje.

Izvor: Al Jazeera