Božo Ljubić ima dvije domovine, ali čezne za entitetom

Sve smo bliže tragičnoj istini da je politika u Bosni i Hercegovini ‘umijeće nemogućeg’, a političari sljedbenici i nastavljači zanata koji je u laganom izumiranju… Kada ste poslednji put bili u nekom cirkusu ili na televiziji gledali Davida Copperfilda? Vjerovatno, ima tome godina i godina, ali Božu Ljubića sada viđate skoro svaki dan.

Za one koji iz zdravstvenih razloga slabije prate tv dnevnike – to je onaj doktor ortoped iz Uzarića kod Širokog Brijega, brat davno zaboravljenog političara Mariofila Ljubića. Srećom, Božo je žilav i njega je teško zaboraviti. Ako je preživio sukob i izbacivanje iz svoje matične stranke HDZ BiH na dramatičnoj sjednici Središnjeg odbora, kad je (tijesnim rezultatom) pobijedila ‘frakcija’ Dragana Čovića, preživjeće on i Andreja Plenkovića.

Dobro se sjećam kako su ga bezobrazno izgurali iz dvorane i bez milosti bacili na koljena, ali on je ustao, otresao prašinu, mirno popravio kravatu i osnovao novu stranku – HDZ 1990 (u to vrijeme, nabrajajući stranke, govorilo se ‘dva hadezea’, što je ilustracija da su unutarstranačka razilaženja personalne, a ne programske ili ideološke prirode).

Političar sa dvije države

Osam godina je vodio svoju nejasnu i prevrtljivu politiku, sve dok ga nije naslijedio Martin Raguž. Zapravo, do novog sukoba i ‘naglavačke’ izbacivanja iz stranke. Božo se, kao i uvijek, dočekao na noge i opet je uspio zasjesti u fotelju. Ne onu Hipokratovu već Hrvatskog narodnog sabora što je sveokupljajuća nacionalna organizacija Hrvata u BiH.

Pa ne samo to… Kao iskusnom madžioničaru, pošlo mu je za rukom postati i zastupnik u Saboru susjedne Republike Hrvatske. Sad je Božo Ljubić visoki funkcioner u dvije međunarodno priznate države i ne bi me čudilo da prima dvije plate (bilo je takvih slučajeva) jer nije lako skakati s jedne stolice na drugu… Kako ono glasi narodna poslovica – umiljato janje dvije ovce šiša.

Kao što se da primjetiti, političar Božo Ljubić ima dvije države (dok mnogi sanjaju makar jednu), a nema entitet. Što je veliki problem koji treba riješiti. Sada je on ta kopča koja mora povezati dvije ‘sestrinske stranke’, HDZ iz Hrvatske i HDZ BiH (iz kojeg je izguran) da bi se, zajedničkim snagama, izgurao ‘treći entitet’. U komplikovanoj situaciji kada su i ova dva čisti višak jer je, u ratu ili ratom, nametnut nacionalni diskurs, što je najveći problem Bosne i Hercegovine.

Iz Zagreba su, ekspresno, u Stolac poslali druga Vasu… Pardon, riječ je o potpredsjedniku HDZ-a i Sabora Republike Hrvatske, Milijanu Brkiću (Vaso je njegovo operativno ime) koji se tamo sreo sa Draganom Čovićem (članom Predsjedništva BiH) i bez pardona umješao u unutrašnje stvari druge države. I sve to javno obznanio na javnoj televiziji (bez sterilnih rukavica, maski i takta), manirom prekaljenog obavještajca koji je, za potrebe projekta iz devedesetih, privremeno izašao iz ilegale.

Zašto je Stolac izabran za mjesto sastanka i koliko je važan ‘tajming’ održavanja, ostaje da se vidi. Teško da se to može tumačiti pretstojećim, ponovljenim izborima jer se, unaprijed, zna pobjednik (bošnjačke stranke su najavile bojkot, a Bakir Izetbegović zaokupljen ‘osvajanjem’ Sarajeva), ali je Stolac svakako bitan u zaokruživanju ‘hrvatskih teritorija’. Možda i kao glavni grad trećeg entiteta.

Smisao nove federalizacije

Naime, svi oni govore o ugroženosti i neravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini (kao da smo se, ne daj Bože, vratili u devedesete), a hrvatski parlamentarci u Evropskom parlamentu ‘lobiraju’ za neku novu federalizaciju BiH, na etnoteritorijalnom principu, orkestrirano objašnjavajući da će taj princip osigurati nekakvu apstraktnu nacionalnu ravnopravnost.

Čiju ravnopravnost? Nacija ili nacionalnih elita (koje su već 25 godina ravnopravnije od ostalih)? Građani su, ionako, u podređenom položaju, a nacionalna ravnopravnost, bez građanske, mjehur je od sapunice… Znači, kao i devedesetih, radi se samo o teritorijama i ekskluzivnom pravu da se raspolaže njima. O nacionalnim državicama, potpuno etnički očišćenim, kojim će se vladati iz susjednih država. U konkretnom slučaju, preko Bože Ljubića i Milijana Brkića, s Draganom Čovićem kao doživotnim predsjednikom.

Nekako, to je smisao nove federalizacije i reforme izbornog zakonodavstva koju zagovara Hrvatski narodni sabor. Koji bi Bosnu i Hercegovinu da vrati u 19. vijek, a pri tom će ko papagaji ponavljati mantru kako su oni jedini ‘na evropskom putu'… Znaju li ti ljudi koje su evropske vrijednosti?

Naravno da znaju, ali ih to ne zanima. Problem je samo što ne shvataju da nacionalni koncept, na kome jašu već četvrt vijeka, ne donosi nikakve rezultate. Iz jednostavnog razloga što će uvijek biti dovoljno Bosanaca i Hercegovaca koji se ne žele razgraničiti i svesti na puke etničke grupe jer ljudi su mnogo više od toga. Građani, prije svega.

Kad oni dostignu ravnopravnost, nijedna druga neće biti upitna.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera