Bulevar Šabana Bajramovića

Svake godine se ispred Šabanovog spomenika na keju okupe džezeri i sviraju njegove pesme (Al Jazeera)

Piše: Zoran Kosanović

Niko nije bio zvezda u svom selu, pa tako ni Šaban. Bio je kockar i pijanica, kažu oni koji ili nisu čuli njegovu muziku ili imaju poseban, da ne kažem negativan, stav prema Romima.

Šaban je bio Rom, živeo je po svojim pravilima, nije štedeo ni sebe ni pare, trošio je, nije previše razmišljao o potomcima, i – pevao. Često i improvizovao, zaboravljao tekstove koje je sam pisao, ali kad biste čuli taj glas gotovo da nije bitno šta peva.

Setio se šta će ostati posle njega pred kraj. Samo par dana pre smrti tražio je da mu se Srbija oduži. Tražio je nacionalnu penziju.
Snimao sam ga u dvorištu porodične kuće. Niske, prizemne kuće sa tremom od par kvadrata. Snimao sam ga preko ograde. Sedeo je, nije mogao da stoji. Jedva je pričao. Bolest ga je načela.

Bista na keju

Zbog svoje supruge Milice, opevane u jednoj pesmi, tražio je penziju.  Nije je dočekao, a političari koji su mu je obećavali – došli su na sahranu. Tvrdili su da je zadužio državu, da je kralj romske muzike i da ga neće zaboraviti.

Odlučili su da jedan bulevar u Nišu dobije ime po njemu. I sve je ostalo na tome. U bulevaru koji je inače jedna ulica sa dve trake bez kraja i bez početka nikada nije okačena tabla sa natpisom „Bulevar Šabana Bajramovića“.

U rodnom Nišu, oni koji se protive da im se ulica zove po pevaču romske muzike, gotovo licemerno tvrde – on je veliki muzičar, dajte mu ulicu u centru grada, a ne ovde kod nas na periferiji.

Nisu mu dali ulicu u centru, ali jesu odobrili izgradnju biste na nišavskom keju, u centru. I opet je jedino stalno dežurstvo pored spomenika moglo da spreči da se ne ispisuju kukasti krstovi ili uvredljive poruke na račun Roma.

Srećom i to je prestalo poslednjih godina. Valjda im je dosadilo.

Tabla sa imenom Šabana Bajramovića ipak postoji u Srbiji. Stotinjak kilometara od rodnog grada, Šaban ima svoju ulicu. U Bujanovcu, na jugu Srbije, ispisanu na srpskom i albanskom jeziku.

I nikome ne smeta. Nije ni ta ulica baš u centru grada, nije ni velika, a ima i puno rupa. Ali je Šabanova.

Kralj bluza

Bez obzira na one koji ne žele da žive u Bulevaru Šabana Bajramovića, Niš se trudi da ga ne zaboravi. Ponekad to ide trapavo, ali sete ga se Nišlije. Makar i jednom godišnje kada se ispred njegovog spomenika na keju okupe džezeri i sviraju njegove pesme.

Jedan od deset najboljih džez festivala Evrope, po oceni britanskog Guardiana, dodeljuje svake godine nagradu koja nosi ime po Šabanu Bajramoviću za fuziju džeza i drugih muzičkih stilova,  amnogi iy sveta muzike nazivaju ga ‘kraljem’.

Jer, Šaban je to umeo. Umeo je i da rasplače pesmom Prokleta je Amerika i zlato što sja i one kojima očevi nisu bili gasterbajteri i da one koji nikada nisu sreli pokrivenu muslimanku razneži pesmom: “O hanuma, molim te, feredžu skini, godinama žudim da ti lice vidim. Podigla je feredžu, nasmejala mi se, ja se sageh i poljubih rumene usnice”.

Šabana je pevao širom sveta,  a u Indiji na poziv Indire Gandi. Magazin Time proglasio ga je za jednog od deset najboljih bluz pevača. 

Bluz na romskom jeziku, šta ćeš više. 

Izvor: Al Jazeera