Burazerska ekonomija ‘dođeš mi, odem ti’

U 'Nefa aferi', kako su je mediji nazvali, objelodanjena je, umjesto namještaja, prodaja magle, piše autorica (Ilustracija)

Kad je Maksim Maksimov u maju ove godine uputio elektronsku poruku da, “zbog tehničkog pregleda automobila, mora hitno u Rusiju”, srušila se kompletna kula od karata unosnog posla, prodaje nameštaja ruske firme Nefa. Unosnog, dabome, ali – kako za koga.

Bila je to poslednja reč direktora ove firme i njenog predstavnika u Srbiji upućena ruskom menadžmentu kompanije Spilit, koja je vlasnik prodajnog lanca Nefa nameštaja. Samo što je Maksimov netragom nestao, zaustavljena je proizvodnja u Vranju i Somboru, zatvorena 34 prodajna salona širom zemlje, kao i trgovine i magacini. Doslovno preko noći, 550 radnika ostalo je bez posla, sa višemesečnim dugom poslodavca.

U ovoj “Nefa aferi”, kako su je mediji nazvali, obelodanjena je, umesto nameštaja, prodaja magle i izvan granica Srbije. Prevareno je hiljade kupaca i uposlenika u regionu. Nefa mebel je, na prečac, “ispario” i iz Severne Makedonije (Skoplje, Gostivar, Ohrid) te Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Mostar, Bijeljina, Banja Luka).

U međuvremenu se u srbijanskim medijima oglasio ruski biznismen Andrej Hodasevič, vlasnik Nefe i Spilita, kao i dve velike fabrike nameštaja u Rusiji – Mnogo mebeli i Korol Divanov. Sa sigurne razdaljine, Hodasevič se izvinjava “zbog pretrpljenog stresa na osnovu medijskih objava o ‘ruskim lopovima prevarantima’ koji su ukrali novac i pobegli iz zemlje”.

Umjesto garniture, stona lampa

Nažalost, napisao je on, “nakon neistinitih objava u medijima, izbila je konfuzija u magacinu te više nije bilo mogućnosti isporuke zbog opasnosti po kupce i zaposlene”. I još je dodao da će “svi biti obeštećeni”.

Neisplaćeni radnici, prevareni kupci i nezadovoljni zakupodavci rešili su, međutim, da dugove naplate u naturi, odnosno robom koja je ostala u magacinima, pojedini radnici čak tvrdeći, uz dozvolu vlasnika. Kako god, tek po sistemu “ko pre devojci…”, nameštaj je bio prvo pri ruci radnika, pa su iznosili i raznosili regale, sobne garniture, stolove, fotelje…

Shvativši da će ostati i bez novca, i bez unapred uplaćenog nameštaja, ogorčeni kupci pohrlili su u preostale ispostave Nefe, besneći na radnike. U celoj toj jagmi neki su došli do naručenog i plaćenog komada nameštaja, drugima je isporučeno ono što nisu tražili ni u snu, treći su prihvatali šta je bilo na raspolaganju, držeći se krilatice “bolje išta nego ništa”, a neki su, umesto ugaone garniture vredne više od 1.000 evra, mogli doći jedino do stone lampe.

Nije pošteđeno ni sedište kompanije na Novom Beogradu, gde je tehnika iz kancelarija iznošena dok je nije nestalo, a na Facebooku je osnovana grupa “Prevareni kupci Nefe”.

S druge strane, asortiman volšebno nestale firme nudi se posredstvom oglasa, na portalu za trgovinu: “Prodajem ugaone garniture Nefa, ekstra povoljno. U ponudi imamo male, srednje i velike garniture, kao i trosede i fotelje. U pitanju je nov nameštaj. Moguć prevoz u Beogradu i okolini po dogovoru. Cena velikih ugaonih garnitura je 320 evra, srednjih 240 evra, malih 190 evra, trosedi su 170 evra, a fotelje 90 evra…”

Džabaluk!

‘Od sutra ne dolazite na posao’

Iako, naravno, pitanje ko to može da nov-novcat Nefe nameštaj (ras)prodaje iz “druge ruke” ima odgovore u raznim varijantama – svi se svode na to da je reč o onima kojima je ta firma ostala dužna, a iskoristili su mogućnost “privatne plenidbe” nameštaja. Dakle, radnici u prodaji i magacinima, dobavljači, zakupodavci ili neko u ime ruske kompanije.

Ruska Nefa nije jedina kompanija koja je u Srbiji preko noći stavila ključ u bravu, pokupila krpice i pare, naprasno ojadivši desetke radnika i stotine kupaca, a sve to bez ikakvih zakonskih posledica.

Slično, ili još gore po broju prevarenih ljudi, dogodilo se prošle godine baš u ovo vreme (o, kako li se to samo brzo zaboravilo?) sa bugarskom firmom Handy Tel. Vlasnik Mihail Nenčev naprečac je zamandalio 200 ispostava firme, prodavnica mobilnih telefona i tehnike, a oko 900 radnika dobilo je ničim najavljene otkaze, elekronskom poštom i bez ikakvog roka.

Nenčev je, naravno, nestao “u vidu lastinog repa”. Svedoci kažu da su radnici, dan posle, iznosili sve što su stigli. Iako se Nenčev pismeno obavezao da će ispuniti sve obaveze prema njima i kupcima, od toga ne beše ništa. Što bi se reklo – “pojeo vuk magarca”.

Na sličan način u prethodnim godinama zatvorene su i filijala švajcarske IT kompanije Dray, koja je, takođe e-mailom, otpustila 60 zaposlenih (uz poruku “od sutra ne dolazite na posao”), zatim jedna nemačka firma i ko zna koliko još firmica čije je rukovodstvo zdimilo a da javnost ni ne zna.

Ključni upitnik za ove marifetluke sumnjivih stranih investitora jeste – sa kojom garancijom i čijom dozvolom niču posvuda, zašto nema zakonskih posledica za kriminalna dela, kako im se oprašta izbegavanje poreza u zemlji u kojoj posluju, ali i osnovnih obaveza prema zaposlenima?

Bratska raspodjela kolača

Kako mogu nestati “preko noći”, izneti mašine koje se baš ne mogu strpati u džep, a sve to u “blaženom neznanju” lokalnih i inih vlasti. Zašto nema nijedne (crvene) poternice za odbeglim kriminalcima visokog ranga i tom rangu srazmerne im pljačke? Sve to naočigled svih, a da tužilaštva ni prstom ne mrdnu? Ruski biznismen Hodasovič vlasnik je dve unosne fabrike u svojoj otadžbini te mu se ima od čega naplatiti.

Jedno je sigurno, a to je plan i računica stranih investitora – koliko će uložiti, a koliko profitirati. Ne biraju sredstva, a ne tiču ih se posledice. Bitno je samo povoljno političko, ortačko i korupcionaško okruženje.

Izvesna Sofija je na stranici prevarenih kupaca lepo zaključila: “Nisu nama odbegli Rusi krivi, već sramna država, koja dozvoljava ‘stranim investitorima’ da otvore d.o.o. u Srbiji sa 100 dinara [manje od jednog evra] upisanog kapitala. A sam osnivač Nefe, pod imenom Maksim Maksimov, sve više me podseća na onog Petra Petrovića, imaginarnog lika sa primera popunjavanja uplatnica.”

Ima ih – svuda. Kako i ne bi kad su nam već ustaljenu, domaću, burazersku privredu i ekonomiju dodatno unapredili. Sada se to zove “projekti i investicije”. A u praksi je – kad manje, kad više – reč o investitorsko-korupcionaškoj bratskoj raspodeli kolača od subvencija i poslovnih pogodnosti koje se široke ruke daju investitorima i “investitorima” u ime države, a još šire otvorenih džepova prihvataju provizije. Javna je to tajna koju je teško dokazati, isterati na čistac i pred sud, jer oduvek je bilo da “vrana vrani oči ne vadi”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera